Wikipedia

Razlika između verzija stranice "Zavarivanje"

Pregled historije
[pregledana izmjena][nepregledana izmjena]
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m Bot: de:Schweißen je dobar članak.; kozmetičke promjene
Loomi (razgovor | doprinosi)
108 edits
No edit summary
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
 
'''Zavarivanje''' je spajanje dva ili više istorodnih [[metal (hemija)|metala]] topljenjem, sa ili bez dodavanja dodatnog [[materijal]]a, na način da se dobije homogen zavareni spoj (zavareni spoj bez grešaka sa zahtjevanim mehaničkim i ostalim svojstvima).
[[Datoteka:Pipe root weld with HAZ.jpg|mini|desno| Zavarena cijev WIG-tehnikom.]]
<span lang="EN-US">Zavarivanje je spajanje dvaju ili više, istorodnih ili raznorodnih materijala, topljenjem ili pritiskom, sa ili bez dodavanja dodatnog materijala, na način da se dobije homogeni zavareni spoj. Zavarivanje je drukčije od lemljenja, a to je spajanje topljenjem legure s nižom temperaturom topljenja od materijala predmeta koji se spajaju.</span>
 
<span lang="EN-US">Različiti izvori energije se mogu koristiti za zavarivanje, kao što je mlaz vrućih plinova (plinski plamen ili mlaz plazme), električni luk, tok nabijenih čestica (mlaz elektrona ili iona u vakuumu), tokovi zračenja (laser), električna struja (elektrootporno zavarivanje), trenje, ultrazvuk i sl.</span>
 
<span lang="EN-US">Zavarivanje se može obavljati u radionici, na otvorenom
prostoru, u vodi ili u svemiru. Sve do kraja 19. stoljeća, jedino je bilo
poznato kovačko zavarivanje, s kojim su kovači stoljećima spajali željezo i
čelik grijanjem i udaranjem čekića. Elektrolučno zavarivanje i plinsko
zavarivanje oksigenom su bili među prvim postupcima koji su se razvili u 20.
stoljeću. Nakon toga su se razvili mnogi procesi, ali među najzastupljenijim je postalo ručno elektrolučno zavarivanje. </span>
 
== <span lang="EN-US">Historija</span> ==
<span lang="EN-US">Historija spajanja metala je započelo prije nekoliko
hiljada godina, u bronzano doba i u željezno doba, na prostorima današnje
Europe i Bliskog istoka. Razvilo se kao sastavni dio vještina kovača, zlatara i
livača pri izradi alata za rad, oružja, posuda, nakita i građevina.</span>
 
<span lang="EN-US">U srednjem vijeku se razvilo kovačko zavarivanje, gdje su
se dva dijela koja su se spajala, na kovačkoj vatri, doveli do bijelog usijanja
i ako je bilo potrebno, posipali bi se određenim prahom ili pijeskom za “čišćenje”. Čekićanjem spoja istiskivali bi se s dodirnih površina rastopljeni
oksidi ili troska, te se sučeljavaju čiste metalne površine, kada počinju
djelovati međuatomske sile dvaju dijelova i dolazi do čvrstog spoja. Najbolji
mačevi iz čelika u srednjem vijeku bili su rađeni iz niskougljičnog čelika (do
0,4% ugljika), a na njihove rubove su kovački zavarivane (udarcima čekića u
toplom stanju) trake od visokougljičnog čelika (od 1,0 do 2,1% C), koje su uz
određenu termičku obradu davale tvrde i oštre bridove. Mačevi, vrhovi strijela
i koplja, noževi i drugo, kod kojih su primjenjivali kovačko zavarivanje, bili
su poznati u Grčkoj, Franačkoj državi, Kini, Japanu, Indoneziji, te u Siriji.
Poznata je bila tehnika spajanja traka iz različitih vrsta željeznih materijala
kovanjem kao “damasciranje” (od Damask, Sirija), a u cilju postizanja posebnih
dobrih svojstava za mačeve i puške.</span>
 
<span lang="EN-US">1802. ruski naučnik Vasilij Petrov istražuje električni
luk za opću namjenu i predlaže primjenu za zavarivanje. 1882. ruski naučnik
Nikolaj Benardos prvi koristi električni luk između ugljene elektrode i metala,
uz dodavanje žice u metalnu kupku. 1888. ruski naučnik Nikolaj Slavjanov je
predložio postupak elektrolučnog zavarivanja metalnom elektrodom. 1895. počinje
se koristiti aluminotermijsko zavarivanje tračnica i za popravak odlivaka. U
isto vrijeme prvi puta se zavaruje plinskim plamenikom, koji je koristio kisik
i vodik. Kasnije se razvija plinsko zavarivanje kisik-acetilenskim (O<sub>2</sub>
+ C<sub>2</sub>H<sub>2</sub>) plamenom koji se danas najviše primjenjuje za
zavarivanje konstrukcija.</span>
 
<span lang="EN-US">1907. švedski naučnik prvi patentira i primjenjuje
obloženu elektrodu. Obložena elektroda se proizvodila uranjanjem gole žice u
otopinu minerala, a od 1936. obloga se nanosi ispresavanjem ili ekstrudiranjem.</span>
 
<span lang="EN-US">Od 1925. počinje zavarivanje u zaštitnoj atmosferi
vodika, a kasnije se prešlo na argon i helij. Od 1930. primjenjuje se
automatsko zavarivanje pod praškom u brodogradnji SAD-a. </span>
 
<span lang="EN-US">Pred, a posebno poslije Drugog svjetskog rata, počinje
razvoj i primjena zavarivanja u zaštitnom plinu - zavarivanje TIG postupkom.
Zavarivanje MIG postupkom se počinje primjenjivati 1948., a od 1953. U
Sovjetskom Savezu se prvi puta primjenjuje zavarivanje MAG postupkom s CO<sub>2</sub>
zaštitnim aktivnim plinom. Hladno zavarivanje pod pritiskom se primjenjuje od
1948.</span>
 
