Wikipedia

Razlika između verzija stranice "Insulin"

Pregled historije
[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Dodao izvore iz kojih sam uzimao podatke o inzulinu.
m Vraćene izmjene korisnika Edinbus (razgovor) na posljednju izmjenu koju je napravio Munjabot
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
[[Datoteka:InsulinHexamer.jpg|mini|Inzulin]]<ref>Referense:<br>
'''Inzulin''' je [[hormon]] koji luči žlijezda [[gušterača]] (pankreas), a služi za regulaciju [[šećer]]a u [[krv]]i. On pokreće ćelije koje iz [[krv]]i uzimaju potrebni šećer ili [[jetra|jetru]] da ga pohranjuje.
-Škribelj Rifat, Sofradžija Avdo, Maslić Esad; Biologija za 4. Razred opće
gimnazije 3.izdanje,Sarajevo, 2006.
 
On je transporter koji omogućava [[Glukoza|glukozi]] da iz krvi prodre u tjelesne ćelije gdje se pretvara u energiju za tijelo. Glukoza je grožđani šećer u kojeg se, prilikom probave, rascijepe namirnice koje sadrže ugljikohidrate. Inzulin također omogućava da se prekomjerna glukoza sprema u mišićima i u jetri (glikogeneza), te regulira sintezu novog šećera koji ulazi iz jetre u krvotok (glikogenoliza). Ako inzulina uopće nema ili ako ga je premalo, šećer ne može nikako, ili samo djelimično, dospjeti u tjelesne ćelije. Ostali šećer se zadržava u krvi, što se može izmjeriti. Normalna koncentracija šećera u krvi natašte iznosi 3,75 - 6,0&nbsp;mmol/L (67 – 108&nbsp;mg%).
-Berberović Ljubomir,Hadžiselimović Rifat,Sofradžija
Avdo;Biologija za 2. Razred opće gimnazije,Sarajevo ,2005.
 
Kada dođe do poremećene regulacije inzulina u tijelu razvija se [[dijabetes]] ili šećerna bolest (lat. ''Diabetes melitus''). Kod šećerne bolesti tipa 1 tijelo ne proizvodi inzulin pa ga je neophodno nadomjestiti. Kod pacijenata šećerne bolesti tipa 2 može se razviti inzulinska rezistencija, tako da organizam nema dovoljnu količinu inzulina. Kada se kod takvih pacijenata više ne uspije održati normalni nivo glukoze u krvi s tabletama (oralni hipoglikemici, oralni antidijabetici) također se započinje s inzulinskom terapijom.
-Stockley Corrine ;Riječnik biologije,Ljubljana ,2002.
 
Inzulin je [[peptid]] koji se sastoji od 51 [[aminokiseline]], a izgrađen je u obliku dva lanca, međusobno povezana s dva disulfidna mosta. Proizvodi se u beta ćelijama [[Langerhansovih otoka|Langerhansovi otoci]] gušterače. Ime potječe od latinskog ''insula'' što znači ostrvo. Molekularna težina iznosi oko 6.000. Cijeli pankreas producira dnevno oko 80 - 100 jedinica inzulina. Struktura inzulina se nešto razlikuje između životinjskih vrsta i humanog (ljudskog) inzulina. Najsličniji ljudskom inzulinu je [[Svinja|svinjski]] inzulin. Tako se ranije inzulin izolirao ekstrakcijom iz svinjske ili [[Goveda|goveđe]] gušterače. Takav inzulin nije bio najučinkovitiji iako se od ljudskog tek neznatno razlikovao. Problem je bio i u tome što je takav inzulin sadržavao i primjese ostalih struktura pankreasa pri čemu je moglo doći do jakih i po život opasnih alergijskih reakcija. Danas se inzulin proizvodi kao čist ljudski inzulin tehnologijom rekombinantne DNK (proizvodnja uz pomoć genetski modificiranih kvaščevih gljivica ili bakterije [[Esherichia coli]]).
-Lilić Mehmedalija;Hemija za 3. razred gimnazije,Sarajevo
,2006.
 
Inzulin može vezati [[cink]] pri čemu nastaju [[dimer]]i ili dolazi do stvaranja još većih agregata. Primjenjuje se parenteralno i to supkutano (pod kožu). Nekad je primjena inzulina zahtijevala upotrebu šprica i igala, međutim danas se skoro svi pripravci inzulina primjenjuju uz pomoć štrcaljki u obliku olovke - "Pen systems". Takva primjena je praktična za svakodnevna injektiranja, vrlo jednostavna i [[Sterilizacija|sterilna]].
-Luiz Carlos Junqueira,Jose Carneiro;Osnovi histologije
tekst I atlas,jedanaesto izdanje,Beograd,2005.
 
