Razlika između verzija stranice "Etologija"

'''Etologija''' (grč. ήθος: ethos – navika, običaj, narav, karakter + λογος: logos – nauka, znanje, znanost, učenje) je [[biologija]] ponašanja, tj. biološka nauka koja proučava ponašanje [[životinja]] i [[ljudi]]. <ref>Merriam-Webster, Ed. (2012): Definition of Ethology, 2 : The scientific and objective study of animal behaviour especially under natural condit.</ref>

Fokus etologije je ponašanje u prirodnim uvjetima, dok je [[biheviorizam]] usmjeren na proučavanje prirode, modela i specifičnih odgovora ponašanja u laboratorijski podešenim okolnostima.

# kakva je priroda interakcije ponašanja i životne sredine.<ref> Bouton M E. (2007): Learning and behavior: A contemporary synthesis. Sinauer, Sunderland, Ma.</ref><ref>Wilson E. O. (2000). Sociobiology: the new synthesis. Harvard University Press, ISBN 978-0-674-00089-6.</ref>

Etologija ima veoma širok raspon istraživanja, od odnosa prema sopstvenom tijelu i egzistenciji, preko međuindividualnih i međugrupnih odnosa posmatrane [[vrsta|vrste]] organizama – do proučavanja interspecijskih oblika ponašanja. Nastoji objasniti i dinamiku pojedinih načina (modela) ponašanja. Snažno je povezane sa interaktivnim područjima [[anatomija|neuroanatomije]], [[ekologija|ekologije]], [[evolucija|evolucijom]] i njima srodnih znanosti. Etolozi su zainteresirani i za moguće oblike interindividualne, intergrupne suradnje (ne)srodnika i interspesijeke [[kooperacija|kooperacije]], [[agresija|agresije]], [[teritorijalnost]]i, [[zavičajnost]]i ("''home range''"), [[altruizam|altruizma]] i ostalih oblika interakcije [[organizam|organizama]]a, kao što su: [[simbioza]], [[parazitizam]] i [[mutualizam]].<ref>Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.</ref> <ref>Davies N. B. et al. (2012): An Introduction to Behavioral Ecology. Wiley-Blackwell, Oxford.</ref>

U početnim fazama razvoja, biologija ponašanja je prihvatana kao granično područje sa [[psihologija|psihologijom]]. Tako i mnoge suvremene oblasti etologije počivaju na osnovnim spoznajama klasične [[zoopsihologija|zoopsihologije]]. U prošlosti su mnogi prirodnjaci proučavali moguće aspekte ponašanja životinja i ljudi. Moderna era etologije počinje tokom 1930-tih , najprije u istraživanjima Holandeza Nikolaasa Tinbergen i austrijskih biologa Konrad Lorenza i Karl avon Frischa, skupnih dobitnika [[Nobelova nagrada za fiziologiju i medicinu|Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu]] ([[1973.]]) .[2] Lorenzov suradnik Tibingen apelira da etologija obavezno treba uključivati četiri objašnjenja u svakoj instanci ponašanja:

Ostvarena objašnjenja na ovim nivoima su komplementarna i interaktivna – svaka njegova instanca odgovara objašnjenju na svakom od četiri pomenuta nivoa.