Razlika između verzija stranice "Claude Debussy"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m vjerojatno --> vjerovatno
m čišćenje, replaced: Uticaj → Utjecaj, uticaj → utjecaj (15)
Red 19:
}}
 
'''Achille-Claude Debussy''' ([[22. august]] [[1862]]. - [[25. mart]] [[1918]].) bio je [[Francuska|francuski]] [[kompozitor]]<ref name="muzickaakademija">http://muzickaakademija.net/download/Muzika-Kloda-Debisija-koncert.pdf</ref>. Stvarao je u okviru muzičkog [[impresionizam|impresionizma]], a zajedno s [[Maurice Ravel|Mauriceom Ravelom]], smatra se jednim od najistaknutijih predstavnika ovog muzičkog stila. On sam odbacivao je takav naziv kada se radilo o njegovim djelima. Debussy se smatra jednim od najoriginalnijih muzičkih umova na prelazu u [[20. vijek]]. Okretanjem od uglavnom [[Germani|germanskog]] načina muzičkog izražavanja i kompozitora poput [[Johann Sebastian Bach|Bacha]], [[Mozart|Mozarta]]a, [[Beethoven|Beethovena]]a, [[Johannes Brahms|Brahmsa]] do uključivanja ne-evropskih [[harmonija]], posebno [[Rusija|ruskih]] i [[Java (ostrvo)|javanskih]] Debussy je tražio modernu muziku koja će prenijeti emocije i uticati na estetski senzibilitet izvan konvencionalnih [[Kultura|kulturnih]] tvorevina. Njegove pjesme dovode u pitanje samu osnovu zapadnih oblika i tematske organizacije u muzici. Ne uzimajući u obzir tradicionalne ideje akord strukture i [[tonalitet|tonaliteta]]a, Debussy je tražio prije svega osjećaj [[Svjetlost|svjetla]], [[Boja|boje]], [[nijansa|nijanse]], i [[Atmosfera (čvor)|atmosfere]] u njegovim djelima. On nije samo jedan od najuticajnijihnajutjecajnijih francuskih kompozitora, već je i središnja figura evropske muzike na početku [[20. vijek]]a.
 
Njegova muzika predstavlja prijelaz između muzike kasnog [[Romantizam|romantizma]] i [[Modernizam|modernizma]] 20. vijeka.
Imao je veliki uticajutjecaj na druge kompozitore poput: [[Bela Bartok|Bartoka]], [[Anton Webern|Weberna]], [[Arnold Schönberg|Arnolda Schönberga]] i [[Edgar Varese|Varesea]]. Stravinski je jednom izjavio: {{Citat| "Muzičari moje generacije i ja sam, dugujemo najviše Debussyju."}}
U francuskim književnim krugovima, ovo razdoblje je poznato kao [[simbolizam]], strujanje koje je direktno inspirisalo Debussyja kao kompozitora i kao aktivnog člana kulturnog društva.
Živio je u razdoblju stalne [[Politika|političke]] nestabilnosti. Napustio je svoju prvu suprugu i nastavio održavati odnose s drugim udatim ženama. Samo njegova druga supruga Emma Bardac, zajedno sa njihovom kćerkom ''Chouchou'' je donijela trajnu [[ljubav]] u njegov život.
Red 30:
=== Rani život i studije ===
[[Datoteka:Debussy 1885.jpg|mini|desno|250px|Debussy u Villi Medici u Rimu, [[1885]]. godine, u sredini u bijeloj jakni]]
Claude Achille Debussy je rođen u [[Sain-Germain-en-Laye]]u [[1862.]] kao najstariji od petero djece. Njegov otac Manuel-Achille Debussy imao je vlastitu prodavnicu [[keramika|keramike]], a njegova majka je bila krojačica. Počeo je svirati [[klavir]] u četvrtoj godini kod [[Italija|italijanskogitalija]]nskog učitelja Ceruttijs. Godine [[1871]]. mladi Debussy je dobio pažnju Marie Mauté de Fleurville, koja je tvrdila da je [[Frédéric Chopin|Chopinova]] učenica i on joj je uvijek vjerovao, iako se nikada nije tačno utvrdilo je li to istina. Njegov talent je postao očit [[1872]]. kada je upisao [[Pariški Konzervatorij]] u dobi od jedanaest godina. Na konzervatoriju je proveo svojih sljedećih dvanaest godina života i za to vrijeme se susreo s mnogim drugim važnim osobama iz tog razdoblja.
 
