Razlika između verzija stranice "Rasizam"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Reference |
|||
Red 2:
'''Rasizam''' podrazumjeva onu teoriju ili praksu, na osnovu kojih se ljudi dijele zbog njihovih stvarnih tjelesnih karakteristika (npr. [[boja kože]], izgled) ili njima pripisanim atributima (npr. [[stereotip]]i) u tzv. "[[rasa|rase]]" i po kojima svaka "rasa" zaslužuje poseban društveni položaj ([[status]]).
U teoriji radi se o [[predrasuda]]ma ili u gorim slučajevima o [[ideologija]]ma, koje ne tretiraju sve ljude jednakim. U praksi rasizam stvara podjelu "rasa" ili [[diskriminacija|diskriminaciju]] drugih "rasa". Rasizam postoji tokom cijele historije čovječanstva, ali isto tako oduvijek postoje i ljudi koji se protiv njega bore i uspješno ga suzbijaju.
== Izvori, priroda i posljedice rasizma ==
Rasizam je kvazinaučna teorija vrijednosne segregacije ljudskih skupina prema kojoj njihova psihobiološka svojstva odlučujuće određuju i ukupne bioantropološke potencijale, sociokulturni razvoj i [[Historija|historijsku]] ulogu. Počiva na pogrešnim ili pogrešno interpretiranim genetičkim, sociobiološkim, selekcijskim i drugim pretpostavkama – tendenciozne i [Ideologija|ideologizirane]] – grupne diskriminacije. Tu “[[Znanost|znanstvenu]]” besmislicu produbljuje apsolutnim poistovjećivanjem grupnih i individualnih [[osobina|osobinâ]]. Prema [[Rasisti|rasistima]], svaki pripadnik (njihove sopstvene!) “superiorne” skupine je u svim elementima svog [[Bioantropologija|bioantropološkog]] i sociokulturnog bića nadmoćno vredniji od bilo kog člana podređene (“inferiorne”) grupe. Traženjem neutemeljenih veza između bioloških (genetičkih) i kulturnih grupnih svojstava, posebno u oblasti [[Inteligencija|inteligencije]], [[Ponašanje|ponašanja]], općih [[Mentalne sposobnosti|mentalnih sposobnosti]] i [[Karakter ličnosti|karaktera ličnosti]], oni “rasnoj superiornosti” daju značenje i urođene i nepromjenljive vrijednosti.
Izvorni uzroci “[[rasna diskriminacija|rasne” diskriminacije] su primarno društvene i ekonomske prirode, a njeni suštinski ciljevi su u svestranoj eksploataciji potlačenih skupina. Njena žrtva mogu biti i tzv.
Obespravljene ljudske skupine rasisti najčešće smatraju manje vrijednim, biološki ([[Genetika|genetički]]) i kulturno inferiornim, intelektualno nesposobnim, lijenim i nedozrelim. Nasuprot tome, najširi slojevi progresivne naučne i kulturne – civilizirane javnosti su uvjereni da se budućnost čovječanstva može razumno graditi samo na temelju objektivnih znanstvenih činjenica, koje već decenijama ističu najugledniji svjetski antropolozi i genetičari.
U ekstremnim formama, rasizam se ispoljava u historijskim periodima i područjima u kojima određena “rasno”, etnički, religijski, socijalno, ekonomski (ili drugačije) definirana skupina na taj način pokušava opravdati i dokazati svoje apriorno ”pravo” na povlašten sociobiološki, kulturni i opći društveni položaj.<ref> Adams M. Et al (2013): Readings for diversity and social justice. Routhledge, Taylor & Francis Group, New York, ISBN-13: 978-0415892940ISBN-10: 0415892945Edition: 3rd</ref>
Prve evidencije o “rasnoj” diskriminaciji potiču još iz [[Antička vremena|antičkih vremena]], kada su [[Grci]] i [[Jevreji]] ostale ljudske skupine svrstavali u ”manje vrijedne” [[Varvari|Varbare]] i goje. Socijalna segregacija je naročito izražena kod Indijaca, kod kojih ”superiorne” kaste čine vladajući arijevski sloj, a pokorena “rasa” dravida obuhvata sve ”niže” kaste. Posebno intenzivno, rasizam buja u XVI i XVII vijeku, u vrijeme nehumane opće diskriminacije domorodaca novootkrivenih područja i kontinenata. Crnce, Indijance i druge “rasne skupine”, kolonizatori smatraju manje vrijednim i, bez izuzetka, biološki i kulturno inferiornim. Paralelno s tim i brutalnom tiranijom, eksploatatori radne snage i prirodnih resursa organizovano i sistematski onemogućavaju procese kulturnog, ekonomskog i nacionalnog osvješćivanja, odnosno opće emancipacije izrabljivanih naroda.
