Razlika između verzija stranice "Ljiljana Molnar-Talajić"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 1:
{{Infokutija biografija
|ime =Ljiljana
Red 20:
}}
'''Ljiljana Molnar-Talajić''' ([[Bosanski Brod]], [[30. decembar]] [[1938]]. - [[Zagreb]], [[18. septembar]] [[2007]].), istaknuta [[Bosna i Hercegovina|bosanska]] [[Opera (muzika)|operna]] [[diva]] i [[sopran]]istica s jednim od najmoćnijih glasova na prostorima Balkana.
Pjevanjem se počela baviti u crkvenom horu Crkve Sv. Ilije u Bosanskom Brodu.
Studij solo pjevanja završila je na [[Muzička akademija u Sarajevu|Muzičkoj akademiji u Sarajevu]] [[1961]]. u klasi prof. [[Bruna Špiler|Brune Špilera]], a [[1963]]. ja završila i postdiplomski studij na istoj akademiji. Prvi nastup na opernoj pozornici imala je tokom studija u [[Sarajevo|Sarajevu]] [[1959]]. godine, kao grofica u [[Wolfgang Amadeus Mozart|Mozartovom]] "Figarovom piru".
<ref> http://www.bbrod.info/ljiljana-molnar-talajic/ </ref>
Potom su uslijedile brojne operske uloge, često oprečnih glasovnih zahtijeva, u širokom rasponu od kolorature do duboko proživljene dramatike.
Petnaest godina pjevala je u Sarajevskoj operi, a od [[1975]]. do [[1980]]. godine bila je prvakinja [[Zagreb]]ačke opere.
Iste godine prešla je na Muzičku akademiju, kao profesorica pjevanja, i do kraja života bavila se i pedagoškim radom.
Za svoju ulogu Ćo-ćo San u operi "Madam Baterflaj" [[1967]]. godine nagrađena je u [[Tokio|Tokiju]] [[1967]]. godine, a grad [[Parma]] dodijelio joj je tradicionalnu plaketu ''Verdi d’oro'' (Zlatni Verdi). <ref> http://blog.dnevnik.hr/kenguur/2007/09/1623257859/in-memoriam-ljiljana-molnar-talajic.html </ref>
[[1969]]. godine kao Aida na [[Firenca|firentinskom]] ''Maggiju Musicale'', pod dirigentskom palicom [[Zubin Mehta|Zubina Mehte]], postaje svjetska primadona. Slijedile su najveće svjetske pozornice: [[Beč]]ka državna opera, [[Milano|milanska]] Scala, [[London|london]]ski Covent Garden, [[New York City|newyorški]] Metropolitan.
Zaštitni znak Ljiljane Molnar-Talajić je bila Aida. Briljirala je i u cijelom verdijanskom repertoaru: Trubaduru, Don Carlosu, Krabuljnom plesu, Otellu, ali i u njegovu Requiemu. To joj je, među ostalim, donijelo i veliko priznanje iz Maestrove domovine — "Zlatnog Verdija" grada [[Parma|Parme]].
Štampa je opisala njen glas kao nevjerovatno lijep, suptilan, ali u isto vrijeme robustan, transparentan i melodičan. Austrijski operski stručnjak O.C. izjavio je da je Ljiljana_Molnar-Talajić posljednja najveća pjevačica opera [[Giuseppe Verdi|Giuseppea Verdija]]. <ref> http://www.opera-club.net/release.asp?rel=586 </ref>
Umrla je nakon kratke bolesti u Zagrebu.
Na njenoj sahrani u Zagrebu ispred delegacije Bosanskog narodnog pozorišta [[Gradimir Gojer]] je izjavio: {{Citat|Najveća operska pjevačica na našim prostorima koja je ostavila neizbrisivu obavezu na mlađe generacije u bosanskoj kulturi. Ona je sada legenda svih operskih diva u svijetu. Najveća među nama, a bila je protagonista ljubavi prema Sarajevu. Ona će ostati građanin Sarajeva zauvijek. Ona nikada nije zaboravila Bosnu.}} <ref> http://bosnianews.blogspot.com/2007/09/commemoration-for-ljiljana-molnar.html </ref>
== Reference ==
<references>
</references>
[[Kategorija:Bosanskohercegovački operski pjevači|M]]
| |||