Već u početku Debussyjev talent je bio i više nego očit. Debussy je često eksperimentisao i izazivao stroga učenja Akademije. Više je volio disonance i intervale koji nisu bili popularni u to vrijeme. Poput [[Georges Bizet|Gorgesa Bizeta]], Debussy je bio brilijantan pijanista i mogao je imati profesionalnu karijeru da je tako htio. Djela koja je najčešće izvodio bila su [[Ludwig van Beethoven|Beethovenove]], [[Robert Schumann|Schumannove]] i Weberove sonate i Chopinova '''Balada broj 2''', stavak iz '''Klavirskog koncerta broj 1''' i Chopinov '''Allegro de Concert''', relativno nepoznato djelo koje zahtijeva još viši stepen virtuoznosti nego ijedan drugi koncert.
 
Od [[1880]]. do [[1882]]. živio je u [[Rusija|Rusiji]] kao učitelj muzike djeci [[Nadedža von Meck|Nadežde von Meck]] koja je bila mecena Čajkovskog. Uprkos Meckovoj bliskosti s [[Petar Iljič Čajkovski|Čajkovskim]], Čajkovski je imao mali ili nikakav uticajutjecaj na Debussyja. U septembru 1880. Nadežda von Meck je poslala Debussyjev [[Danse bohémienne]] Čajkovskom na čitanje. Mjesec dana kasnije on joj je u pismu odgovorio: {{Citat|To je veoma lijepo djelo, ali je daleko prekratko. Niti jedna ideja nije izražena u potpunosti, forma je užasno zgrčena i također nedostaje jedinstva}}. Debussy nikada nije objavio to djelo; rukopis je ostao u porodici von Meck i kasnije je bilo prodano B. Shottovom sinu u [[Mainz|Mainzu]]u gdje je objavljeno [[1932]]. Više uticajautjecaja na Debussyja je imalo njegovo blisko prijateljstvo s madame Casnier, pjevačicom koju je upoznao početkom svoga rada kao korepetitor kako bi zaradio nešto novaca. Ona je dala Debussyju emocionalnu i profesionalnu podršku i uticala je na njegove prve pjesme, inspirisane radom simboliste [[Paul Verlaine|Paula Verlaina]].
 
Kao pobjedniku [[Prix de Rome|Prixa de Rome]] sa svojom kompozicijom '''L'Enfant prodigue''' pripala mu je stipendija na [[Académie des Beaux-Arts]] koja je uključivala i četverogodišnji boravak u [[Villa Medici|Villi Medici]], Francuskoj Akademiji u [[Rim]]u. Prema pismima koje je Debussy pisao madame Vasnier, možda kako bi stekao njenu naklonost, opisao je umjetničku atmosferu kao ustajalu, društvo dosadno, hranu lošu, samostanske prostore odvratne. Nisu mu odgovarali ni užici [[Rim|Rima]]a, niti mu se sviđala italijanska [[opera]]. Često je bio [[Depresija (raspoloženje)|depresivan]] i nije mogao komponovati, ali inspiraciju je našao u djelima [[Franz Liszt]]a.
 
Debussy je napokon napisao četiri djela koja su bila poslana Akademiji: simfonijsku pjesmu [[Zuleima]], prema tekstu [[Heinrich Heine|Heinricha Heinea]]; orklestralno djelo '''Printemps'''; [[Kantata|kantatu]] '''La damoiselle élue''' koju su kritikovali kao "bizarnu"; i '''Fantaisie''' za [[klavir]] i [[orkestar]]. Treće djelo je bilo prvo u kojem su se nazirale muzičke karakteristike njegovog kasnijeg opusa. Četvrto djelo je zasnovano na muzici [[César Franck|Césara Francka]] i kasnije ga je Debussy sam povukao. Akademija ga je opisala kao "provokativnog i neobičnog" i nadali su se nečem boljem od tako nadarenog studenta.
 
