Razlika između verzija stranice "Aleksandar Veliki"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
čini mi se najvećim dijelom google translate sa en.wiki |
No edit summary |
||
Red 76:
Dok je Aleksandar vodio kampanju na sjeveru, Tebanci i Atinjani su se ponovo pobunili. Aleksandar je odmah krenuo na jug. Dok su drugi gradovi ponovo oklijevali, Teba je odlučila da se bori. Tebanski otpor bio je neefikasan, i Aleksandar je sravnio grad i podijelio njegovu teritoriju sa okolnim gradovima. Kraj Tebe naježio je Atinu, koja je ostavila sve Grke na miru. Aleksandar ih je zatim natjerao na Azijsku kampanju, ostavljajući [[Antipater|Antipatera]] kao regenta.
==
Glavni članak: [[Ratovi Aleksandra Velikog]]
=== Mala Azija ===
Dodatne informacije: [[Bitka kod Granika]], [[Opsada Halikarnasa]] i [[Opsada Mileta]]
Aleksandrova vojska je prešla [[Dardaneli|Dardanele]] 334. p.n.e. i brojala je 48.100 vojnika, 6.100 konjanika i flotu od 120 brodova s posadom koja je brojala 38.000 ljudi, uglavnom iz Makedonije i raznih grčkih gradova-država, i plaćenika koji su došli iz [[Trakija (regija)|Trakije]], [[Panonija|Panonije]] i [[Ilirija|Ilirije]]. On je pokazao svoju namjeru da osvoji cijelo Perzijsko carstvo bacajući koplje na azijsko tlo rekavši da je prihvatio Aziju kao poklon od bogova. Ovo je pokazalo Aleksandrovu želju za borbom, za razliku od želje njegovog oca za diplomatijom.
Nakon početne pobjede protiv Perzijskih snaga u [[bitka kod Granika|bici kod Granika]], Aleksandar je prihvatio predaju Perzijskog pokrajinskog grada [[Sard|Sarda]]; zatim je nastavio pohod prema obali [[Jonsko more|Jonskog mora]]. Iako je Aleksandar vjerovao u svoje božansko pravo, on je porodice umrlih vojnika nagradio velikodušno: "Rodbini svog palog borca, Aleksandar daje oslobođenje od oporezivanja i javne službe". Bez obzira da li su to bili njegovi ratnici ili perzijske snage koji su mu se suprostavili, Aleksandar je odlučio da poštuje one koji su poginuli. On je čak otišao toliko daleko da je postavio statue u čast na te ljude. Mada to nije direktno utjecalo na kulturu, Perzijanci nisu osjećali potrebu za pobunom i prema Aleksandru su postupali sa dužnim poštovanjem. Na Halicarnasusu, u Carii, Aleksandar je uspješnoj vodio prvi od mnogih [[opsada]], na kraju prisiljavajući svoje protivnike, plaćeničkog kapetana Memnona sa Rodosa i perzijskog [[namjesnik|namjesnika]] Carie, [[Orontobates|Orontobatesa]], da se povuku morskim putem. Aleksandar je ostavio Cariu Adi, kojeg je Aleksandar usvojio.
Iz Halicarnasusa, Aleksandar je nastavio preko planine Lucija i Pamfilijan ravnicom, zauzimajući sve primorske gradove koji su bili perzijske pomorske baze. Pošto od Pamfilije nema velikih luka, Aleksandar je prešao na unutrašnjost. Kod [[Termesos|Termesosa]], Aleksandar je zauzeo grad [[Pisidija|Pisidiju]]. U drevnom Frigijskom glavnom gradu [[Gordium|Gordiumu]], Aleksandar je "otkopčao" do tada nerješiv [[Gordijev čvor]], u kojem je pisalo da očekuje budućeg "kralja Azije".
