Razlika između verzija stranice "Theodor Adorno"

|slika = AdornoHorkheimerHabermasbyJeremyJShapiro2.png

|mjesto rođenja = Frankfurt amna MainMajni

'''Theodor Ludwig Wiesengrund Adorno''' ([[11.bio septembar]] [[1903]]. - [[6. august]] [[1969]].)je [[Njemačka|njemački]] [[sociolog]], [[filozof]], [[pijanist]], [[muzikolog]] i [[kompozitor]]. Bio je član Frankfurtske škole zajedno s [[Max Horkheimer]]om, [[Walter Benjamin]]om, [[Herbert Marcuse]]om, [[Jürgen Habermas]]om, i drugima. Također je bio muzički direktor Radio projekta (socijalno istraživanje Rockefellerove Fondacije sredinom 20. vijekastoljeća.

Kao vrlo mlad muzički kritičar i [[sociologija|sociolog]]-amater Adorno se ipak uglavnom bavio [[filozofija|filozofskom]] misli. Govoreći o njemu kao socijalnom filozofu može se istaći kritički aspekt njegove filozofske misli usmjerene na kritiku društva koja je od [[1945]]. pa dalje zauzela intelektualno prominentnu poziciju u kritičkoj teoriji [[Frankfurtska škola|Frankfurtske škole]].

Doktorirao[[Doktor]]irao je [[1924]]. godine studijom pod nazivom „Transcedencija''Transcedencija stvarnog i noematskog u Husserlovoj fenomenologiji“fenomenologiji''. 1925. godine je studirao je kompoziciju kod [[Alban Berg|Albana Berga]] a od 1928. do 1932. je vodio bečki časopis za muziku Anbruch. Od 1930. povezan je s frankfurtskim Institutom za socijalna istraživanja. 1931. habilitira u [[Frankfurt]]u radom „Kierkegaard''Kierkegaard. Konstrukcija estetskog“estetskog''. 1931. postaje privatnimprivatni docentomdocent u Frankfurtu. 1933. oduzima mu se ''venia legendi'', dozvola za predavanje, a 1934. emigrira i boravi na Oxfordskom[[Univerzitet u Oxfordu|Oksfordskom univerzitetu]]. 1938. slijediradi Institutu Institutu za socijalna istraživanja u [[New YorkuYork City]]ju. Od 1938. do 1941. vodi „Princeton''Princeton-Radio Research Project“Project'', a od 1944. do 1949. direktor „Research''Research Project on Social Discrimination“,Discrimination'' u [[Los AngelesuAngeles]]u. 1949. vraća se u Frankfurt, gdje je do smrti 1969. radio kao profesor filozofije i sociologije, a ujedno i direktor Instituta za socijalno istraživanje.

* ''[[Dijalektika prosvjetiteljstva]]'' (1947.) - u koautorstvu ssa Horkheimerom

* ''Filozofija nove muzike'' (1949.)

* ''Minima moralia'' (1951.)

* ''Disonanzen'' (1956.)

* ''Zur Metakritik der Erkenntnistheorie'' (1956.)

* ''Noten zur Literatur I-II'' (1958.-1961.1958–1961)

* ''Einleitung in die Musiksoziologie'' (1962.)

* ''Moments musicaux'' (1964.)

* ''Žargon autentičnosti'' (1964.)

* ''Negativna dijalektika'' (1966.)

* ''Tri studije o Hegelu'' (1968.)

* ''Estetička teorija'' (1970.)