Za vrijeme njegove posjete [[Bayeruth|Bayeruthu]]u 1888. - 1889. Debussy je bio pod uticajemutjecajem vagnerijanske opere. Nakon smrti [[Richard Wagner|Richarda Wagnera]] godine [[1883]]. [[kult]] vagnerizma je bio na vrhuncu. Debussy je, poput mnogih mladih muzičara tog vremena reagovao pozitivno na Wagnerovu osjetilnost, kvalitetnu formu i jake harmonije, ali Wagnerova ekstrovertna emocionalnost nije bila po Debussyjevom ukusu. Wagnerov uticajutjecaj je vidljiv u "La damoiselle élue" i u djelu '''Cinq poéme de Baudelaire'''. Druge pjesme toga perioda, uglavnom verlainevskog ugođaja – '''Ariettes oubliées''', Trois mélodies (Tri melodije), i '''Fêtes galantes''' su više hirovitog ugođaja. Otprilike u to vrijeme Debussy je upoznao [[Erik Satie|Erika Satiea]] koji je imao sličan pristup kompozicijama i imenovanju djela. Tada su obojica kompozitora bili [[boem|boemi]]i koji su se borili s [[Novac|novčanim]] dugovima.
 
== Muzički stil i djela ==
Red 54:
|datoteka6=Danse Sacrée.ogg|naslov6=''Danse Sacrée''|opis=izvođači the United States Marine Corps Chamber Orchestra. Aranžman kamernog orkestra [[Kamerna muzika|kamerne muzike]] djelo napisano za gudački kvintet.
|datoteka7=Danse Profane.ogg|naslov7=''Danse Profane''|opis=izvođači the United States Marine Corps Chamber Orchestra. Aranžman kamernog orkestra [[Kamerna muzika|kamerne muzike]] djelo napisano za gudački kvintet.}}
Debussyjev muzički stil je počeo u cjelosti nastajati [[1890]] pod uticajemutjecajem: [[Eric Satie|Eric Satiea]]a, [[Impresionizam|impresionističkih]] slikara, koji su odbacivali zastupljenost u [[Slikarstvo|slikarstvu]], i [[Simbolizam|simbolističkih]] [[Pjesnik|pjesnikapjesnik]]a, koji su osuđivali važnost [[ideja]]. On je kritikovao [[realizam]] i programsko pisanje, umjesto toga stvara stil koji će biti za muziku što su [[Édouard Manet|Manet]], [[Pierre-August Renoir|Renoir]] i [[Paul Cézanne|Cezanne]] u slikarstvu i [[Stéphane Mallarmé]] u [[Poezija|poeziji]].
Kao suprotnost ogromnim djelima Wagnera i ostalih kasno-romantičkih kompozitora, Debussy je radio kraće, pristupačnije oblike muzičkih djela. ''[[Suite bergamasque (Debussy)|Suite bergamasque]]'' ([[1890]].) ujedinjuje kićenost [[rokoko]]a s modernim [[cinizam|cinizmom]] i mozaičnošću. Suita sadrži jedno od najpoznatijih njegovih djela, '''Clair de Lune''' ([[Mjesečina (Debussy)|Mjesečina]]). Debussyjev "[[Gudački kvartet u g molu (Debussy)|Gudački kvartet u g molu]]" iz (1893.) je predstavljao prekretnicu poslije koje su nastala njegova kasnija, harmonijski izazovnija muzička djela. U ovom djelu je najviše koristio [[frigijski modus]] i također koristi manje standardne [[Ljestvica (muzika)|ljestvice]], poput cjelotonske, koja stvara osjećaj [[rijeka (vodotok)|rijeka]], prozračne [[Harmonija|harmonije]]. U ovim djelima koristi jednu, stalnu temu i odvaja se od tradicionalnog A.B.A. oblika.
 
