Razlika između verzija stranice "Aleksandar Veliki"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
čini mi se najvećim dijelom google translate sa en.wiki
Red 1:
{{Čišćenje}}
{{Drugo značenje|naslov=Aleksandar|Aleksandar}}
[[Datoteka:BattleofIssus333BC-mosaic-detail1.jpg|mini|desno|150p|Aleksandar Veliki]]'''Aleksandar III Makedonski''' (20. juli 356. prije nove ere - 10. juni 323. prije nove ere), poznatiji kao '''Aleksandar Veliki''' je bio kralj [[Makedonija|Makedonije]] i član [[Argead dinastija|Argead dinastije]]. Rođen u [[Pella|Pelli]] 356. godine prije nove ere, Aleksandar je naslijedio svog oca, [[Filip II Makedonski|Filipa II]], na prijestolju u dobi od dvadeset godina. On je proveo većinu svojih vladajućih godina u vojnoj kampanji bez presedana kroz Aziju i sjeveroistok Afrike, dok u dobi od trideset godina nije stvorio jedno od najvećih carstava antičkog svijeta, koje se prostiralo od [[Grčka|Grčke]] do [[Egipat|Egipta]] i sjeverozapada drevne [[Indija|Indije]]. Bio je neporažen u borbi i smatra se jednim od najuspješnijih vojnih zapovjednika u historiji.
Line 46 ⟶ 47:
Kada se Filip vratio u Pellu, zaljubio se i oženio se [[Cleopatra Eurydice|Cleopatrom Eurydice]], nećakom njegovog generala [[Atalus|Atalusa]]. Tim brakom je Aleksandrova pozicija nasljednika bila manje sigurna, jer svaki sin Cleopatre Eurydice bi bio potpuni makedonski nasljednik, dok je Aleksandar bio samo napola makedonac. Tokom vjenčanja, pijani Attalus je javno molio bogove da njegova nećaka rodi legitimnog nasljednika.
 
:''Na vjenčanju Cleopatre, koja je bila puno mlađa od Filipa, njen pijani ujak je javno molio bogove da njegova nećaka rodi zakonitog nasljednika Makedonskog kraljevstva. Ovo je tako zaritiralo Aleksandra, koji je bacio jednu čašu na njegovu glavu, "Ti, zlikovče", rekao je, "šta, jesam li kopile?" Zatim je Filip, uzimajući dio čaše, ustao i krenuo prema sinu; ali srećom za njih obojicu, ili zbog njegovog ishitrenog bijesa, ili što je bio pijan od vina, okliznuo se, tako da je pao na pod. Zatim ga je Aleksandar prekorno izvrijeđao: "Vidite li", rekao je on, "čovjeka koji vrši pripreme da pređe iz Europe u Aziju, a prevrnu se u prolazu sa jedne stolice na drugu."'' - Plutarh, opis svađe na Filipovom vjenčanju.
 
Plutarh, opisujući zavadu na Filipovom vjenčanju.
 
 
Aleksandar je pobjegao iz Makedonije sa svojom majkom, sakrivši se kod njenog brata, kralja Epira [[Aleksandar I, kralj Epira|Aleksandra I ]]<nowiki/>u [[Dodona|Dodoni]]. On je nastavio za Iliriju, gdje je zatražio utočište kod Ilirskog kralja i bio tretiran kao gost, uprkos tome što ih je porazio u borbi nekoliko godina ranije. Međutim, čini se da Filip nikad nije imao namjeru da se odrekne svog politički i vojno obučenog sina. Aleksandar se vratio u Makedoniju nakon šest mjeseci zahvaljujući naporima porodičnog prijatelja, [[demaratus|Demaratusu]], koji je posredovao između dvije strane.
Line 76 ⟶ 74:
Tada je Aleksandru stigla vijest da su Cleitus, kralj Ilirije, i kralj Taulanta, Glaucias, digli otvorenu pobunu protiv njegove vlasti. Marširajući zapadno u Iliriju, Aleksandar je porazio njihovu vojsku, zbog čega su dva vladara pobjegla sa svojim trupama. Sa ovim pobjedama, on je osigurao svoju sjevernu granicu.
 
Dok je Aleksandar vodio kampanju na sjeveru, Tebanci i Atinjani su se ponovo pobunili. Aleksandar je odmah krenuo na jug. Dok su drugi gradovi ponovo oklijevali, Teba je odlučila da se bori. Tebanski otpor bio je neefikasan, i Aleksandar je sravnio grad i podijelio njegovu teritoriju sa okolnim gradovima. Kraj Tebe naježio je Atinu, koja je ostavila sve grkeGrke na miru. Aleksandar ih je zatim natjerao na Azijsku kampanju, ostavljajući [[Antipater|Antipatera]] kao regenta.
 
