Razlika između verzija stranice "Otto Hahn"

Zajedno sa [[Fritz StrassmanStrassmann|Fritzem StrassmanomStrassmannom]] otkrio je [[1939]]. cijepanje jezgre atoma [[Uranij|urana]] pomoću [[neutron]]a, čime je otvorio eru [[atomski reaktor|atomskih reaktora]], koji rade na osnovi te nuklearne reakcije. Iako "''otac [[atomska bomba|atomske bombe]]''", Hahn je protivnik [[atomsko naoružanje|atomskog naoružanja]]. Godine [[1944]]. dobio je [[Nobelova nagrada za hemiju|Nobelovu nagradu za hemiju]].<ref name="hdg">[http://www.hdg.de/lemo/html/biografien/HahnOtto/ Biografija na stranici ''Haus der Geschichte''] ''hdg.de'' pristupljeno 28.6.2014 {{Simboli jezika|de|Njemački}}</ref>

Otto Hahn (Oto Han) je rođen u Frankfurtu. Otac mu je bio biznismenposlovan čovjek.

Nakon što je završio studij fizike od 1901. Oto je promovisao za Drdr. phil. na [[Marburg|marburškom]] univerzitetu gdje radi isprva kao asistent. Od 1904. radi kao istraživač u [[London|Londonu]], [[Montreal|Montrealu]] ([[Kanada]]) i Berlinu. Već tada se usmjerava na [[radiohemija |radiohemiju]].

1905. otkriva [[hemijski element]] [[torij]], koje je prvobitno poznat pod imenom ''radiothor''. Radi od 1910. kao član međunarodne komisije "Radium-Standard" za standardizaciju u Briselu[[Brisel]]<nowiki/>u. Zajedno sa [[Lisa Meitner |Lisom Meitner]] (Liza Majtnar) i [[Otto von Baeyer|Ottom von Baeyerom]] (Oto fon Bejer) uspijeva izdvojiti [[Beta-zraci|beta zrake]] iz spektra [[radioaktivnost |radioaktivnog zračenja]]. Ovaj postupak je značajan u [[atomska fizika|atomskoj fizici]]. Radi kao proferor [[hemija|hemije]] u Berlinu[[Berlin]]<nowiki/>u.

Ponovo za Lisom Meitner radi gdje 1918. otkrivaju "element 91", danas [[protaktinij]], koje je ključan za objašnjenje [[Vrijeme poluraspada|poluraspad]]<nowiki/>a radioaktivnih elemenata.

Od 1928-1945 radi kao direktor Instituta cara Wilhelma ([[Njemački jezik|njem.]] ''Kaiser-Wilhelm-Institut''). U međuvremenu je [[Hitler]] na vlasti, Lisa Meitner kao [[Židovi|Židovka]] napušta Njemačku. Novi Hanov saradnik postaje Strassmann (Štrasman) s kojim uspijeva pomoću neutrona razbiticijepati uransko jezgro. Količina oslobođene energije je tolika da je otkriven [[Nuklearna energija|novi izvor energije]] ali i mogućnost upotrebe u vojne svrhe. Za vrijeme Drugog svjetskog rata se Han koncentriše na isoliranje i otkrivanje nepoznatih atoma, koji nastaju prilikom cijepanjem urana.

Nakon kraja rata Han je, kao i mnogi drugi njemački naučnici, bio pod pritvorom u Engleskoj. Još u novembru 1944. je bio kandidat za [[Nobelova nagrada|Nobelovu nagradu]], a zvanično mu je dodijenjena Nobelova nagradakrajem 1945.

Od 1948 do 1960 radi kao predsjednik "Društva Maxa Plancka za podsticanje nauke" (Maks Plank, njem. [[Max-Planck-Gesellschaft zur Förderung der Wissenschaften]]). U ovoj poziciji zahtijeva zabranu atomskog oružja. 1954 je odlikovan "Velikim saveznim krstom zasluge" ([[Njemački jezik|njem.]] ''Großer [[Bundesverdienstkreuz]]''). Od 1956 radi kao član njemačkog vijeća koje se zauzimalo za upotrebu nuklearne energije u mirnodopske svrhe. Potpisuje "Deklaraciju 18 atomskih naučnika"(njem. Erklärung der 18 Atomwissenschaftler) u Göttingenu[[Göttingen]]<nowiki/>u protiv nuklearnog naoružanjanaoružavanja njemačke vojske ([[Njemački jezik|njem.]] [[Bundeswehr]]). U 1959. je otvoren [[Hahn-Meitnerov institut]] u Berlinu. 28. jula 1968 Han umire u Göttingenu.