Pod uticajemutjecajem Mallarméa, Debussy je napisao jedno od svojih najpoznatijih djela, revolucionarno ''Prélude à l'après-midi d'un faune'' ([[Preludij za poslijepodne jednog fauna]]), istinski originalno u formi i izvedbi. Kao kontrast velikim orkestrima, koji su bili česti u vrijeme kasnog romantizma, Debussy je komponovao ovo djelo za manji [[ansambl]], naglašavajući instrumentalnu boju i boju [[Zvuk|zvukazvuk]]a.
 
=== Zrela djela ===
Tri [[Nokturno|Nokturna]] ([[1889]].) uključuju karaktaristike studija u prikrivenoj harmoniji i teksturi poput one prikazane u ''Nuages (Oblaci)'', bogatstvo u ''Fêtes'' i cjelotonsku ljestvicu u ''Sirènes (Sirene)''. Suprostavljajući se vagnerijanskoj operi, Debussyjev ''[[Pelléas et Mélisande (Debussy)|Pelléas et Mélisande]]'' bila je premijerno prikazana [[1901]]., deset godina nakon što je napisana. To je bila njegova jedina [[opera]], a zasnovano na libretu [[Maurice Maeterlinck|Mauricea Maeterlincka]]. Opera je postigla izuzetan uspjeh i imala je veliki uticajutjecaj na mlađe francuske kompozitore, poput [[Maurice Ravel|Mauricea Ravela]]. Ova djela su unijela potpuno novu tečnost [[ritam|ritma]] i boje u zapadnjačku muziku.
 
'''La Mer''' ([[More (Debussy)|More]]) ([[1903]]. – [[1905]].) je sastavljen više kao [[Simfonija|simfonijski]] oblik s finalom koji razrađuje temu iz prvoga stavka, iako u srednjem stavku, '''Jeux de vauges''', napreduje puno manje direktno i s više varijacija boje. Kritike su opet bile strogo podijeljene. Neki kritičari su smatrali da je djelo manje suptilno i manje misteriozno od njegovih prijašnjih djela, čak i da ide korak unazad.
 
Pierre Lalo se požalio {{Citat|Ja niti ne čujem, niti vidim, niti osjećam more}} . Drugi su veličali njegovu ''moć i šarm,'' njegovo ''izvanredno oduševljenje i brilijantnu fantaziju'' i njegove jake boje i izrazite linije.
 
Za vrijeme ovog perioda Debussy je puno komponovao za [[klavir]]. U grupi djela nazvanih '''Pour le piano''' (Za klavir, [[1901]].) koristi se bogatim harmonijama i teksturama koje su kasnije bile vrlo važne u [[jazz]] muzici. Njegov prva zbirka '''Images pour piano''' (Slike za klavir, [[1904]]. – [[1905]].) kombinuje harmonijski novitet s poetskom sugestijom: '''Reflets dans l'eau''' je muzički opis žuborenja vode; '''Hommage à Rameau''', drugo djelo, je sporo i čeznutljivo nostalgično. Kao inspiraciju koristi melodiju od [[Jean-Philippe Rameau|Jean-Philippe Rameaua]]a, '''Castor et Pollux.'''
 
Izazovan ''Estampes'' za klavir (1903.) daje naznake egzotičnih lokacija. Debussy je došao u kontakt s javanskom muzikom za vrijeme Pariške '''Exposition Universelle'' održane 1889. U djelu '''Pagodes''' vidljiv je direktan uticajutjecaj u kojem je ciljao na izazovnost pentatonskih struktura koje su česte u javanskoj muzici. Debussy je komponovao [[Svitu iz dječjeg ugla (Debussy)|Svitu iz dječjeg ugla ]] (Children's Corner Suite) iz 1909. za svoju kćer, Claude-Emmu. Svita sadrži neke osobine [[Klasicizam|klasicizma]] – početno djelo '''Doctor Gradus ad Parnassum''' odnosi se na zbirku klavirskih djela [[Muzio Clementi|Muzia Clementija]] '''Gradus ad Parnassum''' kao i na novi talas [[Amerika|američke]] "cakewalk" muzike. U popularnom finalnom djelu svite, '''Golliwog's Cakewalk''', Debussy se na neki način izruguje Richardu Wagneru parodirajući početnu melodiju Wagnerovog preludija u [[Tristan i Izolda (opera)|Tristanu i Izoldi]].
 
