Razlika između verzija stranice "Norveški jezik"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m clean up, replaced: slovenačk → slovensk using AWB
m korrigere et par feil i artikkelen
Red 27:
Dolaskom [[Kršćanstvo|kršćanstva]] u Skandinaviju u [[10. vijek]]u rune se prestaju koristiti i u upotrebu dolazi [[latinica]]. Ime koje se koristi za jezik koji se u ovo vrijeme govori i piše na području Norveške je staro norveški (norveški: ''Gammelnorsk''). Ovaj jezik je potpuno identičan sa jezikom koji se u isto vrijeme govori i piše na području [[Farska ostrva|Farskih ostrva]] i [[Island]]a.
 
Dolazkom crne smrti u [[13. vijek|13. vijeku]] većina pismenih govornika ovog jezika umire i sa njima nestaje staro norveški kao pisana varijanta jezika. Tekstovi pisani poslije crne smrti su u pravilu pisani mješavinom švedskog, danskog i staro norveškog. Ovaj pismena varijanta jezika se označava kao ''srednje norveški'' (norveški: ''mellomnorsk''). Unijom između Norveške i [[Danska|Danske]] i reformacijom (konvertiranjem iz katoličanstva u protestantizam) danski postaje zvanično korišten kao pismena varijanta norveškog jezika. Na Farskim ostrvima i na Islandu se nastavlja upotreba srednje norveškog koji se kasnije razvija u zasebne jezike: islandski i farski. Norveški, islandski i farski jezik se računaju kao zasebni jezici od [[15. vijek]]a. Uvođenjem danskog kao pismene varijante norveškog jezika u norveški jezik ulaze mnoge pozajmice iz [[Njemački jezik|njemačkog]] i danskog jezika.
 
Preuzimanjem Norveške od strane [[Švedska|Švedske]] u [[1814]]. godini počinje diskusija o pisanoj varijanti norveškog jezika koja bih se razlikovala od danskog. Ova diskusija je izazvala podjelu javnosti na dva djela. Jedan dio je želio da se novi pisani norveški bazira na dijalektima koji nisu bili pod uticajem danskog jezika. Najglasniji zagovaralac ove ideje je bio norveški prosvetitelj [[Ivar Aasen]]. Ova varijanta pisanog norveškog je u [[1929]]. godini zvanično dobila ime novo norveški. Drugi dio javnosti podržavao je ideju da se u danski pisani jezik koji se koristio u Norveškoj postepeno uvode norveške riječi i izbacuju danske. Ovaj dio javnosti je bio predvođen prosvetiteljom [[Knud Knudsen]]om. Ova varijanta norveškog jezika se prvobitno nazivala državni norveški (norveški: ''riksmål'') da bih u [[1929]]. godini dobila svoje zvanično ime književno norveški.
 
U [[20. vijek]]u Norveška država pokušava da ujedini novo norveški i književno norveški u jednu varijantu pisanog norveškog pod imenom zajedničko norveški (norveški: ''samnorsk''). Velike reforme jezika bivaju provedene u [[1917]]., [[1938]]. i [[1959]]. godini. Zajedničko norveški nailazi na otpor u velikom djelu javnosti i država odustaje od ovog projekta sredinom 60-ih godina. Danas su obadvijeobje varijante pisanog jezika zvanične.
 
Od [[1952]]. godine jezik je reguliran od strane Norsk språknemnd. U [[1972]]. godini reguliranje jezika je preuzeo Norsk språkråd.
Red 38:
[[Datoteka:Old norse, ca 900.PNG|desno|250p|mini|Na karti se može vidjeti raspostranjenost različitih germanskih jezika u Evropi u 10. vijeku. Crvena boja predstavlja oblasti u kojima se govorio zapadno nordijski. Narandžasta boja predstavlja oblasti u kojima se govorio istočno nordijski dok zelena i ljubičasta boja predstavljaju ostale germanske jezike.]]
 
