Razlika između verzija stranice "Niniva"

U vrijeme svogasvog uspona, grad je obuhvaćaoobuhvatao područje obujma odpovršine otprilike 12,5 km, a unutar njega nalzilenalazile su se dvije utvrde koje se danas nazivaju Kujundžik i Nebi Junus, a dijeli ih rijeka Hosr. Samo je područje Kujundžika moglo biti detaljno istraženo, budući da se na Nebi Junusu nalazi svetište proroka Jone (odatle i ime Nebi Junus, što na [[arapski jezik|arapskom]] znači »Prorok Jona«), pa ga suvremenisavremeni arheolozi gotovo nisu mogli ni taknuti.

Ozbiljnija istraživanja u Ninivi počela su sredinom 19. vijeka, a vršili su ih francuski i britanski arheolozi, a kasnije su se u iskapanja uključile i druge zemlje, kao i sami [[Irak|irački]] arheolozi. Ipak, za razliku od [[Ašur]]a i [[Kalah]]a, istraživanja u Ninivi uvijek su bila isprekidana i povremena. UprkosUsprkos tome, tamo je krajem 19. vijeka nađena [[Asurbanipal]]ova biblioteka, koja predstavlja najznačajniji izvor za povijesthistoriju i kulturu Asirije. Danas su ti nalazi pohranjeni u [[British Museum]]u.

Historija Ninive sastavni je sastavni dio historije Asirije. Glavno božanstvo i zaštitnica grada bila je [[Ištar]], božica ljubavi i rata, koja je ujedno bila i zaštitnica Arbele. Mjesto je bilo naseljeno već u [[prapovijestprahistorija|prahistoriji]]i, nomeđutim ništa nije poznato o njegovoj povijestihistoriji sve do sredine 3. milenija p. n. e. (oko 2400. p. n. e.), kad je Niniva došla pod političku kontrolu [[akad]]skih kraljeva s juga, te je zabilježeno da je jedan od tih kraljeve, Maništušu (oko 2269.-2255. p. n. e.) obnovio Ištarin [[hram]].

Sljedeći put će Niniva imatije imala značajniju ulogu u povijestihistoriji u doba [[Šamši Adad I.|Šamši Adada I.]] (oko 1813.-1781. p. n. e.), koji je također obnovio Ištarin hram, a u svomesvom natpisu spomenuo i djelo Maništušuovo. Osim u ta dva razdobljaperioda u kojima su Ninivom gospodarili strani vladari, ona je bila neovisannezavisan grad-država bez značajnijih političkih veza ssa ostalim gradovima središnjeg dijela Asirije.

Sredinom 2. milenija p. n. e. Niniva je došla pod vlast kraljevstva Mitani, noa potom su je preuzeli vladari [[Ašur]]a. Bio je to početak stvaranja [[Asirija|Asirija]], a od kraljevanja Ašur Ubalita I. (1363.-1328. p. n. e.) Niniva je, zajedno s ostalim gradovima središnje Asirije, smatrnasmatrana sastavnim dijelom asirske zemlje.

U vrijeme Srednjeg asirskog carstva, asirski [[veliki kralj|veliki kraljevi]] poduzimali su opsežne građevinske radove u gradu, uvijek pokazujući osobitunaročitu pažnju hramu božice Ištar. S istom su politikom nastavili i kraljevi Novoasirskog carstva.

U 7. vijeku Niniva je, [[Sanherib]]ovom (704-681. p. n. e.) odlukom, postala prijestolnicom Asirije. Istovremeno je u gradu je počeo i veliki program obnove i izgradnje. Sanherib je tako dao izgraditi veličanstvenu palaču, te svečanu ulicu koja je središtem grada vodila od palače prema mostu preko Tigrisa. Njegovi su graditelji ostvarili su složeni sistem vodovoda i kanala kako bi u grad doveli vodu i omogućili navodnjavanje kraljevskih vrtova. Usto, grad je opasan velikim zidinama sa nekoliko utvrđenih vrata, čiji ostaci su još vidljivi.

Niniva je ostala prijestolnica Asirije, sve do pada carstva i samogasamog grada (612. p. n. e.) pod vlast [[Medijsko Carstvo|Medijaca]] i [[Babilonci|Babilonaca]].

Većina [[Biblija|biblijskih]] mjesta koja spominju Ninivu, odnose se na razdobljeperiod kad je bila prijestolnica Asirije. Uz njih, tu je i izvještaj iz [[Knjiga Postanka|Knjige Postanka]], koji govori o Nimrodu i njegovim gradovima, među kojima se spominje i Niniva. Za biblijske pisce ovaj je grad uvijek je sjedište najvećeg neprijatelja kraljevastavakraljevstava [[Kraljevstvo Juda|Jude]] i [[Kraljevstvo Izrael|Izraela]], a proroci spominju njezinnjen pad (usp. Sef 2,13). Niniva je u središtu zanimanja knjige [[Jona (knjiga)|Jonine]], pa se stoga u tom mjestu i nalazi svetište ovogaovog proroka.