== Aleksandrovi vojni pohodi ==
Line 88 ⟶ 86:
Teško pristupačan i okružen morem grad [[Tir]] se odbijao predati. [[Opsada Tira]] trajala je sedam mjeseci, ali je grad zauzet [[332. p. n. e.]] Nakon zauzimanja, oko 10.000 ljudi je masakrirano, a svi preostali, njih oko 30.000, prodani su kao robovi. Krenuvši dalje na istok, Aleksandar je porazio Darija III. u [[bitka kod Gaugamele|bici kod Gaugamele]] i zauzeo [[Perzepolis]], [[331. p. n. e.]].<ref name="whoiswho">[http://www.whoswho.de/templ/te_bio.php?PID=1997&RID=1 Biografija na stranici] whoiswho.de učitano 13.5.2016 {{Simboli jezika|de|Njemački}}</ref> Kada se Darije htio predati ubio ga je njegov sluga [[Bes]] i proglasio se njegovim nasljednikom kao [[Artakserko IV.]] Krenuvši u potjeru za Besom Aleksandrova vojska je došla do Kabula, a u proljeće 329. p. n. e. prešla je 3.000 metara visok prijevoj preko planinskog masiva Hindukuša i spustila se u dolinu rijeke Amu-Darja, gdje je Aleksandar ubio perzijskog vojskovođu Besa i u cijelosti pokorio Perzijsko carstvo. Aleksandar se proglasio nasljednikom Perzijskog carstva i [[Babilon]] proglasio glavnim gradom svog imperija.
 
[[327. p. n. e.]] Aleksandar je krenuo na novi vojni pohod dalje na istok, i došao do gornjeg toka rijeke Ind. Ustanovili su da je rijeka puna krokodila za koje se tada vjerovalo da ih ima isključivo u Nilu. Došao je do zaključka da je Ind izvorište Nila i naredio admiralu Nearhu da izgradi flotu brodova kako bi mogao vojsku vratiti natrag u Egipat ploveći niz Ind do Nila. Premda je ukupan broj ljudi iznosio više od 100.000, to je uključivalo i žene, djecu, zabavljače i drugo. Vojna sila je bila oko 40.000 vojnika. Istočne dijelove Perzije osvojio je bez većeg otpora. Indijski vladar [[Por]] dočekao ga je kod rijeke Hidasp sa velikom vojskom koja je uključivala i 200 ratnih slonova. [[Bitka kod Hidaspa]], [[326. p. n. e.]], bila je krvava. Slonovi su nabijali Makedonce kljovama dok su Makedonci slonove tjerali bakljama. U metežu koji je nastao, slonovi su gazili i jedne i druge. Aleksandar je ipak pobijedio i zarobio Pora, kojeg je zatim oslobodio i prepustio mu civilnu upravu zemlje. Koliko je daleko na istok dospio, nije poznato. Kada je Aleksandar namjeravao ići dalje na istok ''do kraja svijeta'' vojska je počela pokazivati znakove pobune. Surova klima i tropske kiše smanjile su moral i Aleksandar je pristao na povratak u Babilon. Prema [[legenda|legendi]], kada su vojnici odbili slijediti ga i odbacili oružje, Aleksandar se zatvorio u svoj šator i počeo plakati. [[323. p. n. e.]] Aleksandar je planirao vojni pohod na sjever [[Afrika|Afrike]]. Vojska je već bila spremna, ali je Aleksandar iznenada umro (navodno od [[Malarija|malarije]]), [[13. juni|13. juna]] u Babilonu, gradu kojeg je namjeravao proglasiti prijestolnicom svog golemog carstva.
 
== Aleksandrova smrt ==
Line 100 ⟶ 98:
U bici uvijek je bio u prvom redu zajedno sa pješacima i predvodio ih. Njegovi vojnici su u njemu vidjeli [[bog]]a. Kada se vratio iz Indije zatražio je da ga se proglasi Bogom, a u njegovom prisustvu se moralo klečati na koljenima.
 
Buran mu je bio i privatni život. Ženio se dva puta i imao brojne ljubavnice. Postoje i informacije o [[homoseksualnost|homoseksualnim]] sklonostima (''Varia Historia'',12.7). Takvi su bili normalno u tom periodu, ali to ne znači homoseksualni identitet po današnjomdanašnjem uzoru. Prva žena, baktrijska princeza [[Roksana]]<ref name="whoiswho"/> rodila je nakon njegove smrti [[Aleksandar IV. Makedonski|Aleksandra IV. Makedonskog]]. Druga žena mu je bila [[Stateira]], kćer Darija III. Sa svojom ljubavnicom [[Barsina|Barsinom]] imao je sina [[Heraklo|Herakla]]. Svi su oni ubijeni u borbama nakon njegove smrti.
 
== Također pogledajte ==