Norveški jezik je dio grupe jezika poznatih pod imenom Indo-evropski jezici. Indo-evropski jezik se s' vremenom razvio u različite grupe jezika migracijom stanovništva koje je prvobitno govorilo ovaj jezik. [[Germani]] su početkom nove ere govorili proto-germanski jezik koji se sa vremenom podjelio u tri grupe; zapadno-, istočno- i sjeverno germanski. Sjeverno germanska grupa se kasnije
razgranava u Norveškinorveški, Danskidanski, Švedskišvedski, Islandskiislandski i Farskifarski jezik.
 
Ovi skandinavski jezici se klasificiraju u dvije grupe: zapadno nordijsku (ili zapadno skandinavsku) grupu i istočno nordijsku (ili istočno skandinavsku) grupu. Klasifikacija se bazira na fonološkim promjenama iz sjeverno germanskog jezika. Naprimjer riječ most se u istočno nordijskim jezicima zove ''bro'' dok se ista riječ zove ''bru'' u zapadno nordijskim jezicima. Islandskiislandski, Farskifarski i Norveškinorveški jezik pripadaju zapadno nordijskoj grupi dok Švedskišvedski i Danskidanski pripadaju istočno nordijskoj grupi. Ova klasifikacija nije relevantna za norveški jezik kao cjelinu zbog toga što granica između ove dvije fonetske grupe djeli Norveškinorveški na dva djela. Dijalekti norveškog koji se govore na jugo-istoku Norveške pripadaju istočno nordijskoj grupi dok ostatak norveških dijalekata pripada zapadno nordijskoj grupi.
 
== Fonetika i izgovor ==
Red 51:
Norveški jezik postoji u dvije službene pisane varijante: književni norveški (norveški: ''bokmål'') i novo norveški (norveški: ''nynorsk''). Za konzervativnu varijantu književno norveškog se koristi ime državni norveški (norveški: ''riksmål''). Također postoji konzervativna vrsta novo norveškog pod imenom visoko norveški (norveški: ''høgnorsk'').
 
Većina norveškog stanovništva (85% - 90%) koristi književno norveški. Broj korisnika novo norveškog je dostigao vrhunac za vrijeme drugogDrugog svjetskog rata kada je prema procjenama jedna trećina stanovništva koristila tu varijantu pisanog norveškog jezika. Od završetka drugog svjetskog rata ovaj broj je opao na sadašnjih 10% - 15%.
 
=== Književni norveški i državno norveški ===
 
Književno norveški jezik je baziran na danskoj književnoj tradiciji. Razlog ovomeovom je [[Danci|danska]] dominacija u Norveškoj i status danskog jezika kao zvaničnog jezika u Norveškoj od srednjeg vijeka. Kao posljedica ovogaovog, razlike danas između pisanog danskog i književnog norveškog su minimalne. Ove razlike su uvedene sredinom 18. vijeka kada je Knud Knudsen ([[1812]] - [[1859]]) započeo reformaciju norveškog jezika.
 
U ovo vrijeme jezik je bio poznat pod imenom državno norveški. 1928. jezik je zvanično preimenovan u književno norveški. Između [[1917]]. i [[1965]]. u Norveškoj je zvanični program države bio ujedinjenje dvije pisane varijante norveškog u jednu. Ova ujedinjena varijanta je poznata kao zajedničko norveški. Pod uticajem ove politike u književno norveški su uvedena neka pravopisna pravila iz novo norveškog. Danas ime državno norveški se koristi za pravopis prije reformi iz početka prošlog vijeka dok se ime književno norveški koristi za varijantu jezika u kojoj su reforme uvedene.
 
=== Novo norveški i visoko norveški ===
 
Novo norveški je druga službena pisana varijanta norveškog jezika. Nastao je većinom radom [[Ivar Aasen]]a između [[1842]]. i [[1873]]. godine. Cilj jezika je bio da bude protivteža "danskom" norveškom koji se govorio od strane gradskog stanovništva i bogatijih slojeva norveškog društva.
 
Za vrijeme norveške politike stvaranja zajedničko norveškog u novo norveški su uvedena neka od pravila iz književno norveškog. Novo norveški u kojem ove reforme nisu uvedene naziva se visoko norveški (''høgnorsk'').