Razlika između verzija stranice "Biološka raznolikost"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary |
m replaced: → (4) using AWB |
||
Red 10:
Iako u tom pogledu postoje različite procjene, smatra se da je do danas na našoj planeti poznato preko milion životinjskih i pola miliona biljnih vrsta, a da, skupa sa neopisanim oblicima, taj broj doseže opseg i 3–10 miliona. Jedna od njih je i vrsta ''Homo sapiens'' (“čovjek razumni”), koja obuhvata sve ljude današnjice i njihove neposredne fosilne pretke.<ref>Cockell C. (2006). Biological processes associated with impact events ESF IMPACT (1. ed.). Berlin: Springer Verlag, ISBN 978-3-540-25735-6.</ref><ref>Dasmann R. F. (1968) A Different kind of country. MacMillan Company, New York, ISBN 0-02-072810-7.</ref><ref>Wilson E. O., Peter F. M. Eds (1988): Biodiversity. National Academy Press, New York, ISBN 0-309-03783-2 ; ISBN 0-309-03739-5 (pbk.), online Edition.</ref><ref>Global Biodiversity Assessment (1995): Biodiversity, Glossary of terms related to the CBD – UNEP, Annex 6, Glossary. Belgian Clearing-Hous, Bruxelles, ISBN 0-521-56481-6.</ref><ref>Hawksworth D. L. (1996). Biodiversity: measurement and estimation. Springer Verlag Stuttgart, ISBN 978-0-412-75220-9.</ref><ref>Edward O., Wilson E. O. (2002). The Future of Life. Alfred A. Knopf, New York, ISBN 0-679-45078-5.</ref><ref>Rashid H. M., Scholes R., Ash N. (2006). Ecosystems and human well-being: current state and trends : findings of the Condition and Trends Working Group of the Millennium Ecosystem Assessment. Island Press, ISBN 978-1-55963-228-7.</ref><ref>Van Dyke F. (2008). Conservation Biology: Foundations, Concepts, Applications, 2nd ed. Springer Verlag, Suttgart, ISBN 978-1-4020-6890-4.</ref><ref>Hunter M. L. (1996). Fundamentals of Conservation Biology. Blackwell Science Inc., Cambridge, Massachusetts. ISBN 0-86542-371-7.</ref><ref>Levin, S. Encyclopedia of Biodiversity. San Diego: Elsevier Academic Press, ISBN 9780123847195.</ref><ref>Leveque, C. & J. Mounolou (2003) Biodiversity. New York: John Wiley. ISBN 0-470-84957-6</ref><ref>Margulis L., Delisle, D. K., Lyons, C. Diversity of Life: The Illustrated Guide to the Five Kingdoms. Sudbury: Jones & Bartlett Publishers. ISBN 0-7637-0862-3</ref><ref>What is biodiversity?. United Nations Environment Programme, World Conservation Monitoring Centre.</ref>
Ispoljavanje bioraznolikosti unutar svake ima naglašene prostorne i vremenske dimenzije. Naučno je dokazana i na prvi pogled uočljiva činjenica da su – u istom vremenskom “presjeku” (trenutku) promatranja – različiti živi sistemi, tj. jedinke i grupe (populacije. npr.) međusobno biološki nejednaki po nizu svojstava. Taj sveprisutna pojava se opisuje kao sinhrona (istovremena, istodobna) promjenljivost. Budući da je njena osnovna odrednica prostor, češće se označava kao prostorna promjenljivost. S druge strane, pojam alohronična (raznovremena, neistovremena) promjenljivost opisuje pojavu dinamične raznolikosti istih živih sistema – jedinki i grupa – u vremenu, tj. činjenicu da nijedan od njih danas biološki nije ono što je bio “juče” niti je onakav kakav će biti “sutra”. Prema svojoj osnovnoj dimenziji – vremenu, ovakva promjenljivost se označava i kao temporalna (vremenska). Ukupni slijed ('''proces''') promjena jedinke, od začeća do smrti, označava se kao [[ontogeneza]] (ontogenetska promjenljivost), a '''proces''' historijskog mijenjanja prirodnih bioloških skupina je [[filogeneza]] (filogenetska promjenljivost). '''Nauka''' o ontogenezi je [[ontogenija]], a o filogenezi – [[filogenija]].
