Razlika između verzija stranice "Justinijan I"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: ja:ユスティニアヌス1世 je dobar članak.
mNo edit summary
Red 3:
'''Justinian I Veliki''', pravim imenom '''Flavius Petrus Sabbatius Iustinianus''' ([[Tauresium]], [[Dardanija]], [[11. maj]] [[483]]. – [[Konstantinopolj]], [[14. novembar]] [[565]].), [[Spisak bizantijskih careva|car]] Istočnog Rimskog Carstva ([[Bizant]]a) od [[1. august]]a [[527]]. godine pa do svoje smrti.
 
Nećak je i nasljednik cara [[Justin I|Justina I]]. Došavši na prijestolje, težio je uspostaviti nekadašnje jedinstvo [[Rimska imperija|Rimskog Carstvacarstva]], kojemukojem će središte biti [[Carigrad]]. Za ostvarenje togatog cilja izabrao je dvojicu sposobnih vojskovođa, [[Belizar]]a i [[Narzes]]a, kao i pravnika [[Tribonijan]]a.
 
[[6. vijek]] donosi prekretnicu u razvitku [[Bizant]]a. Kad je 527. godine stupio na carsko prijestolje, Justinijan I naslijedio je administracijski sređeno i upravno organizirano Carstvocarstvo, jaku vojnu silu i prepunu državnu blagajnu. To će mu omogućiti da pokrene tzv. "Bizantsku ili Justinijanovu rekonkvistu" u kojoj je do 565. godine, tj. do godine svoje smrti uspio srušiti dvije [[Barbari|barbarske]] države ([[Vandali|Vandalsku]], [[Ostrogoti|Ostrogotsku]]) te proširiti bizantsku vlast na cijeli Ilirik, [[Italija|Italiju]], Sjevernu [[Afrika|Afriku]] i jugoistok [[Španija|Španije]]. Ove uspjehe mogao je zahvaliti svojim sposobnim generalima [[Belizar]]u, Mundusu i Narzesu.
 
Osvajački su napori iscrpili su snage zemlje i oslabili njezinenjene pozicije na Istokuistoku, te se Justinijan obvezujeobavezuje na plaćanje danka [[Perzija]]ncima, a te nevolje uvećale su i provale [[Slaveni|Slavena]] na bizantsko područje.
 
Osim sposobnih generala svakako je važno spomenuti i Justinijanovu ženu caricu [[Teodora (bizantska carica)|Teodoru]], kojoj Justinijan može zahvaliti većinu uspjeha koje je postigao za vrijeme svog carevanja. Kao Justinijanova suvladarica, Teodora se aktivno bavila politikom carstva, a posebno se kao dostojan suvladar pokazala kad je ugušila pobunu "Nika" [[532.]] godine.
 
Pobuna je započela okupljanjem naroda na carigradskom hipodromu gdje su sve stranke (deme) udruženo izvikivale ''Nika! Nika!'' što na grčkom jeziku znači Pobjedi! Treći dan pobune, pobunjenici su počeli jurišati na carsku palaču. U ključnom momentu kad je Justinijan namjeravao abdicirati Teodora je zapovijedila vojsci da napadne pobunjenike na hipodromu.
 
Došlo je do strahovitog pokolja u kojem je u jedno poslijepodne oko 5000050.000 stanovnika izgubilo život. Ovim činom obranjenaodbranjena je carska vlast Justinijana I i njegove carice Teodore zahvaljujući upravo njezinojnjenoj hladnokrvnosti i odlučnosti.
 
U toj pobuni je, među ostalim, bila uništena i stara crkva Svete Mudrosti ([[Hagia Sophia|Hagia Sofia]]), pa su se Justinijan i Teodora dali u gradnju nove bazilike, svojom veličinom dostojne središta Carstvacarstva.
 
Glavni arhitektri ovog velebnog zdanja bili su Antemije iz Trala i Izidor iz Mileta. Gradnja je trajala od [[532]]. godine do [[537]]. godine kada je posvećena. Međutim oko [[550]]. godine bila je prilično devastirana u potresu pa je gotovo nanovo građena. Tada joj je dodana kupola. Nakon [[Turci|turskog]] osvajanja [[Carigrad]]a 1453. godine Hagia Sofia je pretvorena u džamiju, a danas se u njoj nalazi muzej.
 
Osim graditeljske djelatnosti, važno je spomenuti i Justinijanovu zakonodavno-pravnu djelatnost. On se uz pomoć svojih saradnika Trebonijana i gradskog prefekta Ivana Kapadokijskog upustio u kodifikaciju [[Rimsko pravo|rimskog prava]]. Tako su izdana četiri važna pravna djela: ''Institutiones'', ''Digesta'' ili ''Pandekta'', Justinijanov kodeks i ''Novellae''. Zbornik ovih djela sačinjava ''Corpus Iuris Civilis'' – zbornik rimskog prava.
 
{{Redoslijed|