U [[Filozofija prirode|filozofiji prirode]], '''atomizam''' je [[teorija]] prema kojoj su svi objekti u svemiru[[svemir]]u sastavljeni od veoma malih, nepropadljivihneuništivih čestica –, ''atoma''. Taj pojam potječe od grčke riječi ἄτομος (= nedjeljiv, koji se ne može razdijeliti na manje dijelove). UtemeljiteljimaOsnivačima antičkog atomizma smatraju se grčki filozofi [[Leukip]] i [[Demokrit]].
Za filozofski koncept atomizma važna je činjenica da se za čestice, koje su kemičari[[hemičar]]i i fizičari početkom 19. stoljeća smatrali nedjeljivim, pa ih stoga, prema dugoj tradiciji, i nazvali "atomima", u [[20. vijek|20. stoljeću]] utvrdilo da se zapravo sastoje od još manjih elemenata: [[elektron]]a, [[neutron]]a i [[proton]]a. Dalji su pokusi pokazali su da se protoni i neutroni sastoje od još osnovnijih [[kvark]]ova, za koje trenutno nema eksperimentalnih dokaza da imaju veličinu ili podstrukturu. Tendencija empirijskog dokazivanja sve manjih podatomskih čestica tjerastavlja nas,u međutim,pitanje dadjeljivost postavimomaterije, pitanje:koja "Jese linaizgled materijamože beskonačno djeljiva?" S obzirom na to da nepostojanje dokaza nije isto što i dokaz odijeliti. nepostojanjuMeđutim, na ovo se pitanje ne može odgovoriti eksperimentalnim putem.
Stoga, štoŠto se tiče kvarkova, elektrona i drugih fundamentalnih [[lepton]]a, ne može se isključiti mogućnost da su i oni sastavljeni od još manjih čestica. Ipak, udok se ne dokaže međuvremenusuprotno, upravo se ove čestice (a ne kemijskihemijski atomi) mogu smatrati onim što se tradicionalno naziva nedjeljivim elementima, kojimakojim se tijekomtokom povijestihistorije bavila atomistička teorija.