=== Levant i Sirija ===
Dodatne informacije: [[Bitka kod Isa]] i [[Opsada Tira]]
Aleksandar je otputovao na jug, ali ga je dočekala Darijeva znatno veća vojska koju je lagano porazio, izazvavši kod Darija paniku. Iako je jurio neke vojnike, Aleksandar je (njihove porodice) tretirao s poštovanjem, što je pokazalo njegovu velikodušnost i dobrotu prema svim ljudima koji su se nalazili u mjestima koje je osvojio. Darije je pobjegao iz bitke, dovodeći svoju vojsku do kolapsa, ostavljajući za sobom svoju ženu, svoje dvije kćerke, svoju majku [[Sisigambis]] i nevjerovatno blago. On je ponudio [[mirovni sporazum]] koji je obuhvatao zemlje koje je već izgubio, i otkupninu od 10.000 talenata za svoju porodicu. Aleksandar je odgovorio da, pošto je on sada kralj Azije, je on taj koji odlučuje sam o teritorijalnoj podjeli.
Aleksandar Veliki, iako je bio velikodušan čovjek, na kraju je prepoznao moć koju je imao da pobijedi neprijatelja u ratu. Nakon opsade Tira 332. p.n.e. neprijatelj je poražen, Darije nije htio da se bezuslovno preda, ali je Aleksandar postao nemilosrdan. Shvatio je da ima kontrolu i da može dobiti još mnogo toga. Darije je time bio prisiljen da se vrati. Ovaj put je ponuda bila impresivna. Darije je ponudio sve teritorije do rijeke Eufrat, kolosalnu otkupninu od 300.000 talenata za svoju porodicu i ruku svoje najstarije kćerke. Ova nova promjena u diplomatskim odnosima izazvala je paniku među liderima okolnih zemalja, jer su se bojali sličnog poraza. To je navelo neke barbare da jednostavno abdiciraju zbog Aleksandra, kako bi izbjegli sigurnu smrt.
Aleksandar je nastavio zauzimajući [[Drevna Sirija|Siriju]] i veći dio obala [[Levant|Levanta]]. Naredne godine, 332. p.n.e., bio je prisiljen da napadne [[Tir]], kojeg je zarobio nakon duge i teške opsade. Aleksandar je izmasakrirao sve vojno sposobne muškarce, a žene i djecu je prodao u roblje.
=== Egipat ===
Dodatne informacije: [[Opsada Gaze]]
Kada je Aleksandar uništio Tir, većina gradova na putu do Egipta je brzo kapitulirala, osim [[Gaza (grad)|Gaze]]. Uporište Gaze je dobro čuvano i sagrađeno na brdu, zahtijevajući opsadu. Aleksandar je krenuo prema gradu samo da bi se susreo sa iznenađujućim otporom i utvrđenjem. Kada su mu inžinjeri istakli da zbog visine nasipa osvajanje izgleda nemoguće, to je sve više ohrabrilo Aleksandra na pokušaj. Nakon tri neuspješna napada, uporište je palo, ali je Aleksandar zadobio ozbiljnu ranu na ramenu. Kao i u Tiru, vojno sposobni muškarci su ubijeni, a žene i djeca su prodati u roblje.
Jerusalem je otvorio svoja vrata predajući se, i prema [[Josif|Josifu]], Aleksandar je dobio [[knjigu Danijela|knjigu Danijelovog]] proročanstva, poglavlje 8, koje opisuje moćnog grčkog kralja koji će osvojiti Perzijsko carstvo. On je poštedio Jerusalem i nastavio prema jugu u Egipat.
Aleksandar je stigao u Egipat 332. p.n.e., gdje je bio smatran kao osloboditelj. On je proglašen novim "Gospodarem svijeta" i sinom boga [[Amon|Amona]] u [[proročište|proročištu]] kod Siva oaze u libijskoj pustinji. Od tada, Aleksandar se često naziva Zeus-Amon, a na kovanicama je prikazan sa ukrašenim ovnovim rogovima kao simbol njegovog božanstva. Za vrijeme svog boravka u Egiptu, on je osnovao grad [[Aleksandrija|Aleksandriju]], koja će postati prosperitetni glavni grad [[Ptolomejsko carstvo|Ptolomejskog carstva]] nakon njegove smrti.
=== Asirija i Babilon ===
Dodatne informacije: [[Bitka kod Gaugamela]]
Napuštajući Egipat 331. p.n.e., Aleksandar je marširao prema istoku u [[Mezopotamija|Mezopotamiju]] (sada [[Irak]]) i ponovo je porazio Darija, u bici kod Gaugamela. Darije je još jednom pobjegao sa bitke, i Aleksandar ga je jurio sve do [[Arbel|Arbela]]. Gaugamela je bio konačni i odlučujući susret između njih dvojice. Darije je pobjegao preko planina u [[Ecbatan]] (moderni [[Hamedan]]), dok je Aleksandar osvojio [[Babilon]].