Teorijsku osnovu novijeg rasizma formulisao je Gobineau (francuski diplomata i književnik) tridesetih godina XIX vijeka. Ona počiva na znanstveno apsurdnoj tvrdnji da su “rasna obilježja” nepromjenljiva i da su određeni narodi trajni i isključivi nosioci osobitih sposobnosti (koje imanentno posjeduje svaki njihov pripadnik). Svojom nesuvislom tezom o superiornosti ”dolihokefalne” (dugoglave) “rase” u velikoj mjeri je inspirisao i usmjerio mnoge kasnije rasističke teorije. Neslavan i relativno uticajan doprinos razvoju rasizma krajem XIX i početkom XX vijeka dali su socijaldarvinisti, a posebno poljski pravnik i sociolog Glumpowicz. Prema njima, cjelokupna evolucija čovječanstva suštinski je usmjeravana darvinističkom selekcijom u “međurasnoj” ”borbi za opstanak”.
Savremene forme rasizma su posebno bile izražene u južnoafričkom aparthejdu (ideologiji i praksi donedavno vladajuće bijele manjine) i određenim rasističkim organizacijama, koje (poput Ku–Klux–Klana u SAD) različitim vidovima zastrašivanja, terorizmom i ubistvima žele ”obojene” primorati na slijepu poslušnost i prihvatanje statusa opće inferiornosti.
Line 26 ⟶ 24:
U bližoj historiji žrtve genocida su najčešće bili narodi čije su postojbine zaposjedali kolonijalni osvajači ili drugi agresivni pretendenti na tuđe teritorije. Tragičnu genocidnu kulminaciju rasizma ostvaruje nacistička [[Njemačka]], krajem tridesetih i početkom četrdesetih godina XX vijeka. Ta zvanična državna ideologija “teorijski” je opravdavana tezom o globalnoj historijskoj misiji (biološki superiorne i predodređene) “[[arijevska rasa|arijevskê rasê]]” (“nadljudî”). Prema nacističkom zakonodavstvu, svi nearijevski pojedinci i skupine su manje vrijedni i apriorno nesposobni za obavljanje kulturnih, umjetničkih, prosvjetnih, tehničkih i ostalih javnih i mnogih drugih “elitnih” funkcija i poslova. Ta nehumana hajka na “nečistu krv” rezultirala je masovnim genocidom nad Jevrejima, Romima, slavenskim i drugim pripadnicima “nižih rasa”, u kojem su uništeni životi miliona nevinih ljudi.
Neposredna prošlost, nažalost, ubjedljivo dokazuje da su i duhovni začetnici, planeri, vođe i realizatori razaranja Bosne i Hercegovine u samu srž podstrekačkih aktivnosti za zločin utkali esencijalne rasističko–genocidne elemente. Najsvirepija agresija u Evropi u protekloj polovini vijeka donijela je i do tada nepoznate genocidne pojave i formulirala nove pojmove međunarodnog prava, koje civilizirani eksperti nisu mogli predvidjeti čak ni pod svježim utiscima II svjetskog rata. U prvom redu, to se odnosi na “[[etničko čišćenje]]”, “[[masovno silovanje]]” i barbarski “[[kulturocid]]”.<ref>https://en.wikipedia.org/wiki/Genocide_in_Bosnia</ref><ref>Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.</ref>
== Reference ==
|