-Diklić Vukosava,Kosanović Marija,Nikoliš Jovanka,Dukić
Smiljka;BIOLOGIJA,Beograd,1997.
</ref><strong>Inzulin</strong>
 
<strong> </strong>
{| class="MsoNormalTable"
|
<nowiki> </nowiki><strong> Inzulin je proteinski hormon koji
luči žlijezda gušterača (pankreas),
a služi za regulaciju nivoa šećera u krvi,
te metabolizam ugljikohidrata i masti u tijelu.  Inzulin također omogućava da se glukoza sprema u mišićima i u jetri (glikogeneza), te reguliše sintezu novog
šećera koji ulazi iz jetre u krvotok (glikogenoliza). U tijelu postoje tri
skladišna mjesta: mišićni glikogen, jetreni glikogen i masno tkivo. Šećer,bez
inzulina ili ukoliko ga je premalo, ne može nikako, ili samo djelomično,
dospjeti u tjelesne ćelije. Razina šećera u krvi se mjeri
nakon 12 sati gladovanja(natašte). Normalna koncentracija šećera u krvi  iznosi 3,75 - 6,0 mmol/L (67 - 108 mg%). Inzulin
ubrajamo u skupinu tvari koje zovemo hormoni. To znači da se hormoni
izlučuju u krvotok, kojim dospijevaju u sve dijelove našeg organizma. Na taj način nadgledaju rad organa. Gušterača se sastoji
od dva dijela:<br>
- veći dio, (egzokrini dio) gušterače, proizvodi i u tanko crijevo luči niz
<nowiki> </nowiki> enzima potrebnih za razgradnju hrane<br>
- manji dijelovi gušterače zovu se Langerhansovi otočići, jer izgledaju kao
<nowiki> </nowiki> mali otočići rasprostranjeni po egzokrinom dijelu gušterače.</strong>
|
|-
| colspan="2" |
<nowiki> </nowiki><strong>Za
kontrolu razine šećera u krvi zaduženi su upravo ti otočići, te ih
proizvodnjom i izlučivanjem dva hormona stalno održavaju unutar granica
normale.Ukoliko razina glukoze ide prema gornjoj granici, počinje se u krv
otpuštati inzulin, a učinak toga je spuštanje razine glukoze. Kada se razina
glukoze približava donjim granicama, prestaje otpuštanje inzulina i počinje
se lučiti drugi hormon, glukagon. Njegov je učinak suprotan učinku inzulina.
Glukagon podiže razinu šećera u krvi.</strong>
|}
<strong>Kada
dođe do povećanja nivoa šećera u krvi,uslijed nepravilnog lučenja inzulina u
tijelu razvija se dijabetes ili šećerna bolest (lat. Diabetes
melitus).Dijabetes postoji u dva oblika:kod šećerne bolesti tipa 1 dolazi do
prestanka rada Langerhansovih otočića,te tijelo ne može proizvoditi vlastiti  inzulin pa ga je neophodno nadomjestiti,u ovu
grupu spada 5-10% bolesnika. Kod pacijenata šećerne bolesti tipa 2 tijelo ne
može održati normalne vrijednosti inzulina, tako da organizam nema dovoljnu
količinu inzulina. Kada se kod takvih pacijenata više ne uspije održati
normalna razina glukoze u krvi  započinje
se s inzulinskom terapijom,u ovu grupu spada 90-95% bolesnika. Dijabetes se
danas ubraja među najčešća endokrinološka oboljenja, s učestalošću u stalnom
porastu.</strong>
 
<strong>Struktura
inzulina:</strong>
 
<strong>Inzulin
je peptid koji se sastoji od 51 aminokiseline,
a izgrađen je u obliku dva lanca
koja su međusobno
povezana s dva disulfidna mosta. </strong>Prvi
lanac A ima 21 aminokiselinu, a drugi lanac B 30 aminokiselina. Za lučenje inzulina
odgovorne su ß-stanice Langerhansovih otočića u gušterači<strong>. Inzulin je dobio naziv od latinske riječi
“insula” ,što znači otok. Struktura inzulina kod čovjeka se razlikuje od
strukture inzulina kod životinja. Strukturno najsličniji
ljudskom inzulinu je svinjski inzulin,koji se razlikuje od ljudskog inzulina u
samo jednoj amino kiselini,dok goveđi inzulin se razlikuje od ljudskog u tri
amino kiseline.Inzulin se ranije
izolirao ekstrakcijom iz svinjske ili goveđe gušterače.
Takav inzulin nije bio najučinkovitiji ,jer je zbog mogućih onečišćenja I
različite strukture moglo doći do jakih i po život opasnih alergijskih reakcija.
Čak inzulin nekih vrsta riba je dovoljno sličan ljudskom,da bi bio klinički
učinkovit. U prosjeku, gušterača proizvodi dnevno oko osamdeset do sto  jedinica inzulina.  Tehnologijom rekombinantne
DNK ,danas
se  inzulin proizvodi kao čist ljudski
inzulin (proizvodnja uz pomoć genetski modificiranih  gljivica kvasca ili bakterije Escherichije coli). Inzulin se u tijelu proizvodi I pohranjuje kao
heksamer(jedinica od 6 inzulinskih molekula).Inzulin može vezati cink pri
čemu nastaju dimeri ili dolazi do stvaranja još
većih agregata.</strong>
 
