Razlika između verzija stranice "Aleksandar Veliki"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Automatska zamijena teksta (-<references/> +{{reference}} & -<references /> +{{reference}} & -opšt +opć & -[[Category: +[[Kategorija: & -[[File: +[[Datoteka: & -[[Image: +[[Datoteka: & -&npsb; + & -lako +lahko & -meko +mehko & -hromoz +hromos &... |
No edit summary |
||
Red 1:
{{Drugo značenje|naslov=Aleksandar|Aleksandar}}
[[Datoteka:BattleofIssus333BC-mosaic-detail1.jpg|mini|desno|150p|Aleksandar Veliki]]'''Aleksandar III Makedonski''' (20. juli 356. prije nove ere - 10. juni 323. prije nove ere), poznatiji kao '''Aleksandar Veliki''' je bio kralj [[Makedonija|Makedonije]] i član [[Argead dinastija|Argead dinastije]]. Rođen u [[Pella|Pelli]] 356. godine prije nove ere, Aleksandar je naslijedio svog oca, [[Filip II Makedonski|Filipa II]], na prijestolju u dobi od dvadeset godina. On je proveo većinu svojih vladajućih godina u vojnoj kampanji bez presedana kroz Aziju i sjeveroistok Afrike, dok u dobi od trideset godina nije stvorio jedno od najvećih carstava antičkog svijeta, koje se prostiralo od [[Grčka|Grčke]] do [[Egipat|Egipta]] i sjeverozapada drevne [[Indija|Indije]]. Bio je neporažen u borbi i smatra se jednim od najuspješnijih vojnih zapovjednika u historiji.
U mladosti, Aleksandra je podučavao filozof [[Aristotel]] do njegove 16. godine. Kada je naslijedio svog oca na prijestolju 336. prije nove ere, nakon ubistva Filipa, Aleksandar je naslijedio snažno carstvo i iskusnu vojsku. On je proglašen [[Korintska liga|vojskovođom Grčke]] i iskoristio je ovaj čin za pokretanje vojnih planova širenja njegovog oca. Izvršio je invaziju 334. prije nove ere na [[Achaemenid carstvo]], zauzevši [[Mala Azija|Malu Aziju]], započevši [[Ratovi Aleksandra velikog|niz kampanja]] koje su trajale deset godina. Aleksandar je slomio moć Perzije u nizu odlučujućih bitki, posebno u borbama kod [[Bitka kod Isa|Isa]] i [[Bitka kod Gaugamela|Gaugamela]]. On je kasnije svrgnuo Perzijskog kralja [[Darije III|Darija III]] i osvojio čitavo [[Achaemenid carstvo|Prvo Perzijsko carstvo]]. U tom trenutku, njegovo carstvo se protezalo od [[Jadransko more|Jadranskog mora]] do [[rijeka Ind|rijeke Ind]].
U nastojanju da stigne do "kraja svijeta i velikog vanjskog mora", on je napao Indiju 326. prije nove ere, ali je na kraju prisiljen da se vrati na zahtjev svojih vojnika. Aleksandar je umro u [[Babilon|Babilonu]] 323. prije nove ere, u gradu u kojem je planirao kampanju koja bi počela invazijom na Arabiju. U godinama nakon njegove smrti, niz građanskih ratova pocijepao je carstvo, što je rezultiralo stvaranjem nekoliko država u kojima su vladali [[dijadosi]], Aleksandrovi preživjeli generali i nasljednici.
== Aleksandrovo djetinjstvo ==▼
Aleksandrovo naslijeđe uključuje kulturnu difuziju koju su izvršila njegova osvajanja, kao što je grčko-budizam. Osnovao je dvadesetak gradova koji nose njegovo ime, najpoznatiji je [[Aleksandrija]] u Egiptu. Njegove gradove su naseljavali grčki kolonisti, a samim time su širili [[grčka kultura|grčku kulturu]] na istoku što je rezultiralo novom helenističkom civilizacijom, čiji su aspekti bili vidljivi u tradiciji Bizantije sredinom 15. stoljeća i istočne Anadolije do 1920. godine. Aleksandar je postao legendaran kao klasični heroj, a karakteristike su istaknute u historiji, grčkim mitovima i ne-grčkim kulturama. On je postao mjera na osnovu kojeg vojni lideri porede sebe, a u [[vojna akademija|vojnim akademijama]] širom svijeta još se uvijek uče njegove taktike.
Njegovo naslijeđe često ga ubraja među najbolje svjetske ličnosti svih vremena, zajedno sa njegovim učiteljem [[Aristotel|Aristotelom]].
▲== Aleksandrovo djetinjstvo ==
Aleksandarovi roditelji su bili makedonski kralj [[Filip II (Makedonija)|Filip II Makedonski]] i [[Epir|epirska]] princeza [[Olimpija]]. U mladosti mu je učitelj bio čuveni grčki filozof [[Aristotel]]. Aristotel je napustio kraljevski dvor [[340. p. n. e.]] i od tada Aleksandar učestvuje u državnim poslovima. U [[bitka kod Heroneje|bici kod Heroneje]], [[338. p. n. e.]], gdje je [[Filip II (Makedonija)|Filip II]] pobijedio udružene [[Atena|Atenu]] i [[Teba (Grčka)|Tebu]], Aleksandar je zapovjednik lijevog krila.