Prva od ukupno dvanaest zbirki Preludija (Preludes) ([[1910]].), je njegovo najuspješnije djelo za klavir. Često su uspoređivani sa preludijima Frederica Chopina. Debussyjevi preludiji su prepuni bogatim, neobičnim i izazovnim harmonijama. Zbirka uključuje popularno djelo [[Djevojka lanene kose (Debussy)|Djevojka lanene kose]] ('''La Fille aux Cheveux de Lin''') i [[Potonula katedrala (Debussy)|Potonula katedrala]] ('''La Cathédrale Engloutie'''). Debussy je želio da ljudi intuitivno interpretiraju ta djela, stoga je stavio naslove tih djela na sam kraj kompozicije nadajući se da publika neće stvarati stereotipne slike slušajući ih.
Red 74:
Od opširnijih djela komponovao je orkestralno djelo [[Iberia (Debussy)|Iberia]] ([[1907]].), koje je započeo kao djelo za dva klavira, tipičnu mješavinu [[Španija|španskih]] aluzija, kratkotrajne impresije i muzike za misterioznu [[Drama|dramu]] [[Gabriele d'Annunzio|Gabriela d'Annunzija]], '''Le martyre de St. Sébastien'''. Bogato i dramatično djelo koje je napisano u samo dva mjeseca izvanredno sadržava kasno [[Antika|antičku]] modalnu atmosferu koje se inače samo dotakao u relativno kratkim klavirskim djelima.
 
Za vrijeme ovog perioda, Debussy je postao popularniji i uskoro je radio kao [[dirigent]] u cijeloj [[Evropa|Evropi]], često izvodeći ''Pelléas, La Mer (More) i Prélude à l'après-midi d'un faune (Preludij za poslijepodne jednog fauna)''. Također je povremeno radio i kao [[Muzički kritičar|muzički kritičar]] kako bi dopunio svoju zaradu kao [[dirigent]] i zaradu od klavirske poduke. Debussy je izbjegavao analitičku disekciju i pokušaje da muzikom stvori slike, {{Citat|Moramo pod svaku cijenu sačuvati ovu čaroliju svojstvenu muzici, budući da je muzika, od svih umjetnosti, najbliža čaroliji}}. Debussy je od svega bio najentuzijastičniji oko djela [[Richard Strauss|Richarda Straussa]], [[Igor Stravinski|Igora Stravinskog]], Chopina, kojeg je jako cijenio, [[Johann Sebastian Bach|Johanna Sebastiana Bacha]] i Mozarta. Također je smatrao [[Franz Liszt|Liszta]] i Beethovena genijima kojima je nekada nedostajalo malo ukusa. [[Franz Schubert|Schubert]] i [[Felix Mendelssohn|Mendelssohn]] su prošli mnogo gore. Kasnije je njihova djela opisao kao "jednostavne i lagane notacije".
 
=== Kasna djela ===
Debussyjeve harmonije i slaganja akorda su često [[disonanca|disonance]] bez ikakvih formalnih rješenja. Za razliku od svojih prijašnjih djela, u ovom periodu više ne skriva disonantne akorde u bogatim harmonijama. Oblici su više iregularni i fragmentirani. Ove akorde, za koje se čini da nemaju rješenje, je Debussy opisao kao "lebdeće akorde" i bili su korišteni da bi namjestili ton i ugođaj u mnogim njegovim djelima. Cjelotonska ljestvica dominira u Debussyjevim kasnim djelima.
 
Njegove zadnje dvije zbirke djela za klavir [[Etide (Debussy)|Etide]] (Études) iz [[1915]]. interpretiraju slične varijacije stila i teksture kao isključivo klavirske vježbe i uključuju djela koja razvijaju nepravilni oblik do krajnosti kao i kod drugih pod uticajemutjecajem Stravinskog. Rijetkost u ovim djelima je u zadnjoj zbirci pjesama: '''Tri pjesme po Mallarmeu''' (Trois poèmes de Mallarme) iz 1913. i '''Sonati za flautu, violu i harfu''' iz 1915.
 
