Razlika između verzija stranice "Banjalučki boj"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
→Potjera za austrijskom vojskom: Dosta :-) |
|||
Red 3:
Energični bosanski vezir [[Hećimoglu Ali-paša]] (tur. "Hekimoğlu Ali Paşa"), predvidio je 1737. godine da će bez objave rata velika austrijska [[vojska]] od preko 14.000 vojnika napasti [[Bosna i Hercegovina|Bosnu]]. Na svoju ruku sazvao je sve kapetane i ajane na vijećanje u [[Travnik]]. Na ovom vijećanju, svi kapetani i ajani, prije svih, ultimativno zahtijevaju da se odmah izvrše sve pripreme za odbranu, bez znanja i saglasnosti Porte. Vezir je razglasio odbranu na teritoriji Bosne, te je brzo sakupio oko 10.000 vojnika na travničkom polju. Svi kapetani u tadašnjoj bosanskoj vojsci su se odazvali pozivu.
Bitka se odigrala pod [[Banja Luka|Banjom Lukom]] [[4. august]]a 1737. godine i bošnjačka vojska izvojevala je apsolutnu pobjedu. Pet juriša razbilo je austrijsku silu i natjeralo je u bijeg, ostavljajući
== Povod ==
Dok je Osmanlijsko carstvo iscrpljeno brojnim ratovima (Kandijski, Bečki rat) ekonomski oslabilo uspostavila se tzv. "Evropska ravnoteža" vojnih sila. U tome su prednjačile Austrougarska i Rusija. Po okončanje Bečkog rata Austrougarskoj je pripala Slavonija, Lika, Krbava i Dalmacija, Bosanski ejalet je praktično izgubio svu teritoriju zapadno od Dunava s izuzetkom Banata. Samim tim Bosanski ejalet postao je najzapadniji i najistureniji posjed u Osmanlijskom carstvu. Bošnjački vojnici borili su se pretežno na drugim frontovima, oko 10000 je poslato u borbu protiv Rusije, samo mali broj se vratio. Bošnjačko stanovništvo nije imalo povjerenja da će Osmanlijsko carstvo, u slučaju napada, poslati pojačanje. Bošnjaci formiraju, razočarani raznim iskustvima, svoj vlastiti nacionalni identitet. Vladalo je uvjerenje da ih čeka sudbina Muslimana [[Ugarske]], [[Lika|Like]], [[Slavonija|Slavonije]], [[Dalmacija|Dalmacije]] koji su nakon predaje imali izbor da se [[Pokrštavanje|pokrste]] ili isele.<ref name="maturski"/>
Austrougarska je predvidjela 3 vojne operacije na Balkanu:
# Zauzimanje [[Smederevski sandžak|Smederevskog sandžaka]];
# Zauzimanje [[Grdelja]], [[Vlaška|Vlaške]] i [[Moldavija|Moldavije]];
# Potpuno osvajanje [[Bosanski ejalet|Bosanskog ejaleta]];
== Objava rata ==
Red 19:
Austrija je službeno objavila rat 14. jula 1737. U Pakracu se nalazilo oko 17000 austrijskih vojnika. Komandovao je Joseph Hildburghausen, koji je 15. jula uputio poziv katoličkim i pravoslavnim podanicima u Bosanskom ejaletu da se pridruže njegovoj vojsci. Uputio je poruku i pripadnicima islamske vjeroispovijesti da će u slučaju promjene vjere zadržati svoju imovinu:
"''zakon vire svoie mesta imati nemože i ova iest temelita i milostiva volia i pamet naša''"<ref name="maturski"/>
== Ofanziva austrijskih trupa ==
10. jula austrijske trupe kreću u pohod, nakon dva dana stižu do [[Gradiška|Gradiške]]. Padale su obilne [[kiša|kiše]] i Austrijanci su imali otežan prelaz preko [[Sava|Save]]. 15. jula uspijeva prelazak gdje bez značajnog otpora kreću prema Banja Luci. Austrijska vojska stiže do Kijevca, gdje Hildburghausen šalje feldmaršala Mufflinga sa 7 pješadijskih [[bataljon|bataljona]], gdje su 3 bataljona činili hrvatski saveznici, 400 [[konjica|konjanika]] i 4 [[top|topa]] da pođe u zaobilaznicu da bi štitio austrijsku vojsku od iznenadnog napada.<ref name="maturski"/>
Red 87:
=== Glavna bitka ===
Čim su trupe pod komandom Hećimoglu Ali paše napale su u jutro 4. avgusta austrijsku vojsku a branioci su krenuli u juriš na lijevu obalu [[Vrbas|Vrbasa]]. Austrijske trupe, pod komandom Baranyaya odbijaju juriš branilaca. U toku bitke austrijski oficiri odstupaju od rasporeda koji je postavio Hildburghausen te time nesvjesno pomažu braniocima, veliku grešku napravio je Baranyay jer nije rasporedio pješadiju. Jedan dio austrijske vojske držao se prvobitnog naređenja, izazvan je metež u njihovim redovima, tim nije bilo moguće uspostaviti jedinstvenu pješadijsku liniju. Bošnjačka konjica to koristi i napada centar austrijske vojske zadajući im velike gubitke.
Kada su branioci uspjeli zauzeti pontonski most, austrijske trupe na lijevoj obali Vrbasa počinju da se povlače. Mehmet paša koji je to primijetio napada svom žestinom austrijske trupe koje su još pružale otpor.
Red 96:
=== Potjera za austrijskom vojskom ===
Mehmer Ali paša naređuje 5. avgusta da se za Austrijancima krene u potjeru. Pošto su bošnjačke trupe djelimično krenule neorganizovao u potjeru, 500 vojnika gube kod [[Klašnica|Klašnice]] kada su sustigli austrijske trupe. 13. avgusta Hildburghausen stiže u [[Slavonska Gradiška|Slavonsku Gradišku]] gdje je do 20. avgusta sačekao ostatak vojske.
=== Posljedice ===
| |||