=== Perzija ===
Dodatne informacije: [[Bitka kod Perzijske kapije]]
Iz Babilona Aleksandar je otišao u [[Susan Sontag|Susu]], jedan od gradova [[Achaemenid carstvo|Achaemenid carstva]], i zauzeo njegov legendarni trezor. Zatim je poslao najveći dio svoje vojske u perzijski glavni grad [[Persepolis]] preko Kraljevskog puta. Sam Aleksandar je uzeo odabrane trupe na direktnom putu do grada. Aleksandar se probio kroz Perzijska vrata (sada Zagros planina), koja su bila blokirana od strane perzijske vojske sa Ariobarzanesom na čelu, a onda je požurio u Persepolis prije nego što je garnizon mogao opljačkati trezor.
Ulaskom u grad, Aleksandar je dozvolio svojim vojnicima da opljačkaju grad za nekoliko dana. Aleksandar je boravio u Persepolisu pet mjeseci. Za vrijeme njegovog boravka izbio je požar u istočnoj palati i proširio se na ostatak grada. Mogući uzroci uključuju nesreću ili namjernu osvetu za spaljivanje Akropolja u Drugom Perzijskom ratu.
=== Pad carstva i istok ===
Aleksandar je zatim jurio Darija, prvo u Mediji, a zatim u Partiji. Perzijski kralj više nije kontrolirao svoju sudbinu, i bio je zarobljen od strane [[Besus|Besusa]], njegovog namjesnika u [[Baktrija|Baktriji]] i rođaka. Kada mu se Aleksandar približio, Besus je sa svojim ljudima smrtno izbo velikog kralja Perzije, a zatim se izjasnio kao Darijev nasljednik Artakserks V, prije nego što se povukao u centralnu Aziju gdje je pokrenuo gerilsku kampanju protiv Aleksandra. Aleksandar sahranjuje Darija u njegov kraljevski grob. Tvrdio je da, dok je bio na samrti, ga je Darije imenovao za svoga nasljednika Achaemenid carstva. Smatra se da je Achaemenid carstvo palo sa Darijem.
Aleksandar je smatrao Besusa uzurpatorom i krenuo je da ga porazi. Ova kampanja, u početku protiv Besusa, pretvorila se u obilazak centralne Azije. Aleksandar je osnovao niz novih gradova, sve pod nazivom Aleksandrija, uključujući i moderni [[Kandahar]] u Afganistanu, i Aleksandrija Eschate u današnjem [[Tadžikistan|Tadžikistanu]]. Kampanja je Aleksandra odvelo kroz [[Medija|Mediju]], [[Partija|Partiju]], [[Arija|Ariju]] (zapadni Afganistan), [[Drangijana|Drangijanu]], [[Arachosija|Arachosiju]] (južni i centralni Afganistan), [[Baktrija|Baktriju]] (sjeverni Afganistan) i [[Skitija|Skitiju]].
Spitamenes, koji je bio perzijski namjesnik u Sogdijani, 329. p.n.e. izdao je Besusa i predao ga [[Ptolomej I|Ptolomeju]], jednom od pouzdanih Aleksandrovih drugova, i Besus je pogubljen. Međutim, kada je, kasnije, Aleksandar bio na rijeci Jaksartes gdje se bavio upadom nomadske vojske, Spitamenes je podigao pobunu u Sogdijani. Aleksandar je porazio Skite u bici na rijeci Jaksartes i odmah pokrenuo kampanju protiv Spitamenesa, pobijedivši ga u bici kod Gabaija. Nakon poraza, Spitamenesa su ubili njegovi ljudi i proglašen je mir.
=== Problemi ===
Tokom ovog perioda, Aleksandar je uzeo perzijsku titulu "Kralj kraljeva" (Shahanshah) i usvojio je neke elemente perzijskog odijevanja i običaja, posebno običaj [[proskineza]], simboličko ljubljenje ruke, kako bi perzijancima pokazao njihovu društvenu superiornost. Grci su smatrali ovaj gest kao provincijsko božanstvo i vjerovali su da Aleksandar želi da sebe prikaže kao boga. To ga je koštalo podrške svojih zemljaka, i on je na kraju odustao od toga.