U sonatama od [[1915]]. – [[1917]]. godine dolazi do nagle promjene stila. Ova djela sadrže karakteristike njegovih ranijih djela, ali također idu i naprijed, s elegantnijim i laganijim strukturama. Uprkos jednostavnijim teksturama, u '''Violinskoj sonati''' iz 1917. ostaje neosporno bogatstvo u samim akordima. Ova promjena ima neke osobine [[Neoklasicizam|neoklasicizma]] koji je postao popularan nakon njegove smrti. Debussy je planirao šest sonata, ali je ovaj plan osujećen njegovom smrću [[1918]]., tako da je dovršio samo tri ( za [[violončelo]], za [[Flauta|flautu]], [[Viola|violu]] i [[Harfa|harfu]] te violinsku sonatu).
Red 85:
Zadnje Debussyijevo orkestralno djelo, [[balet]] [[Igre (Debussy)|Igre]] ('''Jeux''') iz [[1912]]., napisano za Ruske balete [[Sergej Djagiljev|Sergeja Djagiljeva]], sadrži neke od njegovih najčudnijih harmonija i tekstura u obliku što se slobodno kreću kroz vlastito polje spajanja motiva. U početku je ovaj balet bio zasjenjen [[Posvećenje proljeća (Stravinski)|Posvećenjem proljeća]] [[Igor Stravinski|Igora Stravinskog]], napisanog iste godine kao i Jeux, a koji je premijerno izveo isti baletni ansambl samo dvije sedmice poslije. Nekoliko decenija poslije kompozitori kao što su [[Pierre Boulez]] i [[Jean Barraque]] su pokazali sličnosti sa [[Serijalizam|serijalizmom]] u radu [[Anton Webern|Antona Weberna]]. Ostala, kasnija djela, uključujući i balete [[Khamma (Debussy)|Khamma]] iz [[1912]]. i '''Kutija igrački'''(La boîte à joujoux) iz [[1913]]. su ostala nedovršene orkestracije, ali su ih kasnije dovršili Charles Koechlin i Andre Caplet, koji su također pomogli Debussyju s orkestracijom '''Giguesa''' iz '''Images pour orchestre''' i '''Le martyre de St. Sebastien'''.
 
Druga serija '''Preludija za klavir''' iz ([[1913]].) ističu Debussya u vrhu avangarde, koji ponekad koristi disonantne harmonije da bi probudio raspoloženja i slike (pogotovo u tajanstvenoj '''Canope'''). Pijanist [[Claudio Arrau]] smatrao je djelo jednim od najvećih Debussyjevih preludija: {{Citat|Čudo je da je stvorio, s tako malo nota, nešto ovako duboko}}.
 
Iako je '''Pelleas''' bila jedina završena Debussyjeva opera, započeo je nekoliko opera koje su ostale nezavršene, a njegova padajuća koncentracija, stalno odugovlačenje i slabo [[zdravlje]] su mogući razlozi. Završio je neke djelimične muzičke nacrte i neka neobjavljena libreta za opere koje se zasnivaju na [[Edgar Allan Poe|Poeovim]] djelima: [[Vrag iz zvonika (Debussy)|Vrag iz zvonika]] (''Le diable dans le beffroi'') iz [[1902]]. – [[1912]].) i [[Pad kuće Usher]] ''La chute de la maison Usher'' iz [[1908]]. – [[1917]].), kao i za opere koje je razmatrao, a zasnivale su se na ''[[Kako vam drago (William Shakespeare)|Kako vam drago (Williama Shakespearea)]] i '''La legende de Tristan''' J. Bediera.
Red 92:
 
