Razlika između verzija stranice "Devširma"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Automatsko dodavanje sekcije "Također pogledajte"
(hrv.) časnik -> naša riječ oficir
Red 3:
Prvi ga je uveo [[sultan]] [[Murat_II|Murat II]] [[1430|1430.]]<ref>V.L. Ménage: Devshirme. In: The Encyclopedia of Islam. New Edition [EI2]. 12 Bde. Leyden. London : Brill. Luzac 1960–2004. Bd.2 (1965), S.210–212</ref> godine zbog nedostatka vojno sposobnih muškaraca u brzorastućem carstvu. Ubiranje ovog danka smišljeno je tako da se ne stvori nasljedna [[aristokracija]] koja bi mogla ugroziti položaj sultana i njegove obitelji, pa su mogla biti "prikupljana" samo nemuslimanska djeca. Danak se ubirao [[balkan]]skim zemljama koje su bile pod turskom vlašću, posebno na [[Balkan]]u i djelimično u [[Anatolija|Anatoliji]]<ref>↑ Bursa, Lefke, Iznik, Batum, ganz Kleinasien; Ménage, Devshirme, S.212</ref>, i to na način da su dječaci u dobi od osam do deset godina, a ponekad i do dvadeset godina starosti, odvođeni iz kršćanskih porodica svake četiri godine i iz svake 4o-te porodice. Djeca koja su bila skupljana na taj način, mogla su se poslije vojne službe oženiti muslimankama, pa bi njihovi potomci izbjegli istu sudbinu. Djeca nisu smjela biti jedini sin u porodici, Turci, Muslimani ili siročad bez roditelja i morala su imati primjerno vladanje.<ref>Karlsruher Türkenbeute, Kap.„Knabenlese“</ref>
 
Danak je skupljao viši janjičarski časnikoficir (Yayabaşı) sa svojom vojskom, a prikupljena djeca bila su dijeljena u dvije grupe. Ona koja su bila u odličnoj tjelesnoj spremi, slana su na sultanov dvor, dok su ostala djeca slana turskim porodicama u [[Anadolija|Anadoliji]] i [[Rumelija|Rumeliji]] na obuku turskog načina života. To je trajalo tri do sedam godina. Danak je bio u suprotnosti sa [[šerijat]]om, a i u početku su mnogi turski učenjaci bili protiv uspostavljanja danka u krvi.
 
Dječaci koji su bili prikupljani zvali su se kul, gilman i olgan, a nakon prvog dijela obuke dobivali su ime adžani ogamlar što bi u prijevodu značilo ''strani dječaci''. Obučavani su na razne načine: teške tjelovježbe, teorijska predavanje, učenje [[turski jezik|turskog]], [[perzijski jezik|perzijskog]] i [[arapski jezik|arapskog jezika]], [[kaligrafija]], te učenje književnosti [[teologija|teologije]] i zakonodavstva. Nakon što bi napunili dvadeset godina, bili su raspoređeni u janjičarske vojne jedinice, što je definirano kao "oslobođenje", jer više nikome nisu mogli biti prodani ni poklonjeni.