Wikipedia

Razlika između verzija stranice "Insulin"

Pregled historije
[pregledana izmjena][nepregledana izmjena]
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m Vraćene izmjene korisnika Edinbus (razgovor) na posljednju izmjenu koju je napravio Munjabot
No edit summary
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
[[Datoteka:InsulinHexamer.jpg|mini|Inzulin]]
'''Inzulin''' je [[hormon]] koji luči žlijezda [[gušterača]] (pankreas), a služi za regulaciju [[šećer]]a u [[krv]]i. On pokreće ćelije koje iz [[krv]]i uzimaju potrebni šećer ili [[jetra|jetru]] da ga pohranjuje.
 
On je transporter koji omogućava [[Glukoza|glukozi]] da iz krvi prodre u tjelesne ćelije gdje se pretvara u energiju za tijelo. Glukoza je grožđani šećer u kojeg se, prilikom probave, rascijepe namirnice koje sadrže ugljikohidrate. Inzulin također omogućava da se prekomjerna glukoza sprema u mišićima i u jetri (glikogeneza), te regulira sintezu novog šećera koji ulazi iz jetre u krvotok (glikogenoliza). Ako inzulina uopće nema ili ako ga je premalo, šećer ne može nikako, ili samo djelimično, dospjeti u tjelesne ćelije. Ostali šećer se zadržava u krvi, što se može izmjeriti. Normalna koncentracija šećera u krvi natašte iznosi 3,75 - 6,0 mmol/L (67 – 108 mg%).
 
'''Inzulin''' je proteinski [[hormon]] koji luči žlijezda [[gušterača]] (pankreas), a služi za regulaciju nivoa šećera u krvi, te [[metabolizam]] ugljikohidrata i masti u tijelu. Spremanje glukoze u mišićima i u jetri (glikogeneza) je omogućeno zahvaljujući inzulinu,kao i regulisanje sinteze novog šećera koji ulazi iz jetre u krvotok (glikogenoliza). U tijelu postoje tri skladišna mjesta: mišićni glikogen, jetreni [[glikogen]] i masno tkivo. [[Šećer]],bez inzulina ili ukoliko ga je premalo, ne može nikako, ili samo djelomično, dospjeti u tjelesne ćelije. Razina šećera u [[krv]]i se mjeri nakon 12 sati gladovanja(natašte). Normalna koncentracija šećera u krvi iznosi 3,75 - 6,0 mmol/L (67 - 108 mg%). '''Inzulin''' ubrajamo u skupinu tvari koje zovemo ''hormoni''. To znači da se hormoni izlučuju u [[krvotok]], kojim dospijevaju u sve dijelove našeg organizma. Na taj način nadgledaju rad organa. Gušterača se sastoji od dva dijela:
Kada dođe do poremećene regulacije inzulina u tijelu razvija se [[dijabetes]] ili šećerna bolest (lat. ''Diabetes melitus''). Kod šećerne bolesti tipa 1 tijelo ne proizvodi inzulin pa ga je neophodno nadomjestiti. Kod pacijenata šećerne bolesti tipa 2 može se razviti inzulinska rezistencija, tako da organizam nema dovoljnu količinu inzulina. Kada se kod takvih pacijenata više ne uspije održati normalni nivo glukoze u krvi s tabletama (oralni hipoglikemici, oralni antidijabetici) također se započinje s inzulinskom terapijom.▼
- veći dio, (egzokrini dio) gušterače, proizvodi i u tanko crijevo luči niz enzima potrebnih za razgradnju hrane
- manji dijelovi gušterače zovu se Langerhansovi otočići, jer izgledaju kao mali otočići rasprostranjeni po egzokrinom dijelu gušterače.
Za kontrolu razine šećera u krvi zaduženi su upravo ti otočići, te ih proizvodnjom i izlučivanjem dva hormona stalno održavaju unutar granica normale.Ukoliko razina glukoze ide prema gornjoj granici, počinje se u krv otpuštati inzulin, a učinak toga je spuštanje razine glukoze. Kada se razina glukoze približava donjim granicama, prestaje otpuštanje inzulina i počinje se lučiti drugi hormon, [[glukagon]]. Njegov je učinak suprotan učinku inzulina. Glukagon podiže razinu šećera u krvi.
▲Kada dođe do poremećenepovećanja regulacijenivoa šećera u krvi,uslijed nepravilnog lučenja inzulina u tijelu razvija se [[dijabetes]] ili šećerna bolest (lat. ''Diabetes melitus'').Dijabetes Kodpostoji u dva oblika:kod šećerne bolesti tipa 1 dolazi do prestanka rada '''Langerhansovih''' otočića,te tijelo ne proizvodimože proizvoditi vlastiti inzulin pa ga je neophodno nadomjestiti,u ovu grupu spada 5-10% bolesnika. Kod pacijenata šećerne bolesti tipa 2 tijelo ne može seodržati razvitinormalne inzulinskavrijednosti rezistencijainzulina, tako da organizam nema dovoljnu količinu inzulina. Kada se kod takvih pacijenata više ne uspije održati normalninormalna nivorazina glukoze u krvi s tabletamazapočinje (oralnise hipoglikemicis inzulinskom terapijom,u oralniovu antidijabetici)grupu takođerspada 90-95% bolesnika. Dijabetes se započinjedanas ubraja među najčešća ''endokrinološka'' oboljenja, s inzulinskomučestalošću terapijomu stalnom porastu.
 