== Privatni život ==
Debussy je vodio nemiran privatni život. Sa 18 godina započeo je osmogodišnju aferu s madame [[Blanche Vasnier]], ženom uglednog pariškog [[Advokat|advokataadvokat]]a. Vezu je prekinuo Debussyjev odlazak u [[Rim]]. Nakon povratka u [[Pariz]], živio je u divljem [[Brak|brakubrak]]u s [[Gabrielle Dupont]] devet godina, a zatim se [[1899]]. oženio za njenu prijateljicu Rosalie (Lily) Texier. Iako je Texier bila nježna, praktična žena koju su voljeli Debussyjevi prijatelji i saradnici, njega je nervirala njena ograničenost i nedostatak osjećaja za muziku.
Zbog toga je napustio Texier [[1904]]. i pošao za Emmom Bardac, ženom pariškog [[Bankarstvo|bankara]] i majkom jednog od njegovih studenata. Nasuprot Taxier, Bardac je bila profinjena, briljantan sagovornik i bila je amaterska pjevačica. Izbezumljena Texier, kao i Dupont prije nje, pokušala je počiniti samoubistvo [[Pištolj|pištoljempištolj]]em.
Skandal je natjerao Debussyja i Bardac (koja je već nosila njegovo dijete) da pobjegnu u [[Eastbourne]] u [[Engleska|Engleskoj]], gdje je dovršio svoju simfonijsku svitu '''More'''(La Mer). Par se vjenčao [[1908]]. godine.
 
Red 101:
== Smrt ==
[[Datoteka:Debussy's grave.jpg|desno|mini|200px|Debussyjev grob u Parizu]]
Umro je u Parizu, [[25. mart]]a [[1918]]. od [[rak debelog crijeva|raka]] [[debelo crijevo|debelog crijeva]]. Za vrijeme [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] situacija u Francuskoj je bila očajna i okolnosti nisu dopuštale da se održi počasni javni pogreb ili ceremonija s nekrolozima. Pogrebna povorka prošla je kroz puste ulice, uništene njemačkim napadima. Sahranjen je na malom groblju ''[[Cimetière de Passy]]'', izolovanom iza '''Trocadéra'''.
 
[[Francuska kultura]] od onda slavi Debussyja kao jednog od najistaknutijih predstavnika Francuske.
 
== Muzički stil ==
Na Debussyja se gledalo kao na neku vrstu muzičkog heretika. Dok je bio na Konzervatoriju šokirao je svoje učitelje s nerazriješenim sedmicama (akordima), paralelnim dominantnim akordima, i kontrapunktom u paralelnom kretanju. Na sve ovo on je odgovarao: {{Citat|Ja mogu samo praviti moju vlastitu muziku}}. Pisao je svoju vlastitu muziku i nije bio podređen ograničenjima klasicizma i wagnerijanskim pretjerivanjima. Tema muzičkog djela kod njega je bila od sekundarne važnosti, dok su svjetlo, boja, nijansa i atmosfera bili važniji. U tu svrhu je koristio specijalne efekte sa pojedinačnim akordima, kao sredstvo za projiciranje boje radije nego kao njihov odnos prema akordima koji su prethodili ili onih koji ih slijede. Saint-Saëns je savjetovao svog prijatelja Faurea: "da pogleda Debussyjevo djelo za dva klavira s riječima da je to je nevjerovatno, a da bi kompozitoru trebalo biti zabranjeno po svaku cijenu ulazak na Institút zbog njegovih zvjerstava."
 
Najznačajnije karakteristike Debussyjeve muzike su:
Red 116:
* nenajavljene modulacije, bez ikakvog harmonijskog mosta
 
Prema Rudolphu Rétiju, Debussyjev uspjeh je sinteza monofonije utemeljene na "melodijskom" tonalitetu s harmonijama koje su različite od onih "harmonijskog" tonaliteta.Upotreba izraza "impresionizam" na Debussyja i na muziku na koju je on uticao je intezivna tema debate koja se vodi unutar akademskih krugova. Jedna strana navodi da je taj izraz krivo upotrijebljen i da je neprikladan naziv kojeg je i sam kompozitor negirao. Suprotna strana tvrdi da, iako je Debussy iskazao negativnu kritiku prema tom izrazu, da je to bilo samo pod uticajemutjecajem negativnih stavova kritičara prema njegovoj muzici.
 
