Razlika između verzija stranice "Genetički kod"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
(review) |
|||
Red 1:
'''Genetički kod ''' (fr. ''code'' – šifra, ključ, skup ugovorenih znakova tajne poruke) zapisan je specifičnim znacima, njegova elementarna jedinica (“slovo”) je jedna od četiri azotne baze iz sastava [[DNK]] ([[adenin]], [[guanin]], [[citozin]] i [[timin]]) ili [[RNK]] (adenin, guanin, citozin i [[uracil]]). Očito je da položaj jedne aminokiseline u peptidnom lancu ne može biti određen samo jednim znakom ovoga koda, jer u sastav prirodnih poteina ne ulaze samo četiri, nego ukupno 20 različitih aminokiselina. To dokazuje pretpostavku da njihov raspored u polimernom lancu mora biti određen skupinama baza. Kombiniranjem po dvije (od 4 moguće) azotne baze dobije se svega 16 (4<sup>2</sup>=16) takvih skupina, što očito još uvijek nije dovoljno za kodiranje ukupnog broja različitih aminokiselina. Prema tome, najmanji broj baza koje međusobnim kombiniranjem mogu zadovoljiti taj kriterij je tri. Tročlani slijed (triplet) slova genetičkog koda predstavlja jednu “riječ” genetičke poruke, kojom se daje nalog za ugradnju određene aminokiseline u proteinsku molekulu (''rečenicu''). Prema tome, 20 različite aminokiseline, koliko ih je ukupno u “živom svijetu”, kodiraju 64 moguća tripleta (od 4 postojeće baze: 4<sup>3</sup> = 64). Imajući u vidu “višak” od 44 ovakve kombinacije dešava se da više tripleta kodira istu aminokiselinu. Međutim, svaku aminokiselinu kodiraju samo strogo određeni – specifični tripleti.<ref>Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.</ref><ref>Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-8-3.</ref>▼
▲[[Datoteka:GeneticCode21-version-2.svg|mini|desno|200px|Genetski kod]]
[[Directionality (molecular biology)|5' → 3' direction]].
▲'''Genetički kod ''' (fr. ''code'' – šifra, ključ, skup ugovorenih znakova tajne poruke) zapisan je specifičnim znacima, njegova elementarna jedinica (“slovo”) je jedna od četiri azotne baze iz sastava [[DNK]] ([[adenin]], [[guanin]], [[citozin]] i [[timin]]) ili [[RNK]] (adenin, guanin, citozin i [[uracil]]). Očito je da položaj jedne aminokiseline u peptidnom lancu ne može biti određen samo jednim znakom ovoga koda, jer u sastav prirodnih poteina ne ulaze samo četiri, nego ukupno 20 različitih aminokiselina. To dokazuje pretpostavku da njihov raspored u polimernom lancu mora biti određen skupinama baza. Kombiniranjem po dvije (od 4 moguće) azotne baze dobije se svega 16 (4<sup>2</sup>=16) takvih skupina, što očito još uvijek nije dovoljno za kodiranje ukupnog broja različitih aminokiselina. Prema tome, najmanji broj baza koje međusobnim kombiniranjem mogu zadovoljiti taj kriterij je tri. Tročlani slijed (triplet) slova genetičkog koda predstavlja jednu “riječ” genetičke poruke, kojom se daje nalog za ugradnju određene aminokiseline u proteinsku molekulu (''rečenicu''). Prema tome, 20 različite aminokiseline, koliko ih je ukupno u “živom svijetu”, kodiraju 64 moguća tripleta (od 4 postojeće baze: 4<sup>3</sup> = 64). Imajući u vidu “višak” od 44 ovakve kombinacije dešava se da više tripleta kodira istu aminokiselinu. Međutim, svaku aminokiselinu kodiraju samo strogo određeni – specifični tripleti.
{{Codon table}}
{{Inverse codon table}}
Genetička informacija, sadržana u DNK, se na mjesto sinteze bjelančevina upućuje preko svog primarnog produkta – informacione RNK (iRNK), koja se (prema toj specifičnoj ulozi) označava i kao “glasnik” ([[glasnička, kurir) RNK]]. Triplet na informacionoj [[RNK]] je [[kodon]] koji predstavlja šifru za jednu [[aminokiseline|aminokiselinu]], dok niz kodona šifrira polipeptidni lanac.
| |||