<strong> Kako
inzulin radi:</strong>
 
<strong>Rad
inzulina možemo podijeliti u dvije faze. Prva faza je karakteristična po otpuštanju velikih količina inzulina kao
reakcija na veće razine glukoze u krvi koje nastaju unošenjem
hrane u organizam. Inzulin,u visokoj razini u
tijelu stimuliše ćelije mišića i jetre da upijaju
glukozu iz krvi. Odmah nakon tog procesa razina šećera u krvi pada. Kada
se nivo glukoze u krvi smanji, onda se i njegova razina otpuštanja smanjuje.U
drugoj fazi inzulin se u nešto nižoj količini otpušta  u krv. Ovo osigurava normalan rad tijela
koji zalihe energije dobiva iz šećera koji se otpušta u tijelu. Plazma
u krvi apsorbira izlučeni inzulin,nakon
čega se inzulin kombinira
s beta globulinom.</strong> Povećane količine inzulina u krvi automatski
smanjuju razinu vežućeg globulina spolnih hormona ,što za posljedicu ima
povećanje slobodnog, fiziološki djelotvornog testosterona.
 
<strong> </strong>
 
<strong> </strong>
 
<strong>Podjela
inzulina i inzulinskih preparata:</strong>
 
<strong><br>
Inzulin,u čistom obliku, počinje djelovati vrlo brzo ,u toku 30 minuta.Inzulin
je najbolji,u većini slučaja,kada brzo djeluje,ali da se to djelovanje ne zadržava
dugo.</strong>
 
<strong>S
obzirom na brzinu, intenzitet i trajanje inzuline dijelimo na 5 skupina:</strong>
 
1. Inzulini brzog
djelovanja:
 
-počinju djelovati 
u roku od 5 do 15 minuta,vrhunac djelovanja dostižu  nakon 45 do 90 minuta,maksimalna dužina
djelovanja  3 do 5 sati.
 
<strong>2.
inzulini kratkog djelovanja:</strong>
 
<strong>-humani
inzulini: počinju  djelovati u roku od  30 minuta, vrhunac djelovanja dostižu u toku 2
do 5 sati,maksimalna  dužina djelovanja
od 5 do 8 sati</strong>
 
<strong>3.
inzulini srednje dugog djelovanja:</strong>
 
<strong>humani
inzulini (NPH inzulin):</strong>
 
<strong>-
početak djelovanja u toku  1 do 2 sata,
vrhunac djelovanja od 4 do 12 sati, dužina djelovanja do 24 sata.</strong>
 
<strong>4.
inzulini dugog djelovanja:</strong>
 
<strong>-humani
inzulini (ultratard inzulini): početak djelovanja nakon 4 sata, vrhunac
djelovanja od 8 do 24 sata, duljina djelovanja do 28 sati,</strong>
 
<strong>5.
Inzulinski analog jako dugog djelovanja:</strong>
 
<strong>-početak
djelovanja u toku 1 sata, dužina djelovanja 
do 24 sata.</strong>
 
<strong>Historija
inzulina:<br>
Inzulin je prvi put izolirao Rumunj Nicolae Pautescu 1921.godine,te ga nazvao
pancrein. Prvi koji su primjenili inzulin iz volovske gušterače u medicinske
svrhe bili su kanadski doktori Fredrick Banting i Charles H. Best na 14-to
godišnjem pacijentu,koji je ubrzo nakon toga otpušten iz bolnice. 1922.godine
počela je proizvodnja inzulina iz volovske gušterače. 1950.godine otkrivena je
sekvenca amino kiselina u ljudskom inzulinu,dok 1. inzulin dobiven iz ljudskih
izvora ,tehnologijom rekombinantne DNA je proizveden 1982.godine.</strong>
 
== Također pogledajte ==
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/wiki/Insulin"