Biodiverzitet obuhvata i ''varijabilnost'' i ''varijaciju'' (lat. ''varius'' = različit). Ovi termini se u [[Bosanski jezik|bosanskom jeziku]] obično poistovjećuju i međusobno i sa pojmom promjenljivosti uopće. Međutim, u svom izvornom značenju, oni imaju različitu primjenu:
Red 17:
*varijacija ({{en|variation}}) primarno odnosi na '''prostornu''' ili sinhroničnu nejednakost '''različitih''' bioloških sistema.<ref>Burns E., Kind F., Meister K., Noack W. (1989): Das Biobuch. Verlag Moritz Diesterweg, Frankfurt am Main.</ref><ref>Cavalli–Sforza L. L., Bodmer W. F. (1999): The Genetics of Human Populations. Dover Publications, Mineola, New York.</ref><ref>Hennig W. (2002): Genetik. Springer–Verlag, Berlin, Heidelberg.</ref><ref>King R. C., Stansfield W. D. (1999): A Dictionary of Genetics. Oxford University Press, New York, Oxford, ISBN 0-19-509441-7; ISBN 0-19-509442-5 (pbk).</ref><ref>Lawrence E., Ed. (1999): Henderson's Dictionary of Biological Terms. Longman, London.</ref><ref>Mayr E. (1970): Populations, Species, and Evolution. Belknap Press of Harvard University Press, Cambridge, Mass.</ref><ref>Mayr E. (1988): Toward a New Philosophy of Biology – Observations of an Evolutionist. Harvard University Press, Cambridge, Mass.</ref><ref>Rieger R., Michaelis A., Green M. M. (1991): Glossary of Genetics and Cytogenetics – Classical and Molecular. Springer–Verlag, Berlin.</ref><ref>Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.</ref>
Bioraznolikost se može proučavati na svim razinama organizaciono-funkcionalnog ustrojstva [[organizam
*individualna biorazmolikost i
*populacijska bioraznolikost
== Individualna bioraznolikost ==
'''Individualna bioraznolikost''' ('''
Krajnji obrisi [[genetika|genetičkih]] okvira individualne promjenljivosti u svakoj [[vrsta|vrsti]] [[organizam]]a, tj. [[biološki diverzitet|biološkog diverziteta]] tek se mogu naslutiti na osnovu novijih procjena da, primjerice, ljudski [[genom]] sadrži oko 30.000 [[lokus]]a (donedavno se manipuliralo i sa cijelih 100.000 tih jedinica), na kojima se javlja oko 7% (2.100) [[heterozigot
==Populacijska bioraznolikost==
'''Populacijska bioraznolikost''' je elementarni preduslov svih [[evolucija|mikroevolucijskih]] procesa. Iako imanentno izvire iz [[biologija|biološke]] različitosti pripadajućih individua, predstavlja novi – organizaciono viši nivo i kvalitet u odnosu na individualnu. Ona ima specifične manifestacije i mjere. Bez obzira da li posmatramo kvalitativnu ili kvantitativnu individualnu varijaciju, grupno–specifična svojstva neminovno imaju količinske (kvantitativne) parametre.
