Razlika između verzija stranice "Atila"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: ja:アッティラ je dobar članak.
m Bot: Automatska zamijena teksta (-<references/> +{{reference}} & -<references /> +{{reference}} & -opšt +opć & -[[Category: +[[Kategorija: & -[[File: +[[Datoteka: & -[[Image: +[[Datoteka: & -&npsb; + & -lako +lahko & -meko +mehko & -hromoz +hromos &...
Red 35:
Okupivši ogromnu armadu, Atila je krenuo da osvaja i pustoši pojedine gradove Istočnog carstva. Prvi napad je preuzeo 445. na [[Emona|Emonu]] (današnja [[Ljubljana]]), zatim 447. na [[Sirmijum]] ([[Sremska Mitrovica]]), spalivši grad do temelja. Zatim je stradao [[Petovio]] ([[Ptuj]]) 449, pa [[Singidunim]] ([[Beograd]]), za čiju svrhu je Atila dovukao teške katapulte koji su rušili jaka utvrđenja. Većinu stanovništva je poveo sa sobom kao robove. Krećući se dalje prema jugu, napao je [[Naisus]] ([[Niš]]), u septembru 450. Grad je branio zapovjednik rimske provincije Ilirije (magister militum per Ilyricum) Aginteja, koji je naredio da se cjelokupno stanovništvo skloni iz grada na udaljeni brežuljak, pokraj rijeke Nišave. Huni su opsjedali grad, tukli zidine utvrđenja i kasapili vizantijske vojnike. Na kraju je Aginteja predao grad u Atiline ruke, i da bi spasio život položio je sve dragocjenosti i zlato koje je imao pred hunskim osvajačem. Huni su zatim prodrli do Nišave i pobili veću grupu ljudi koju su zatekli, a na kraju spalili grad. Jedino su uspjeli da prežive stanovnici koji su se pred Hunima posakrivali u obližnjim crkvama da bi se spasili od kuge koja je tada harala. Atila je poštedio život rimskom namjesniku i tražio je da referiše Teodosiju o gubitku grada.
 
Atila je počeo da pustoši i gradove duž [[Bugarska|Bugarske]], približavajući se [[Carigrad]]u. U takvim okolnostima, vizantiski dvor je reagovao tako što je započeo pregovore sa Atilom o miru, obavezajući se da će plaćati danak u zlatu i ropstvu. U tu svrhu više puta je kao izaslanik vizantijskog cara slan Prisk. On je više puta svojim diplomatskim akcijama uspio da razuzda Atilu i da otkloni opasnost od hunskog osvajanja. Prisk je svoje izvode sačuvao u svom najznačajnijem djelu: “O Atili“, kome je dao naročiti karakter. Međutim, većina njegovog djela je sačuvana u fragmentima. Prvu diplomatsku misiju Prisk je preuzeo odmah nakon pustošenja Sremske Mitrovice. Putovao je preko Serdike ([[Sofija|Sofije]]) do opustošenog Naisusa, da bi zatim krenuo duž sjevernih teritorija, preko [[Tisa (rijeka)|Tise]] u Atilinu prijestolnicu. Prisk je opisao Atilinu prijestolnicu kao jedno malo selo u kojem je većina kuća izgrađena od drveta, pa i sam Atilin dvor. U gradu su se mogli vidjeti ogromni drveni zidovi napravljeni od dasaka, zatim kompleksi za ishranu hunskih ratnika, i na kraju, na sred sela ogromni krug na kome je izgrađeno postolje za hunskog vođu. Prisk je razgovarao sa Atilom u njegovoj odaji, gdje je upoznao i njegovu ženu Skirskog porijekla. Na kraju mu je predao ogromne količine zlata i razne dragocjenosti koje je poslao car Teodosije u znak mira. Prisk je naročito opisao dvorski život Huna. Oni su voljeli da pjevaju, da se vesele, a svako veče su priređivali bogate večere. Naročito je opisivao Atilinu neodoljivu želju za vinom i Atiline robinje, koje su uvijek bile pored njega. Po riječima Priska Huni su polakopolahko prevazilazili fazu varvarskog plemena i počinjali poprimati odlike civilizovanog plemena. Tome je sigurno doprinio i Atilin boravak u Rimu, gdje je upoznao pravi život naroda visoke rase. Na Atilinom dvoru je boravio i [[Galija|galski]] ljekar Eudoksije, koji je poslije sloma Gala prešao na hunsku stranu. Također je tu boravio i jedan rimljanin iz Mezije, koji će se kasnije oženiti varvarkom, a Atila će mu lično kumovati.
 
== Atilin rat protiv Zapadnog Rimskog Carstva ==