Razlika između verzija stranice "Prerada RNK"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
(review)
No edit summary
Red 6:
To uključuje 5' ''„kaptažu“'', koja je uređena [[enzim]]skim reakcijama, uz dodavanje 7-metilguanozina (m<sup>7</sup>G) na 5' kraj pre-iRNK. Na taj način štite RNK od degradacije putem [[egzonukleaza]]. Tako je <sup>7</sup>G kaptažni faktor tada vezan u heterodimer (''CBC20'''/'''CBC80''), koji pomaže izlaženje iRNK u [citoplzma|citoplazmu]] i štite je od dekaptaže.
 
Druga modifikacija je 3 otvaranje i ''poliadenilacija''. Ako je poliadenilacijski signal (5'AAUAAA-3 ') prisutan u pre-[[iRNK]] signala, obično se javlja između sekvenci [[protein]a i terminatora. Pre-iRNK se prvo rascijepi, a zatim se niz od ~ 200 [[adenin]]a (A) dodaje da formiraju poli (A) rep, koji RNK štiti od degradacije. Poli-[[adenin]ski (A) rep je više vezan za [[protein]]e (''PABP''), neophodne za eksport iRNK i ponovno pokretanje [[translacija|translacije]].
 
Vrlo važna modifikacija [[eukarioti|eukariotskih]] pre-iRNK je '' [[prerada RNK] ]''. Većina eukariotskih pre-iRNK sastoji od naizmjeničnih segmenata zvanih [[egzon]]i i [[intron]]i. U procesu prerade, RNK-protein katalizira kompleks poznat kao ''splajsosom'', tj. dvije trans-esterifikacijske reakcije, koje uklanjaju intron i oslobađaju ga u obliku omčaste (laso) strukture. Zatim uvezuju susjedne egzone u određenim slučajevima, neki introni ili egzoni mogu biti uklonjeni ili zadržani u zrelu iRNK. Ova takozvana alternativna prerada (''splicing'' ) stvara niz različitih transkripata porijeklom iz jednog gena, jer ih potencijalno može prevesti u različite proteine, čime prerada proširuje složenost ekspresije [[eukarioti|eukariotskih gena]].<ref>Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-8-3.</ref><ref>Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.</ref><ref>Berberović LJ., Hadžiselimović R. (1986): Rječnik genetike. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-00723-6.</ref>
== Reference ==
{{reference}}