Razlika između verzija stranice "Bobby Fischer"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: en:Bobby Fischer je dobar članak.; kozmetičke promjene |
mNo edit summary |
||
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
[[Datoteka:Bobby Fischer 1960 in Leipzig.jpg|mini|desno|200px|Robert Fischer]]
'''Robert James "Bobby" Fischer''' ([[Chicago]], [[9. mart]] [[1943]] - [[17. januar]] [[2008]]) je bivši šahovski velemajstor i jedan je od najvećih igrača u historiji [[šah]]a. Osvojio je titulu svjetskog prvaka [[1972]]. godine u meču sa [[Boris Spaski|Borisom Spaskim]]. Nakon toga prestao je igrati i odustao od odbrane titule, pa je godine [[1975]]. prvakom proglašen pobjednik mečeva kandidata [[Anatolij Karpov]].
Godine [[1992]]. odigrao je neslužbeni meč sa Spaskim u [[Herceg Novi|Herceg Novom]]. Time je prekršio američke zakone jer su [[Srbija i Crna Gora]] bile pod sankcijama zbog ratova u bivšoj Jugoslaviji. Početkom [[2005]]. godine dobio je državljanstvo [[Island]]a.
==
=== Najmlađi velemajstor ===
Več kao trinaestogodišnjak, [[1956]], nastupio je na prvenstvu [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]. Privukao je pažnju svjetske šahovske javnosti
Već iduće godine postao je prvak SAD. Godinu kasnije ponovo je pobijedio i plasirao se na međuzonski turnir. Na međuzonskom, igranom u [[Portorož]]u, dijelio je 5-6. mjesto, osvojio titulu [[velemajstor]]a i plasirao se na turnir kandidata. Iako je u posljednjih desetak godina nekoliko još mlađih dječaka osvojilo najviši naslov, njegov je uspjeh bez premca jer danas su kriteriji za osvajanje titule mnogo blaži.
Red 14:
Turnir kandidata igran je 1959. u Portorožu, [[Zagreb]]u i [[Beograd]]u. Igrala su osmorica igrača u četiri kruga. Fischer je podijelio 5-6. mjesto sa Svetozarom Gligorićem (prvo mjesto osvojio je [[Mihail Talj]]).
=== Rađanje legende ===
U slijedećih desetak godina, Fischer je osvojio prva mjesta na
Smatrajući da su zbog velikog utjecaja sovjetske šahovske organizacije na [[FIDE]]
▲U slijedećih desetak godina, Fischer je osvojio prva mjesta na niz međunarodnih turnira. Često je dolazio u sukob s organizatorima turnira, jer je tražio ekstra-honorare i borio se za savršene uvjete. Iako su mu zamjerali tvrdoglavost, sitničavosti i grandomaniju, njegovi su zahtjevi obično bili opravdani. Svojim uspjesima, popularnošću i upornošću pomogao je i ostalim profesionalnim šahistima. Bio je bijesan na najjače [[SSSR|sovjetske]] igrače, koji su dobijali plaću od države i nisu tražili posebne honorare i visoke nagrade na turnirima.
Potpuno se posvetio šahovskoj igri. Nakon prvih uspjeha prekinuo je školovanje i nikada nije završio srednju školu. Nije ga zanimala umjetnost,
▲Smatrajući da su zbog velikog utjecaja sovjetske šahovske organizacije na [[FIDE]] uvjeti neravnopravni, nakon turnira kandidata 1962. (gdje je bio četvrti – pobijedio je [[Tigran Petrosjan|Petrosjan]]) odlučio je ne igrati u ciklusu takmičenja za svjetsko prvenstvo. Igrao je na turnirima i za ekipu SAD na [[šahovska olimpijada|olimpijadama]] i uglavnom pobjeđivao. Između 1960. i 1971. igrao je na 25 turnira i 20 puta osvojio prvo mjesto.
▲Potpuno se posvetio šahovskoj igri. Nakon prvih uspjeha prekinuo je školovanje i nikada nije završio srednju školu. Nije ga zanimala umjetnost, znanost, politika ni sport.
== Svjetski prvak ==▼
▲=== Svjetski prvak ===
Tek 1970. odlučio se na juriš na svjetsko prvenstvo. Na međuzonskom turniru u Palma de Malorci bio je uvjerljivo prvi.
Bilo je jasno da je favorit mečeva kandidata, ali način na koji se obračunao s protivnicima bio je i ostao jedinstven u historiji šaha. U četvrtfinalnom meču, igranom u [[
U finalu, Fischer je igrao protiv [[Tigran Petrosjan|Tigrana Petrosjana]], svjetskog prvaka 1963-1969. g. Fischer je dobio prvu partiju i to je bila njegova 19. uzastopna pobjeda. Petrosjan međutim dobija drugu partiju
U pripremama meča sa svjetskim prvakom [[Boris Spaski|Borisom Spaskim]] postavljao je stalno nove zahtjeve i meč je bio blizu otkazivanja; krize su se nastavile i kada je meč počeo. U svijetu je vladalo golemo zanimanje za meč, koji je doživljavan i kao obračun usamljenog američkog genija s
Meč je
Nakon toga najavio je da neće igrati ako se iz sale ne uklone televizijske kamere kompanije ''Chester Fox'', koja je imala pravo snimanja svih partija za predviđeni film o meču. Tvrdio je da mu smeta njihovo zujanje, iako je ranije potpisao ugovor o snimanju i izborio se da on i Spaski dobiju svaki po 30% prihoda od prava na snimanje. Nije došao na drugu partiju i izgubio je kontumacijom. Nakon toga kamere su ipak uklonjene i meč je nastavljen.
