Razlika između verzija stranice "Balkanski ratovi"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary
Red 2:
[[Datoteka:Balkan Wars Boundaries.jpg|mini|desno|340p|1. Nakon Londonskog mirovnog ugovora [[1913]].<br /> 2. Nakon mirovnog ugovora iz Bukurešta [[1913]].]]
 
'''Balkanski ratovi''' su dva sukoba koja su se desila na [[Balkansko poluostrvo|Balkanskom poluostrvu]] u jugoistočnoj EuropiEvropi 1912. i 1913. godine. Četiri Balkanske države porazile su [[Osmansko carstvo]] u prvom ratu; a jedna od četiri države, Bugarska, poražena je u drugom ratu. OsmanskoOsmanlijsko carstvo izgubilo je gotovo sve svoje teritorije u EuropiEvropi. Austro-Ugarska, iako nije bila u ratu, bila je oslabljena jer je dozvolila Srbiji proširenje teritorija i ujedinjenje južnoslavenskih naroda. Rat je postavio teren za [[Balkanska kriza 1914. godine|Balkansku krizu 1914. godine]] i na taj način bio "uvod u [[Prvi svjetski rat]]".
 
Do početka 20. stoljeća, [[Kraljevina Bugarska|Bugarska]], [[Kraljevina Grčka|Grčka]], [[Kraljevina Crna Gora|Crna Gora]] i [[Kraljevina Srbija|Srbija]] su ostvarile nezavisnost od [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]], ali je veliki broj njihove etničke populacije ostao pod OsmanskomOsmanlijskom vlašću. 1912. godine ove zemlje su formirale [[Balkanska liga|Balkansku ligu]]. Postojala su tri glavna uzroka izbijanja Prvog Balkanskog rata. OsmanskoOsmanlijsko carstvo nije bilo u stanju da se reformišereformira, ili da se bavi rastom etničkog nacionalizma svog raznolikog naroda. Drugo, Velike sile su bile posvađane među sobom i nisu pomogle Osmanskom carstvu da sprovede neophodne reforme. To je navelo balkanske države da nametnu svoje rješenje. Stvorena je Balkanska liga, a njeni članovi su bili uvjereni da mogu pobijediti Osmanlije.
 
Osmansko carstvo je izgubilo gotovo sve svoje europskeevropske teritorije zapadno od rijeke [[Marica|Marice]]. Veliki broj Osmanlija iz EuropeEvrope počelo je da bježi u [[Anadolija|Osmansku unutrašnjost]]. 1914. godine, preostale ključne regije OsmanskogOsmanlijskog carstva doživjele su povećanje broja stanovnika od oko 2,5 miliona zbog poplava imigracije sa Balkana.
 
U Turskoj, ovaj događaj se smatra katastrofom (Balkan Harbi faciasi) u historiji nacije. Neočekivani pad i iznenadno prepuštanje turske dominacije nad ovim europskimevropskim teritorijem stvorilo je [[psihološka trauma|psiho-traumatski]] događaj među Turcima koji je izazvao konačni kolaps samog carstva u roku od pet godina. [[Nazim-paša]], načelnik štaba osmanske vojske, se smatrao odgovornim za neuspjeh i bio je ubijen 1913. godine od strane [[Mladi Turci|Mladih Turaka]].
 
[[Prvi Balkanski rat]] izbio je kada je Liga napala OsmanskoOsmanlijsko carstvo 8. oktobra 1912. godine i okončan je sedam mjeseci kasnije [[Ugovorom iz Londona 1913. godine|Ugovorom iz Londona]]. Nakon pet stoljeća, Osmansko carstvo je izgubilo gotovo svu svoju imovinu na Balkanu.
 
[[Drugi Balkanski rat]] izbio je 16. juna 1913. godine. I Srbija i Grčka su koristile argument da je rat bio prolongiran kako bi se odrekli važnih podataka iz predratnog ugovora i zadržali sve osvojene okruge u svome posjedu koje su trebale biti podijeljene prema specifično unaprijed definisanoj granici. Vidjevši da je sporazum prekršen, Bugarska je bila nezadovoljna zbog podjele plijena u Makedoniji, i započela je u tajnosti vojnu akciju protiv svojih bivših saveznika, Srbije i Grčke. vidjevši da su srpske i grčke vojske su odbile Bugarski kontranapad, Rumunija, koja nije imala nikakvu ulogu u sukobu, napala je Bugarsku sa sjevera zbog kršenja mirovnog sporazuma. Osmansko carstvo je napalo Bugarsku i napadalo prema Trakiji kako bi povratili Adrianopolje. Rezultat je bio Ugovor u Bukureštu, gdje je Bugarska izgubila većinu teritorija koje je stekla u Prvom Balkanskom ratu, te je bila prisiljena da ustupi rodnu Bugarsku pokrajinu Dobruđu Rumuniji.