Razlika između verzija stranice "Ustavna monarhija"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
trolovanje
m čišćenje, replaced: uticaj → utjecaj (2)
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
[[Datoteka:Form of government constitutional monarchy.png|desno|350p|mini|Ustavne monarhije sa parlamentarnim sistemom su obojene u '''crveno'''. Druge ustavne monarhije ('''lila''') imaju monarha koji ispoljava politiki uticajutjecaj, iako sa određenim restrikcijama.]]
'''Ustavna monarhija''' je oblik [[monarhija|monarhijske]] vladavine ustanovljen [[ustav]]nim sistemom koji prihvata izabranog ili nasljednog [[monarh]]a kao šefa države. Moderne ustavne monarhije obično primjenjuju koncept ''podjele moći'' gdje je monarh ili nosilac [[izvršna vlast|izvršne vlasti]] ili ima samo ceremonijalnu ulogu. Monarhija u kojoj monarh ima apsolutnu vlast naziva se [[apsolutistička monarhija]].
 
Kao najočigledniji primjer ustavne monarhije, brojni autori uzimaju '''britanski parlamentarizam''' i to iz više razloga:
Red 7:
* zbog duge tradicije koja je u britanskom načinu razmišljanja sve, a "sve stvari se mjere po dužini i respektabilnosti sopstvene tradicije" (''prof. dr Vladimir Prvulović, "Komparativni politički sistemi''").
 
Dakle, britanski parlamentarizam bi se mogao svrstati u sistem saradnje vlasti koji postoji u ustavnoj monarhiji, uz tradicionalni uticajutjecaj i smenjivanje na vlasti dvije najjače političke partije i uz tradicionalno razvijen sistem građanskih i političkih prava i osnovnih sloboda. U Britaniji nikada nije postojao (niti sada postoji) pisani ustav u klasičnom smislu te riječi. Ova monarhija funkcioniše kao ustavna na bazi odredbi brojnih povelja, konvencija, parlamentarnih i sudskih odluka, ugovora i drugih pravnih akata iz [[historija|historije]] koji se odnose na sistem vladavine, položaj i prava monarha i drugih institucija vlasti.
 
Za razumijevanje funkcioniranja britanskog oblika ustavne monarhije, neophodno je upoznati se sa najvažnijim periodima njenog razvoja, kao i sa evolucijom i transformacijom njenih osnovnih političkih institucija vlasti. Ukratko rečeno, historija Britanije predstavlja historiju borbe različitih društvenih slojeva za vladavinu prava, a protiv apsolutističke vlasti monarha. U tom smislu se kao ''prvi stvarni demokratski pravni akt'' u historiji modernih društava uopšte, spominje engleska '''Magna charta libertatum''' ([[Velika povelja o slobodama]]) iz [[1215]]. godine. Ova povelja, proglašena od strane kralja [[Ivan Bez Zemlje|Ivana Bez Zemlje]], zapravo predstavlja kompromis engleskog kralja i velikaša kojim se ''ograničavaju neka prava monarha'' i uspostavljaju prava kontrole i predhodne saglasnosti viših staleža sa uredbama vladara. Dakle, Velika povelja je značajna kao prvi akt i temelj političkog procesa evolucije od apsolutizma ka parlamentarizmu, tj. od jake kraljevske vlasti ka predstavničkom sistemu u Britaniji.