Line 24 ⟶ 27:
Zarobljenici su poslani u Grčku svezani u lancima. Mnogi gradovi u [[Mala Azija|Maloj Aziji]] otvorili su Aleksandru vrata i dočekali ga kao spasitelja. Oni koji su pružali otpor bili su zauzeti silom i surovo kažnjeni. U osvojenim gradovima Aleksandar je zbacivao tirane i uspostavljao demokratska uređenja, čime se osigurao od eventualnih pobuna. Aleksandar je odbijao voditi pomorsku bitku s Perzijancima, već je krenuo na osvajanje pomorskih gradova, suzivši tako prostor perzijskoj floti. Prilikom ulaska u grad Gordion, Aleksandar je mačem presjekao čuveni [[Gordijski čvor]]. Prema legendi onaj koji razriješi ovaj zamršen čvor vladat će svijetom. Presijecanjem čvora, Aleksandar je ''ispunio proročanstvo''. [[Darije III]], perzijski kralj, poražen je i u drugoj [[bitka kod isa|bici kod Isa]], [[333. p. n. e.]] Darije je pobjegao, ali je njegova porodica zarobljena. Odbivši sve Darijeve ponude za pregovore, Aleksandar nastavlja vojni pohod. [[332. p. n. e.]] bez otpora ulazi u [[Egipat]], gdje su ga slavili kao oslobodioca, dok su mu egipatski svećenici ukazali „božanske počasti“. U Egiptu je osnovao grad [[Aleksandrija]], [[331. p. n. e.]] mnogi od njih su se zvali „Aleksandrija“. Kroz cijeli svoj pohod Aleksandar je osnovao nekoliko desetaka gradova, većinom iz vojnih razloga, te je tako postao najvažniji kulturni, naučni i trgovački grad tog doba. Poznata Aleksandrijska biblioteka sadržavala je 700.000 svitaka pergamenta, što odgovara sadržaju od 100.000 [[knjiga]]. U međuvremenu, Antipater je u Grčkoj porazio spartanskog kralja [[Agis III|Agisa III]] u [[bitka kod Megalopolisa|bici kod Megalopolisa]], [[331. p. n. e.]], pa je pohod mogao biti mirno nastavljen.
Teško pristupačan i okružen morem grad [[Tir]] se odbijao predati. [[Opsada Tira]] trajala je sedam mjeseci, ali je grad zauzet [[332. p. n. e.]] Nakon zauzimanja, oko 10.000 ljudi je masakrirano, a svi preostali, njih oko 30.000, prodani su kao robovi. Krenuvši dalje na istok, Aleksandar je porazio Darija III. u [[bitka kod Gaugamele|bici kod Gaugamele]] i zauzeo [[Perzepolis]], [[331. p. n. e.]].<ref name="whoiswho">[http://www.whoswho.de/templ/te_bio.php?PID=1997&RID=1 Biografija na stranici] whoiswho.de učitano 13.5.2016 {{Simboli jezika|de|Njemački}}</ref> Kada se Darije htio predati ubio ga je njegov sluga [[Bes]] i proglasio se njegovim nasljednikom kao [[Artakserko IV.]] Krenuvši u potjeru za Besom Aleksandrova vojska je došla do Kabula, a u proljeće 329. p. n. e. prešla je 3.000 metara visok prijevoj preko planinskog masiva Hindukuša i spustila se u dolinu rijeke Amu-Darja, gdje je Aleksandar ubio perzijskog vojskovođu Besa i u cijelosti pokorio Perzijsko carstvo. Aleksandar se proglasio nasljednikom Perzijskog carstva i [[Babilon]] proglasio glavnim gradom svog imperija.
[[327. p. n. e.]] Aleksandar je krenuo na novi vojni pohod dalje na istok, i došao do gornjeg toka rijeke Ind. Ustanovili su da je rijeka puna krokodila za koje se tada vjerovalo da ih ima isključivo u Nilu. Došao je do zaključka da je Ind izvorište Nila i naredio admiralu Nearhu da izgradi flotu brodova kako bi mogao vojsku vratiti natrag u Egipat ploveći niz Ind do Nila. Premda je ukupan broj ljudi iznosio više od 100.000, to je uključivalo i žene, djecu, zabavljače i drugo. Vojna sila je bila oko 40.000 vojnika. Istočne dijelove Perzije osvojio je bez većeg otpora. Indijski vladar [[Por]] dočekao ga je kod rijeke Hidasp sa velikom vojskom koja je uključivala i 200 ratnih slonova. [[Bitka kod Hidaspa]], [[326. p. n. e.]], bila je krvava. Slonovi su nabijali Makedonce kljovama dok su Makedonci slonove tjerali bakljama. U metežu koji je nastao, slonovi su gazili i jedne i druge. Aleksandar je ipak pobijedio i zarobio Pora, kojeg je zatim oslobodio i prepustio mu civilnu upravu zemlje. Koliko je daleko na istok dospio, nije poznato. Kada je Aleksandar namjeravao ići dalje na istok ''do kraja svijeta'' vojska je počela pokazivati znakove pobune. Surova klima i tropske kiše smanjile su moral i Aleksandar je pristao na povratak u Babilon. Prema [[legenda|legendi]], kada su vojnici odbili slijediti ga i odbacili oružje, Aleksandar se zatvorio u svoj šator i počeo plakati. [[323. p. n. e.]] Aleksandar je planirao vojni pohod na sjever [[Afrika|Afrike]]. Vojska je već bila spremna, ali je Aleksandar iznenada umro (navodno od [[Malarija|malarije]]), [[13. juni|13. juna]] u Babilonu, gradu kojeg je namjeravao proglasiti prijestolnicom svog golemog carstva
| |||