==Struktura inzulina:==
Inzulin je [[peptid]] koji se sastoji od 51 [[aminokiseline]], a izgrađen je u obliku dva lanca, međusobno povezana s dva disulfidna mosta. Proizvodi se u beta ćelijama [[Langerhansovih otoka|Langerhansovi otoci]] gušterače. Ime potječe od latinskog ''insula'' što znači ostrvo. Molekularna težina iznosi oko 6.000. Cijeli pankreas producira dnevno oko 80 - 100 jedinica inzulina. Struktura inzulina se nešto razlikuje između životinjskih vrsta i humanog (ljudskog) inzulina. Najsličniji ljudskom inzulinu je [[Svinja|svinjski]] inzulin. Tako se ranije inzulin izolirao ekstrakcijom iz svinjske ili [[Goveda|goveđe]] gušterače. Takav inzulin nije bio najučinkovitiji iako se od ljudskog tek neznatno razlikovao. Problem je bio i u tome što je takav inzulin sadržavao i primjese ostalih struktura pankreasa pri čemu je moglo doći do jakih i po život opasnih alergijskih reakcija. Danas se inzulin proizvodi kao čist ljudski inzulin tehnologijom rekombinantne DNK (proizvodnja uz pomoć genetski modificiranih kvaščevih gljivica ili bakterije [[Esherichia coli]]).
Inzulin je [[peptid]] koji se sastoji od 51 [[aminokiseline]], a izgrađen je u obliku dva lanca koja su međusobno povezana s dva '''disulfidna mosta'''. Prvi lanac A ima 21 aminokiselinu, a drugi lanac B 30 aminokiselina. Za lučenje inzulina odgovorne su ß-stanice Langerhansovih otočića u gušterači. Inzulin je dobio naziv od latinske riječi ''“insula”'' ,što znači otok. Struktura inzulina kod čovjeka se razlikuje od strukture inzulina kod životinja. Strukturno najsličniji ljudskom inzulinu je svinjski inzulin,koji se razlikuje od ljudskog inzulina u samo jednoj amino kiselini,dok goveđi inzulin se razlikuje od ljudskog u tri amino kiseline.Inzulin se ranije izolirao ekstrakcijom iz svinjske ili goveđe gušterače. Takav inzulin nije bio najučinkovitiji ,jer je zbog mogućih onečišćenja I različite strukture moglo doći do jakih i po život opasnih alergijskih reakcija. Čak inzulin nekih vrsta riba je dovoljno sličan ljudskom,da bi bio klinički učinkovit. U prosjeku, gušterača proizvodi dnevno oko osamdeset do sto jedinica inzulina. Tehnologijom rekombinantne [[DNK]] ,danas se inzulin proizvodi kao čist ljudski inzulin (proizvodnja uz pomoć genetski modificiranih gljivica kvasca ili bakterije Escherichije coli). Inzulin se u tijelu proizvodi I pohranjuje kao heksamer(jedinica od 6 inzulinskih molekula).Inzulin može vezati cink pri čemu nastaju dimeri ili dolazi do stvaranja još većih agregata.
 
