Razlika između verzija stranice "Jazavac"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary |
(review) |
||
Red 16:
''Melogale''<br>
''Meles''}}
Jazavac (''Meles meles'') je pripadnik porodice kuna (''Mustelidae'') i [[rod]]a ''Meles'', koji u [[Evropa|Evropi]] zastupljen samo ovom [[vrsta|vrstom]], bez niže [[biosistematika|biosistematse]] diferencijacije.
== Opis ==
Tjelesna konstitucija i oblik jazavca se bitno razlikuju od ostalih pripadnika porodice kuna. Tijelo je kratko, snažno i zdepasto, dugo oko 70 - 90 cm, od čega [[rep]] ima 25 – 18 cm. Visina je oko 30 cm, a masa ovisi o starosti i ugojenosti pa varira od 15 - 20 kg. Najugojeniji su pred zimu.
[[Glava]] jazavca je izdužena, sa dugom njuškom. Donja [[vilica]] jazavca je povezana s gornjom preko poprečnog kondilarnog nastavka, koji je čvrsto vezan u dugu šupljinu [[lobanja|lobanje]], što onemogućava iščašenje vilice. To rezultira održavanjem snažnog ugriza bez popuštanja ali smanjuje pokretljivost vilica. ▼
Noge su kratke, ali snažne. Na [[prst]]ima, osobito prednjih nogu, nalaze se jake, srpasto povijene kandže, dužine do 5 cm. Prema načinu gaženja tla, jazavac je tabanaš (plantigrad) , jez gazi cijelom površinom stopala. Kao i većina kuna, pod repom ima smradne [[žlijezda|žlijezde]]. Ima 38 [[zub]]a. [[Čulo|čula]] [[sluh]]a i [[miris]]a su mu osobito osjetljiva.
▲Donja [[vilica]] jazavca je povezana s gornjom preko poprečnog kondilarnog nastavka, koji je čvrsto vezan u dugu šupljinu [[lobanja|lobanje]], što onemogućava iščašenje vilice. To rezultira održavanjem snažnog ugriza bez popuštanja ali smanjuje pokretljivost vilica.
[[Dlaka]] je relativno duga pa [[životinja]] izgleda puno krupnija nego što jeste. Osnovna boja je crno-siva, sa osobito izraženim tamnim i dugim trakama na leđima i [[vrat]]u. Glava je svijetlo-siva sa dvije osobene pruge, od njuške – preko očiju – do vrata, a vrhovi ušiju su bijeli.
== Ponašanje i ishrana ==
Jazavci su aktivni pretežno predvečerje i noću, a žive u manjim grupama ili kao samotnjaci. U tlu kopaju hodnike do duboke jazbine (i do 5 m) pod okolnom površinom. Tokom zime je manje aktivan ali ne pada u „zimski san“. U potrazi za hranom i zimi napušta sklonište, čak i u periodima dubokih snjegova.
Hrana jazavca je veoma raznovrsna: i [[biljka|biljnog]] i [[životinjawživotinjskog]] porijekla. To su najčešće crvi, [[insekt]]i, [[žaba|žabe]], [[miš]]evi, strvine, žitarice (osobito [[kukuruz]]), [[žir]], razne bobice, [[gljiva|gljive]], [[korijen]]je i sl.
Oglašava se frktanjem, brundanjem, dahtanjem i glasnim deranjem.
== Rasprostranjenje i ekologija ==
Jazavac je jedna od naraširenijih mesojednih divljači. Ima ga u gotovo cijeloj [[Evropa]], osim [[Island]]a, sjeverne [[Skandinavija|Skandinavije]] (sa [[Finska|Finskom]] i nekih [[mediteran]]skih otoka.
Živi u [[život]]nim okruženjima, kao što su šumarci u blizini vode, šikare u blizini livada i polja i slične površine.
== Razmnožavanje ==
Jazavci se pare od [[april]]a do[[avgust]]a, a bremenitost traje 7-8 mjeseci. Od [[januar]]a do [[april]]a okoti se 3-5 madunaca, koji ostaju slijepi 28-35 dana. Sišu oko 35 dana, a osamostale se za oko pola godine. [[Spol]]nu zrenost dostižu nakon 18 - 24 mjeseca, a požive i do 15 godina.<ref>Marcon E., Mongini M. (1986): Sve životinje sveta. „Vuk Karadžić“, Beograd, ISBN 86-307-0016-5.</ref>
== Bioraznolikost jazavaca ==
Jazavaci su s[[vrsta]]ni u tri potporodice:
| |||