Razlika između verzija stranice "Franjo Ferdinand Austrijski"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m vjerojatno --> vjerovatno
Red 30:
Franjo Ferdinand je svojim političkim stavovima i privatnim životom ubrzo na sebe navukao bijes i mržnju dvorskih krugova i političara. Smatrao je da se [[monarhija]] mora reorganizirati da bi opstala, a prvi korak u tome bio bi stvaranje treće federalne jedinice koja bi obuhvaćala [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]], [[Hrvatska|Hrvatsku]], [[Slovenija|Sloveniju]] i [[Vojvodina|Vojvodinu]]. Ta je ideja protiv njega okrenula mađarske političare, koji su svim snagama branili svoju politiku Velike [[Ugarska|Ugarske]] i mađarizacije slavenskih naroda. Političari iz austrijskog dijela monarhije zamjerali su mu žestok prokatolički stav i pokroviteljstvo nad raznim vjerskim organizacijama. Franjo Ferdinand je bio za jaku saradnju sa [[Njemačka|Njemačkom]], [[Rusija|Rusijom]] i mirnu politiku prema [[Balkan]]u.
 
Političku i [[ustav]]nu krizu uzrokovalo je nadvojvodino vjenčanje s češkom groficom [[Sofija Chotek|Sofijom Chotek]] [[1900]]. godine, koje je uslijedilo nakon dvije godine tajne veze. Javnost, uključujući samog cara Franju Josipa i carsku porodicu, smatrala je da obična grofica nije dostojan izbor za buduću caricu. U takvom razmišljanju vjerojatnovjerovatno je određenu ulogu igralo i njeno slavensko porijeklo. Pored toga, sam pravilnik dinastije Habsburg nalagao je da Habsburgovci ne smiju sklopiti brak s osobom koja ne pripada vladarskoj ili bivšoj vladarskoj dinastiji. Odlučeno je da će brak biti [[morganatski brak|morganatski]], što je značilo da Franjo Ferdinand ostaje prvi u nasljednom nizu, ali da njegova žena i djeca neće imati nikakve carske ili kraljevske titule, te da djeca neće imati pravo nasljeđivanja i neće se smatrati dijelom [[dinastija Habsburg|dinastije Habsburg]]. Sofiji je kasnije, kako bi se na neki način podigao njen status, data titula kneginje Hohenberga, a kasnije titula vojvotkinje Hohenberga. Određeno je da Franju Ferdinanda kao cara treba naslijediti [[Karlo I Austrijski|nadvojvoda Karlo]], sin njegovog brata, ukoliko Franjo Ferdinand iz pogodnog braka ne dobije sina. Brak su odobrili [[papa Lav XIII]], [[Nikolaj II, car Rusije]], i [[Vilim II, car Njemačke]]. <ref name=Massey> Luigi Albertini, Isabella Mellis Massey; ''The Origins of the War of 1914: The crisis of July 1914. From the Sarajevo outrage to the Austro-Hungarian general mobilization'', Oxford University Press, 1957 </ref>
 
Svi ti planovi o nasljeđivanju pokazali su se potpuno nepotrebni. Franjo Ferdinand je tokom godina počeo sve samovoljnije istupati i ponašati se kao da je već vladar. Tako je potpuno zanemario upozorenja o opasnosti i otišao u inspekciju vojske u Bosnu, želeći pokazati da se ne boji prijetnji srpskih tajnih organizacija.