=== Matematička struktura u njegovim djelima ===
 
Budući da je Debussy obraćao pažnju na raspoloženje i boju pri komponovanju, neobično je za otkriti da (prema jednom autoru) mnoga njegova najveća djela imaju strukturu prema [[Matematika|matematičkim]] modelima i to bez upotrebe klasične strukture poput [[Sonata|sonatnog]] oblika. Howat pretpostavlja da neka Debussyjeva djela mogu biti podijeljena u odlomke koji odražavaju [[Zlato|zlatni]] rez, često prema brojevima standardnog [[Fibonaccijev niz|Fibonaccijevog niza]]. Ponekad se čini da ti odlomci prate standard odlomaka ukupne strukture. U drugim djelima naglašavaju druge važne osobine muzike. Na primjer: Uvod u [[Razgovor vjetra i mora (Debussy)|Razgovor vjetra i mora]] ("Dialogue du vent et la mer") i u '''Moru''' može se podijeliti u 5 odlomaka po 21, 8, 8, 5 i 13 taktova po dužini. Središte zlatnog reza nalazi se u 34-om taktu ove strukture i nagoviješteno je uvođenjem [[Trombon|trombonatrombon]]a uz upotrebu glavnoga motiva iz sva tri stavka koja su korištena u centralnom odlomku oko te tačke. Istovremeno, Howat priznaje da u mnogo Debussyjevih djela (uglavnom kasnih) nije uspio pronaći dokaze zlatnog reza.
 
== UticajUtjecaj na ostale kompozitore ==
Claude Debussy, uz druge značajne kompozitore poput Igora Stravinskog, tražio je da istražuje nove i inovativne načine za proširenje harmonijskog jezika i tako se udaljiti od germanskog uticajautjecaja iz prethodna dva vijeka. Bio je to njihov stav da je zapadna harmonija iscrpila svoje potencijale kao moćna emotivna sintaksa do kraja 19. vijeka. Poput Stravinskog, tražio je inspiraciju u neevropskim harmonijama, koje je ugrađivao u njegovu muziku, bez smatranja iste "bezbožnom", u smislu podrivanja njene sinhronizacije s fizikom zvuka. Nakon što je čuo zvukove javanske gamelan muzike u Parizu [[1889]]. Debussy je postao zaljubljen u egzotične harmonije, [[Ritam|ritmičke]], melodijske i orkestracione karakteristike ove izrazito nezapadne muzike i počeo je sjedinjavanje tih elemenata u svojim djelima. To je smatrano kao radikalno udaljavanje od [[Teutonski vitezovi|teutonskog]] uticajautjecaja Bacha, Beethovena i Brahmsa.
Claude Debussy je naširoko smatran jednim od najuticajnijihnajutjecajnijih kompozitora [[20. vijek]]a. Njegove harmonije, koje su bile smatrane [[Radikal|radikalnimaradikal]]nima u njegovo vrijeme, su uticale na gotovo svakog većeg kompozitora 20. vijeka, pogotovo na muziku [[Igor Stravinski|Igora Stravinskog]], [[Oliver Messiaen|Olivera Messiaena]], [[Béla Bartók|Bélu Bartóka]], [[Pierre Boulez|Pierrea Bouleza]], Henrija Dutilleuxa i na [[Minimalistička muzika|minimalističku muziku]] [[Steve Reich|Stevea Reicha]] i [[Philip Glass|Philipa Glassa]]. Također je uticao i na [[Japan|japanskogjapan]]skog kompozitora [[ToruTakemitsu|Torua Takemitsua]]. Uticao je i na mnoge poznate [[jazz]] muzičare, naročito [[Bill Evans|Billa Evansa]], [[Thelonious Monk|Theloniousa Monka]], [[Duke Ellington|Dukea Ellingtona]], [[Antônio Carlos Jobim|Antoinia Carlosa Jobima]], Jimmyja Giuffrea i Brada Mehladua.
 
== Zanimljivosti ==
Na temelju [[Grčka mitologija|grčkog mita]] "[[Sirene]]" Debussy komponuje orkestralni komad u kojem su korišteni ženski glasovi bez riječi. To je bio njegov treći dio "Nokturna" koji je inspirisao [[Gustav Holst|Gustav Holstov]]ov "[[Neptun (Gustav Holst)|Neptun]]" iz njegove svite "[[Planete (Gustav Holst)|Planete]]."
 
== Vanjski linkovi ==