'''Krajeve Vode''' je naziv [[turizam|turističkog]] gradića i centra [[Zlatibor|Zlatibora]]. Do kraja [[19. stoljeće|19. stoljeća]], ovo tada još malo mjesto zvalo se Kulaševac, po izvoru i potoku u svom centru. Od građevina, ovdje se nalazio samo drveni čardak zlatiborskog serdara Jovana Mićića. Serdar, a izgleda i srbijanski knez Miloš, ovdje su ljetovali s obiteljimaporodicama. [[1893]]. godine na Kulaševcu je boravio kralj [[Aleksandar Obrenović]], koji je obećao Petru Mićiću, tadašnjem predsjedniku općine, da će Zlatibor postati turistički kraj. Kralj je dao podići fontanučesmu ("Kraljeva česma") na izvoru Kulaševca i od tada se ovo mjesto zove Kraljeva Voda. Septembra [[1905]]. godine, Kraljevu Vodu je posjetio i kralj [[Petar I Karađorđević]] s prijestolonasljednikom Aleksandrom. Od tada se razvija pravi turizam na Zlatiboru i u Kraljevoj Vodi. [[1927]]. godine, Kraljeva Voda je suvremenim putem povezana s najbližim većim gradom - [[Užicem]], a [[1931]]. godine dobiva prvi [[vodovod]]. Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], u spomen strijeljanim [[partizani|partizanskim ranjenicima]], Kraljeva Voda mijenja ime u Partizanske Vode. Krajem [[20. stoljeće|20. stoljeća]], naziv Partizanske Vode morao je biti promijenjen, pod utjecajemuticajem sve većeg broja nesimpatizera [[socijalizam|socijalizma]] na Zlatiboru. [[1995]]. godine je odlučeno da novo ime bude Zlatibor, kao i ime cijele [[planina|planine]]. Iako su Kraljeve Vode danas centar Zlatibora u svakom pogledu, nisu njegov administrativni centar. tajTaj status zadržao je obližnji gradić [[Čajetina]], nekadašnje glavno mjesto Zlatibora.