Line 38 ⟶ 36:
Od treće do desete partije, Fischer je ponovo pokazao superiornost: pet je partija dobio, tri remizirao. Spaski je dobio 11. partiju, Fischer 13. Slijedila je serija od sedam remija, a zatim Fischer dobija 21. partiju i time i meč, sa 12,5-8,5.
=== Pustinjak ===
Fischer je konačno otvario cilj kojem je podredio cijeli život. Dokazao je da je najjači na svijetu (tvrdio je da je realno bio najjači od svoje osamnaeste godine); postigao je svjetsku slavu, u SAD je postao nacionalni heroj, pobjednik nad komunizmom. Prema riječima njegovog advokata, s nekoliko potpisa na ugovore za reklamiranje mogao je za tri sedmice zaraditi 1,2 miliona dolara.
Međutim, odbio je sve te ponude. Odbio je igrati šah, nastupati na simultankama, držati predavanja. Povukao se u osamu.
U mečevima kandidata, nova sovjetska nada [[Anatolij Karpov]] (r. 1951) pobijedio je u polufinalu [[Boris Spaski|Spaskog]], a u finalu
Fischer je, međutim, odbio igrati pod tim
Nakon toga potpuno je nestao iz javnosti; [[heroj]] je postao [[legenda]]. Kolale su razne priče o tome gdje se zapravo nalazi. Povremeno su ga nalazili i pokušavali nagovoriti da ponovo zaigra, ali on je tokom dvadeset godina sve ponude odbijao. Godine 1977. je npr. odbio ponude da za 250.000 dolara odigra jednu partiju u [[Las Vegas]]u, i tri miliona dolara ekstra-honorara da nastupi na jednom turniru na [[Filipini]]ma.
===
Godine 1992. prihvatio ponudu srpskog "tajkuna" Jezdimira Vasiljevića da na Svetom Stefanu odigra meč s nagradnim fondom od pet miliona dolara. Protivnik je bio [[Boris Spaski]], koji je u to doba bio daleko od svjetskog vrha. Meč je igran na deset pobjeda. Fischer je pobijedio sa 10-5 uz 15 remija, ali u šahovskom pogledu taj meč ne znači mnogo; samo povremeno pokazivao je bljeskove nekadašnje briljantnosti.▼
Međutim, igrajući taj meč, Fischer je prekršio američki zakon, jer su SAD zbog rata u Hrvatskoj i BiH proglasile sankcije protiv Srbije i Crne Gore. Pogoršao je svoj položaj
▲Godine 1992. prihvatio ponudu srpskog "tajkuna" Jezdimira Vasiljevića da na Svetom Stefanu odigra meč s nagradnim fondom od pet miliona dolara. Protivnik je bio [[Boris Spaski]], koji je u to doba daleko od svjetskog vrha. Meč je igran na deset pobjeda. Fischer je pobijedio sa 10-5 uz 15 remija, ali u šahovskom pogledu taj meč ne znači mnogo; samo povremeno pokazivao je bljeskove nekadašnje briljantnosti.
▲Međutim, igrajući taj meč Fischer je prekršio američki zakon, jer su SAD zbog rata u Hrvatskoj i BiH proglasile sankcije protiv Srbije i Crne Gore. Pogoršao je svoj položaj time što je dopis o tome na konferenciji za štampu popljuvao (doslovno). Nakon završetka meča nije se više mogao vratiti u SAD, a bilo je jasno da će američka vlada tražiti izručenje i od zemalja u kojima boravi. Fischeru prijeti 10 godina zatvora, uz oduzimanje 3,65 miliona dolara koliko je primio za pobjedu u tom meču.
Ponovno se posve povukao od svijeta i mijenjao zemlju boravka: Srbija, [[Njemačka]], [[Mađarska]], [[Hong Kong]], Švicarska, Filipini, [[Japan]]. Mnogi obožavatelji u SAD borili su se, i još uvijek se bore, da se nalog za hapšenje poništi. Povremeno je izlazio u javnost sa žestokim antiameričkim i antijevrejskim izjavama (iako je i sam Jevrej).
Godine 2004. živio je u Japanu, a SAD su zahtijevale izručenje. U napetoj atmosferi, prije nego što je japanska vlada donijela odluku o tome, vlada Islanda mu je početkom 2005. dodijelila državljanstvo i poslala po njega poseban avion.