Individue se međusobno razlikuju po varijantama i kategorijama pojedinih kvalitativnih ili kvanititativnih obilježja, a međugrupne razlike su redovno definirane kvantitetom (relativnom frekvencijom) individualnih fenotipova posmatranih svojstava i njhovih varijanti. Dvije osobe se, naprimjer, mogu razlikovati i po tome što jedna ima krvnu grupu ''A'', a druga ''B'', dakle, po alternativnim kvalitetima ([[biohemija|biohemijskoj]] strukturi) [[antigen]]a krvnih grupa [[krvna grupa|''ABO'' sistema]], dok se dvije hipotetične populacije po ovom svojstvu diferenciraju tako što u jednoj od njih ima, recimo, 40% krvne grupe ''A'' i 15% grupe ''B'', a za drugu istovremeno mogu biti karakteristične bilo koje niže ili više frekvencije ovih fenotipova (npr. 60% : 40%). Prema tome, kada je riječ o kvalitativnim osobinama, osnovna mjera međugrupnih razlika je relativna učestalost njihovih varijanti – izražena u obliku razlomka, proporcije, procenta, promila itd. Međutim, kada je riječ o kvantitativnim obilježjima, neposrednim mjerenjem možemo (naprimjer) utvrditi da je jedna osoba visoka tačno 162 cm, a druga 195,6 cm. Osnovni pokazatelj međugrupnih razlika prema tom svojstvu, međutim, nije nijedna od direktnih mjera, nego njihova (posredno izvedena) srednja vrijednost (x) koja u matičnoj populaciji prve jedinke može biti x=180 cm, a druge x =175 cm
Ovaj najgrublji pokazatelj grupnih svojstava (očito) ne pruža ni najelementarnije podatke o unutargrupnoj varijaciji obuhvaćenih individua, pa se isti njeni iznosi mogu javljati i u ekstremnim slučajevima (apsolutne homogenosti ili heterogenosti posmatranog uzorka i [[populacija|populacije]], npr., svi ispitanici iste visine – svaki ispitanik različite visine). Najbitnije podatke o strukturi kompariranih grupa daju standardizovani [[statistika|statistički]] pokazatelji raspona variranja, relativne učestalosti i gustine disperzije kvantitativnih kategorija, među kojima su najznačajniji: [[statistika|kvartil]]i, [[standardna devijacija]], [[statistika|varijansa]], [[statistika|standardna greška]], [[statistika|koeficijent varijabilnosti]] i neki drugi. Ove osnovne karakteristike strukture svake posmatrane grupe omogućavaju primjenu viših nivoa analize unutargrupne i međugrupne promjenljivosti, odnosno [[priroda|prirode]] i značaja konstatovanih međugrupnih razlika.<ref>Nipam H. Patel N. H. (2007). Evolution. Cold Spring Harbor Laboratory Press, ISBN 0-87969-684-2.</ref><ref>Bowler P. J.(2003). Evolution : the history of an idea (3rd ed.). Berkeley: University of California Press. ISBN 978-0-520-23693-6.</ref>
Red 36:
*Može zaključiti da izložene činjenice same po sebi jasno pokazuju da se nijedna grupna osobina, bez obzira na tip promjenljivosti, ne može nužno i neposredno odnositi ni na jednu od pripadajućih individua. Ova nepobitna naučna činjenica redovno je i tendenciozno zanemarivana (ili pogrešno tumačena) u polazištima svih oblika diskriminacije (osobito [[rasa|rasne]]) na bazi grupnih bioloških specifičnosti. Budući da je beskonačno mala mogućnost pojave dvaju identičnih [[osoba]] u sveukupnom [[čovjek|čovječanstvu]] (svih vremena), teorijski je nemoguće (po bilo kojem kriteriju) definirati dvije biološki apsolutne jednake ljudske skupine. Ta konstatacija se podjednako odnosi na sinhronične i alohronične relacije.
Osnovu temporalnog kontinuiteta grupne promjenljivosti i njenog spacijalnog održavanja čini genski fond populacije (sadržan u skupu gameta svakog pokoljenja), a svaki individualni genotip je izraz empirijske složene vjerovatnoće spajanja gameta određene genetičke konstelacije. [[Fenotip|Feno]]–[[genotip
Genetičke osobenosti neke ljudske populacije, dakle, mogu počivati na:
Red 82:
*[[Invasive Species]]
*[[Biodiversity Assessment]]
[[Kategorija:
| |||