Razlika između verzija stranice "Zmija"

}}

 

 

== Uvod ==

Ljutice žive u [[Evropa|Evropi]], [[Azija|Aziji]], [[Afrika|Africi]], [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj]] i [[Južna Amerika|Južnoj Americi]], a u [[Australija|Australiji]] ih nema. Nema ih niti na [[Antarktik]]u, gdje je za gmizavce prehladno. [[Porodica (biologija)|Porodica]] ljutica obuhvata oko 230 vrsta, a dijeli se na četiri podporodice, od kojih su najpoznatije dvije: [[prave ljutice]] (Viperinae) i [[jamičarke]] (Crotalinae). U prave ljutice pripadaju evropske, azijske i afričke ljutice, a glavni predstavnici jamičarki su [[čegrtuše]], [[kopljoglavke]], [[mokasine]] te arborealne jamičarke južne i jugoistočne Azije te srednje i južne Amerike. Sve zmije porodice ljutica prilično su zdepaste i kratkoga repa. Glava se jasno izdvaja od ostalog dijela tijela i srcolikog je ili trokutastog oblika. Prekrivena je uglavnom sitnim ljuskicama. [[Oko|Oči]] svih ljutica imaju okomitu zjenicu, što znači da su prilagođene za gledanje u tami. Gotovo sve zmije ove porodice rađaju žive mladunce. Mladunci se rađaju u tankoj prozirnoj membrani, koju odmah po izlijeganju probijaju i izlaze iz nje. Otrovni su od rođenja.

 

[[Datoteka:Snake-anatomy.svg|mini|lijevo|Anatomija zmije::</br> '''1''' [[Jednjak]] </br>'''2''' [[Dušnik]] </br>'''3''' Trahealna [[pluća]] </br>'''4''' Rudimentarno lijevo krilo pluća </br>'''5''' Desno krilo pluća </br>'''6''' [[Srce]] </br>'''7''' [[Jetra]] </br>'''8''' [[Želudac]] </br>'''9''' Zračna vrećica </br>'''10''' [[Žučni mjehur]] </br>'''11''' [[Gušterača]] </br>'''12''' [[Slezena]], </br>'''13''' [[Crijevo]] </br>'''14''' [[Mošnja]] </br>'''15''' [[Bubreg|Bubrezi]]]]

 

 

== Zanimljivosti ==

Ako se ipak desi da zmija nekoga ugrize treba mu ukazati prvu pomoć koja se sastoji u podvezivanju ujedenog mjesta, isisavanju otrova i hitnom transportu do ljekara. Zmijske otrove ugrubo možemo podijeliti na hemotoksične i neurotoksične otrove. Hemotoksični otrovi djeluju na [[krv]], ubrzavaju ili sprječavaju grušanje krvi i/ili direktno razaraju različita tkiva. Neurotoksični otrovi uglavnom ne razaraju [[tkivo]], već djeluju na [[nervni sistem]] i zaustavljaju gutanje, disanje i kucanje srca. Svaka zmija posjeduje oba otrova, ali nekog više od drugog, zavisno od vrste. Otrov naših zmija je hemotoksičan (krvni otrov) i smrt ne nastupa trenutno već za nekoliko sati. Ovde treba napomenuti da ne mora nužno doći do otrovanja, jer zmija često i ne ubrizgava otrov kada ujeda zbog upozorenja.

 

Glavni simptomi trovanja otrovom ljutice je oticanje koje se brzo širi od mjesta ugriza i može zahvatiti veće dijelove tijela, pri tom se mogu javiti i drugi simptomi kao što su mučnina, povraćanje, grčevi, proljev, nesvjestica, može doći djelomičnog ili potpunog otkazivanja bubrega. Krv može da prestane da se gruša. Za razvoj simptoma vrlo je važno mjesto ugriza. Najopasniji ugrizi su u glavu ili vrat, te ako je zmija ubrizgala otrov direktno u krvnu žilu. Inače, ujed je jako bolan, ujedeno mjesto otiče i modri i stvaraju se krvni podlivi. Javljaju se vrtoglavica, žeđ i hladan znoj. Podvezivanje treba izvršiti iznad ujedenog mjesta prema srcu i svakih 30 minuta ga popuštati i pomijerati naviše. Ozlijeđeni treba da miruje kako bi se usporilo širenje otrova po tijelu. Isisavanje otrova je veoma korisno ali izvršilac ne smije imati ranice u ustima. Danas se mogu kupiti praktične vakuum pumpice koje služe za isisavanje otrova. Ljekar bi trebao najprije utvrditi osjetljivost na serum jer ima ljudi koji ne bi smjeli da ga prime. Kod iole težih simptoma trovanja treba dati najmanje 3 ampule seruma. Uz serum se uvijek daju i antibiotici i antitetanus.

 

== Vanjski linkovi ==

 

* [http://www.pitt.edu/~mcs2/herp/python.html One huge reason NOT to get that Burmese Python!], - [http://www.anapsid.org/coloburm.html The Keeping of Large Pythons] - ,

 

{{Stub-biol}}