=== Mister-X ===
Široj publici priču je obznanio [[Nigel Short]],
▲Kolika je [[legenda]] Fischer postao, pokazuje slijedeća priča. U augustu 2001. godine pažnju svjetskih [[masovni mediji|masovnih medija]] privukla je senzacionalna vijest da Robert Fischer, anonimno, igra on-line partije na Internetu! Ova [[urbana legenda]] mjesecima je kružila među igračima koji igraju on-line na raznim serverima: anonimni igrač, nazvan "Mister X", igra brzopotezne partije, u otvaranju igra besmislene poteze, a zatim igra savršeno i uništava protivnike, čak i velemajstore.
Short je također izjavio da je tajanstveni suigrač odgovorio na nekoliko pitanja tipa "s kim je Fischer igrao u 3. kolu međuzonskog turnira u [[Tunis]]u 1967, koje su otvaranje igrali i koliko je poteza trajala partija...".▼
▲Široj publici priču je obznanio Nigel Short, jedan od najačih svjetskih igrača (1993. igrao meč za svjetsko prvenstvo sa [[Gari Kasparov|Garijem Kasparovom]]). Po vlastitom priznanju, u seriji partija sa "Mister X-om" izgubio je osam partija, a nije dobio nijednu!
Tokom slijedećih mjeseci, na internetu su objavljene lavine diskusija i analize igre "Mistera X-a". Neki su smatrali da igrač koristi računalni program, dok su drugi dokazivali da se ipak radi o čovjeku. Moguće je, da se radi o kombinaciji
▲Short je također izjavio da je tajanstveni suigrač odgovorio na nekoliko pitanja tipa "s kim je Fischer igrao u 3. kolu međuzonskog turnira u [[Tunis]]u 1967, koje su otvaranje igrali i koliko je poteza trajala partija".
== Velemajstor ==
▲Tokom slijedećih mjeseci, na internetu su objavljene lavine diskusija i analize igre "Mistera X-a". Neki su smatrali da igrač koristi računalni program, dok su drugi dokazivali da se ipak radi o čovjeku. Moguće je, da se radi o kombinaciji obojega: jak šahist (svakako ne Shortovog nivoa), koji koristi munjevitost računala za konkretne analize, i istovremeno svoju ljudsku intuiciju da ispravi greške kakve programi rade.
U 15 godina potpune posvećenosti šahu razvio je golemo znanje, savršenu intuiciju i besprijekornu tehniku. Fischer "kao da zna sve i shvaća sve", pisao je [[Dražen Marović]] u prikazu njegove uvjerljive pobjede na turniru u [[Vinkovci]]ma 1968. ([[Šahovski glasnik]] br. 12/1968).
Line 79 ⟶ 73:
Znao je i igrao sva šahovska otvaranja i u svima nalazio novosti. Poznavao je stilove svih velikih igrača prošlosti i svojih savremenika. Imao je savršen osjećaj za poziciju i besprijekorno kombinirao.
Rano je razvio beskompromisni agresivni stil, nastojeći čak i s crnim figurama već u otvaranju preuzeti inicijativu i pobjediti u matnom napadu. Ako to ne bi uspjelo,
Rijetke poraze doživljavao je zbog povremenog pretjeranog optimizma i nestrpljivosti u jednakim ili malo slabijim pozicijama. Moglo se dogoditi da bude nadigran, ako protivnik igra hladnokrvno i hrabro zgrabi priliku. To je uspjelo tada nepoznatom hrvatskom majstoru Vladi Kovačeviću, koji ga je besprijekorno nadigrao crnim figurama na turniru u Zagrebu 1970. godine.
== Kontraverze ==
Pridružio se [http://www.wcg.org Worlwide Church of God] i nakon osvajanja titule prvaka živio u njihovom naselju u Pasadeni. Godine 1977. napustio je crkvu, izjavivši da ona dobija naređenja od tajne
▲Pridružio se [http://www.wcg.org Worlwide Church of God] i nakon osvajanja titule prvaka živio u njihovom naselju u Pasadeni. Godine 1977. napustio je crkvu, izjavivši da ona dobija naređenja od tajne [[sotonizam|sotonističke]] svjetske vlade.
Godine 1984. pisao je urednicima izdanja ''Encyclopedia Judaica'' tražeći da njegovo ime bude uklonjeno. Isticao je da nije Jevrej i da nikada nije bio obrezan.
Line 97 ⟶ 90:
Koliko je poznato, prvu sentimelntalnu vezu uspostavio je 1992, kada je imao 53 godine, s jednom 18-godišnjom Mađaricom. Navodno ga je ona nagovorila da odigra meč sa Spaskim. Godine 2000, dok je boravio na Filipinima, 22-godišnja Kineskinja Justine Ong rodila je njegovu kćerku; možda su se i vjenčali. Već iste godine, međutim, Fischer je preselio u Japan i živio sa [http://www.chessbase.com/newsdetail.asp?newsid=1879 Miyoko Watai], predsjednicom Japanskog šahovskog saveza i bivšom prvakinjom Japana za žene, s kojom je živio do odlaska na Island.
==
Dimitrije Bjelica: '''Velemajstori izbliza''', Sarajevo: Svjetlost, 1986.
| |||