Priče o njegovom načinu života prenio mu je jedan od njegovih oficira, [[Philotas]], koji je pogubljen zbog toga što je obavijestio Aleksandra. Smrt Philotasa automatski je zahtijevala smrt njegovog oca, i zbog toga je [[Parmenion]], koji je imao zadatak da čuva trezor u [[Ecbatan|Ecbatanu]], ubijen kako bi se spriječio pokušaj osvete. Aleksandar je lično ubio čovjeka koji mu je spasio život na Granicusu, Cleiutusa Crnog, tokom nasilne pijane svađe u Macarandi (današnji [[Samarkand]] u [[Uzbekistan|Uzbekistanu]]), u kojoj je Cleitus optužio Aleksandra da je napravio nekoliko grešaka, a posebno, da je zaboravio makedonski način života i da je prešao na korumpirani orijentalni način života.
Kasnije, u kampanji po centralnoj Aziji, opet su otkrivene priče o njegovom načinu života. Njegov službeni historičar, [[Kalisten]], je bio upleten u ovu priču; međutim, historičari još nisu postigli konsunzus o ovome. Kalisten je pao u nemilost zbog pokušaja da se opet uvede proskineza.
=== Makedonija u Aleksandrovom odsustvu ===
Kada je Aleksandar krenuo u Aziju, on je postavio svog generala [[Antipater|Antipatera]], iskusnog vojnog i političkog lidera i Filipovu "staru gardu", koji su vodili red u Makedoniji. Aleksandrovo uništenje Tebe osiguralo je da Grčka bude mirna u njegovom odsustvu. Jedini izuzetak je bio poziv spartanskog kralja [[Agis III|Agisa III]] na ustanak 331. p.n.e., koga je Antipater porazio i ubio u bici kod Megalopolisa slijedeće godine. Antipater je odlučio da spartance kazni zajedno sa Korintskom ligom, koju je odgodio Aleksandar, koji je odlučio da ih pomiluje. Tu je bilo i znatnog trvenja između Antipatera i Olimpije, a svaki od njih se žalio Aleksandru.
Općenito, Grčka je uživala u periodu mira i prosperiteta tokom Aleksandrove kampanje u Aziji. Aleksandar je slao ogromne sredstva iz njegovih osvajanja, koja su stimulisala ekonomiju i povećala trgovinu širom njegovog carstva. Međutim, Aleksandar je konstantno zahtijevao nove snage i migracije makedonaca po cijelom njegovom carstvu osiromašili su makedonsku radnu snagu, koja je značajno oslabila u godinama nakon Aleksandra, i na kraju dovela do njegove potčinjenosti Rimu.
== Aleksandrova smrt ==
Line 98 ⟶ 147:
U bici uvijek je bio u prvom redu zajedno sa pješacima i predvodio ih. Njegovi vojnici su u njemu vidjeli [[bog]]a. Kada se vratio iz Indije zatražio je da ga se proglasi Bogom, a u njegovom prisustvu se moralo klečati na koljenima.
Buran mu je bio i privatni život. Ženio se dva puta i imao brojne ljubavnice. Postoje i informacije o [[homoseksualnost|homoseksualnim]] sklonostima (''Varia Historia'',12.7). Takvi su bili normalno u tom periodu, ali to ne znači homoseksualni identitet po današnjem uzoru. Prva žena, baktrijska princeza [[Roksana]]<ref name="whoiswho">[http://www.whoswho.de/templ/te_bio.php?PID=1997&RID=1 Biografija na stranici] whoiswho.de učitano 13.5.2016 {{Simboli jezika|de|Njemački}}</ref> rodila je nakon njegove smrti [[Aleksandar IV. Makedonski|Aleksandra IV. Makedonskog]]. Druga žena mu je bila [[Stateira]], kćer Darija III. Sa svojom ljubavnicom [[Barsina|Barsinom]] imao je sina [[Heraklo|Herakla]]. Svi su oni ubijeni u borbama nakon njegove smrti.
== Također pogledajte ==
| |||