 
Inzulin može vezati [[cink]] pri čemu nastaju [[dimer]]i ili dolazi do stvaranja još većih agregata. Primjenjuje se parenteralno i to supkutano (pod kožu). Nekad je primjena inzulina zahtijevala upotrebu šprica i igala, međutim danas se skoro svi pripravci inzulina primjenjuju uz pomoć štrcaljki u obliku olovke - "Pen systems". Takva primjena je praktična za svakodnevna injektiranja, vrlo jednostavna i [[Sterilizacija|sterilna]].
==Kako inzulin radi:==
Rad inzulina možemo podijeliti u dvije faze. Prva faza je karakteristična po otpuštanju velikih količina inzulina kao reakcija na veće razine glukoze u krvi koje nastaju unošenjem hrane u [[organizam]]. Inzulin,u visokoj razini u tijelu stimuliše ćelije mišića i jetre da upijaju glukozu iz krvi. Odmah nakon tog procesa razina šećera u krvi pada. Kada se nivo glukoze u krvi smanji, onda se i njegova razina otpuštanja smanjuje.U drugoj fazi inzulin se u nešto nižoj količini otpušta u krv. Ovo osigurava normalan rad tijela koji zalihe energije dobiva iz šećera koji se otpušta u tijelu. [[Plazma]] u krvi apsorbira izlučeni inzulin,nakon čega se inzulin kombinira s beta globulinom. Povećane količine inzulina u krvi automatski smanjuju razinu vežućeg globulina spolnih hormona ,što za posljedicu ima povećanje slobodnog, fiziološki djelotvornog ''testosterona''.
 
==Podjela inzulina i inzulinskih preparata:==
 
Inzulin,u čistom obliku, počinje djelovati vrlo brzo ,u toku 30 minuta.Inzulin je najbolji,u većini slučaja,kada brzo djeluje,ali da se to djelovanje ne zadržava dugo.
S obzirom na brzinu, intenzitet i trajanje inzuline dijelimo na 5 skupina:
* Inzulini brzog djelovanja:
-počinju djelovati u roku od 5 do 15 minuta,vrhunac djelovanja dostižu nakon 45 do 90 minuta,maksimalna dužina djelovanja 3 do 5 sati.
* inzulini kratkog djelovanja:
-humani inzulini: počinju djelovati u roku od 30 minuta, vrhunac djelovanja dostižu u toku 2 do 5 sati,maksimalna dužina djelovanja od 5 do 8 sati
* inzulini srednje dugog djelovanja:
humani inzulini (NPH inzulin):
- početak djelovanja u toku 1 do 2 sata, vrhunac djelovanja od 4 do 12 sati, dužina djelovanja do 24 sata.
* inzulini dugog djelovanja:
-humani inzulini (ultratard inzulini): početak djelovanja nakon 4 sata, vrhunac djelovanja od 8 do 24 sata, duljina djelovanja do 28 sati,
* Inzulinski analog jako dugog djelovanja:
-početak djelovanja u toku 1 sata, dužina djelovanja do 24 sata.
 
==Historija inzulina:==
'''Inzulin''' je prvi put izolirao Rumunj [[Nicolae Pautescu]] 1921.godine,te ga nazvao ''pancrein''. Prvi koji su primjenili inzulin iz volovske gušterače u medicinske svrhe bili su kanadski doktori [[Fredrick Banting]] i [[Charles H. Best]] na 14-to godišnjem pacijentu,koji je ubrzo nakon toga otpušten iz bolnice. 1922.godine počela je proizvodnja inzulina iz volovske gušterače. 1950.godine otkrivena je '''sekvenca''' [[amino kiselina]] u ljudskom inzulinu,dok 1. inzulin dobiven iz ljudskih izvora ,tehnologijom rekombinantne DNA je proizveden 1982.godine.
<references />
-Škribelj Rifat, Sofradžija Avdo, Maslić Esad; Biologija za 4. Razred opće gimnazije 3.izdanje,Sarajevo, 2006.
-Berberović Ljubomir,Hadžiselimović Rifat,Sofradžija Avdo;Biologija za 2. Razred opće gimnazije,Sarajevo ,2005.
-Stockley Corrine ;Riječnik biologije,Ljubljana ,2002.
-Lilić Mehmedalija;Hemija za 3. razred gimnazije,Sarajevo ,2006.
-Luiz Carlos Junqueira,Jose Carneiro;Osnovi histologije tekst I atlas,jedanaesto izdanje,Beograd,2005.
-Diklić Vukosava,Kosanović Marija,Nikoliš Jovanka,Dukić Smiljka;BIOLOGIJA,Beograd,1997.
 
== Također pogledajte ==
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/wiki/Insulin"