Razlika između verzija stranice "Rimsko Carstvo"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Odbijena zadnja izmjena teksta (od strane Nenad Erić "Thomas") i vraćena revizija 2362234 od EdinBot: rv vandalizam
No edit summary
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
{{Infokutija bivša država
| zvanično_ime = Rimska Imperijaimperija
| izvorno_ime = Senatus Populusque Romanus
| genitiv = rimske imperije
Red 7:
| država_prije1 = Rimska republika
| država_prije_zastava1 = Spqrstone.jpg
| država_poslije1 = Zapadno Rimsko Carstvocarstvo
| država_poslije_zastava1 = Labarum.svg
| država_poslije2 = Bizantijsko carstvo
Red 44:
}}
 
'''Rimska Imperijaimperija''' označava razdoblje državnog uređenja [[Antički Rim|Antičkog Rima]] u vrijeme nakon [[Rimska Republika|Rimske Republike]] a nakon što ju je preustrojio [[Cezar Augustus|Oktavijan August]] u zadnja tri desetljeća p. n. e.
 
Rimska Imperijaimperija je upravljala svim [[helenizam|heleniziranim]] državama na [[Sredozemlje|Sredozemlju]], kao i [[Kelti|keltskim]] područjima sjeverne [[Evropa|Evrope]].
 
Zadnji rimski imperator zbačen je [[476]]. godine, ali tada je istočnim područjima već vladao drugi imperator sa sjedištem u [[Carigrad]]u, odnosno [[Istanbul]]u.
Istočna Rimska Imperijaimperija ([[Bizant]] ili [[Bizantijsko Carstvocarstvo]]) i dalje je postojalo, iako se postupno smanjivalo, sve do [[1453]]. godine, kad je [[Osmanlijsko Carstvocarstvo]] osvojilo Istanbul.
 
Kasnije države na zapadu ([[Franačka|Franačko]] Kraljevstvo i [[Sveta Rimska Imperijaimperija]]) i na istoku ([[Rusija|ruski]] carevi i [[Osmanlijsko Carstvocarstvo]]) koristile su rimsko državničko ime sve do modernog doba.
 
Golemo nasljeđe Rimske imperije vidi se i danas u zapadnjačkim institucijama, [[pravo|pravu]], [[arhitektura|arhitekturi]] i mnogim drugim područjima života.
 
== Rimska socialno-politička misao ==
 
Nakon propasti [[Grčka|Grčke]], na [[historija|historijsku]] scenu stupa jedan značajan vojskovođa [[Aleksandar Makedonski]], koji je bio učenik [[Aristotel]]ov, te koji će kroz vojne pohode pokoriti značajan dio [[Azija|Azije]] i [[Afrika|Afrike]] te na taj način stvoriti [[Makedonsko carstvo]]. Aleksandar je bio strastveni zaljubljenik u grčku [[kultura|kulturu]] i [[filozofija|filozofiju]], te je nastojao da tu kulturu učini planetarnom, da je poveže na jedan [[dijalektika|dijalektički]] način, sa drugim kulturama i [[civilizacija]]ma. On nije kroz osvajanja negirao tradiciju i kulturu drugih civilizacija, nego je pravio jedan dijalektički, stvaralački spoj tih kultura sa kulturom i duhovošću [[Grci|Grka]]. To dijalektičko spajanje sa drugim kulturama i civilizacijama u historiji se definira kao [[helenizam]].
Red 62:
Ovdje je na djelu bio jedan stvaralački i historijski odnos. Pošto su grci razvili RACIO, do krajnjih konsekvenci bila je na dijelu liberalna racionalizacija svijeta, života, u interkontinentalnim razmjerima. Nakon propasti Makedonskog carstva, misiju helenizma su preuzeli [[rimljani]], i oni su u ovoj sferi sa historijskog aspekta naši savremenici. Rimska imperija je stvorila, i po tome su originanlni, novu misao o pravu države i [[rimsko pravo|rimskog privatnog prava]] koje će postati fundamentom savremenog građanskog prava.
Rimljani su također do krajnjih granica razvili stoičku filozofiju koja ima svoje rodno tlo u socijalnoj zbilji Rimskog carstva. U rimskomRimskom carstvu su se konstantno javljali ustanci robova, plebejaca, uniženihponiženih i potlačenih. Ali, rimska država je bila itekako bila racionalno organizovana i ovi ustanci su završavani vlastitim neuspjehom. Tako da se egzistencijalni izlaz uniženih nije mogao vidjeti u realnoj socijalnoj zbilji, te se čovjek okreće unutrašnjoj kontemplaciji, dakle promišljenosti svog vlastitog bića. Unutar sebe negirajući socijalnu zbilju, čovjek nastoji da pronađe mir, harmoniju jedinstvo duše i tijela, a to je upravo i temelj učenja [[stoička filozofija|stoičke filozofije]].
Rimljani su svojim pohodima upoznali druge kulture i narode, te su njihove vojskovođe u svojim dnevnicima opisali običaje, tradiciju, kulturu i način života tih ljudi, naroda. Tako da s pravom možemo reći da su oni kroz te opise stvorili i nove naučne discipline, [[etnologija|etnologiju]], [[antropologija|antropologiju]], koje će postati osnovom za kostituciju savremene [[sociologija|sociologije]]. Današnja savremena zapadna kultura je utemeljena na grčkoj kulturi i [[kršćanstvo|kršćanskom]] [[teologija|teološkom]] pricipu, na teoriji i praksi rimske države i prava i dakako, savremena građanska država je utemeljena na ovim racionalnim priznanjima rimske države i prava.