<span lang="EN-US">Iza 1950. se razvijaju mnogi novi postupci kao što su:
zavarivanje pod troskom (1951.), zavarivanje trenjem (1956.), zavarivanje
snopom elektrona (1957.), zavarivanje ultrazvukom (1960.), zavarivanje laserom
(1960.), zavarivanje plazmom (1961.) i drugi.</span>
 
<span lang="EN-US">Prvo zavarivanje i toplinsko rezanje u svemiru izveli su
1969. u sovjetskom svemirskom brodu Sojuz 6. 1932. u Rusiji, Konstantin Khrenov
je prvi uspješno primjenio podvodno elektrolučno zavarivanje.</span>
 
== <span lang="EN-US">Postupci zavarivanja</span> ==
<span lang="EN-US">Uobičajena osnovna podjela postupaka zavarivanja je na postupke
zavarivanja uz djelovanje pritiska i postupke zavarivanja topljenjem.
Zavarivanje uz djelovanje pritiska je spajanje metalnih dijelova pritiskom, bez
ili uz lokalno ograničeno zagrijavanje, uglavnom bez korištenja dodatnog
materijala. Zavarivanje topljenjem je spajanje metalnih dijelova u rastopljenom
stanju na mjestu spajanja, s korištenjem ili bez dodatnog materijala, bez
djelovanja pritiska ili udaraca.</span>
 
=== <span lang="EN-US">Postupci zavarivanja topljenjem</span> ===
<span lang="EN-US">Zavarivanje topljenjem je spajanje metalnih dijelova u rastopljenom
stanju na mjestu spajanja, s korištenjem ili bez dodatnog materijala, bez
djelovanja pritiska ili udaraca. U tu grupu spadaju: livačko zavarivanje, termičko
zavarivanje (aluminotermijsko zavarivanje), zavarivanje plinskim plamenom ili
plinsko zavarivanje, zavarivanje pod troskom, zavarivanje električnim lukom ili
elektrolučno zavarivanje (ručno elektrolučno zavarivanje, zavarivanje MIG
postupkom, zavarivanje MAG postukom, zavarivanje pod praškom, zavarivanje TIG
postupkom, polumehanizirano zavarivanje s obloženim elektrodama), magnetsko
zavarivanje ili zavarivanje magnetni pokretanim električnim lukom, zavarivanje
plazmatskim lukom ili zavarivanje plazmom, zavarivanje elektronskim snopom,
zavarivanje laserskim snopom, ultrazvučno zavarivanje, zavarivanje snopom
svjetlosnog zračenja i drugo.</span>
 
==== <span lang="EN-US">Elektrolučno zavarivanje</span> ====
<span lang="EN-US">Elektrolučno zavarivanje jedan je od najčešće
upotrebljavanih načina zavarivanja u praksi. Izvor energije za zavarivanje je
električni luk. Dio koji se zavaruje obično je plosnat, dok je elektroda
štapičasta. Ako se elektroda ne topi (ugljena, volframova), zavarivati se može
bez dodavanja ili s dodavanjem materijala. Pri zavarivanju topivom elektrodom,
ona je ujedno dodatni materijal (obično istorodan s osnovnim materijalom koji
se zavaruje).</span>
 
<span lang="EN-US">Elektrode za zavarivanje mogu biti gole (ugljeni ili
metalni štap, žica ili traka), obložene (metalna jezgra, a obloga mineralni
materijal) ili punjene (mineralna jezgra i metalna obloga) ili nekih drugih
oblika. Dodatni materijali i elektrode za elektrolučno zavarivanje (i druge
načine zavarivanja) su standardizirani za pojedine načine zavarivanja i prema
vrsti osnovnog materijala. Priprema, odnosno oblici dodirnih površina koje se
zavaruju i njihovih rubova, je standardizirana za pojedine načine zavarivanja i
prema vrsti osnovnog materijala.</span>
 
==== <span lang="EN-US">Ručno elektrolučno zavarivanje (REL)</span> ====
<span lang="EN-US">Ručno elektrolučno zavarivanje (skraćeno: REL), tačnije
izraženo ručno elektrolučno zavarivanje obloženom elektrodom (engl. Manual
Metal Arc Welding – MMA) ili elektrolučno zavarivanje obloženom elektrodom
(engl. Shielded Metal Arc Welding – SMAW) je postupak koji se najviše koristi.
Električna struja se koristi da pokrene električni luk, između osnovnog
materijala i potrošnih elektroda, čija obloga stvara zaštitu zavara od
oksidacije i zagađivanja stvaranjem ugljikovog dioksida (CO<sub>2</sub>).
Elektroda služi i kao dodatni materijal za stvaranje zavara. Postupak je vrlo
raznovrstan i može se obaviti s relativno jeftinom opremom, tako da se koristi
u radionicama i na otvorenim gradilištima. Zavarivač može postati dovoljno
iskusan i sa skromnijom obukom, a vješt majstor postaje sa iskustvom. Vrijeme
zavarivanja je relativno sporo, budući da se elektrode moraju često
zamjenjivati i troska se mora čistiti nakon svakog zavara. Taj postupak je
uglavnom ograničen na čelične proizvode, iako specijalne elektrode postoje i za
liveno željezo, nikl, aluminij, bakar i ostale metale. </span>
 
=== <span lang="EN-US">Postupci zavarivanja pritiskom</span> ===
<span lang="EN-US">Zavarivanje pritiskom je spajanje metalnih dijelova
pritiskom, bez ili uz lokalno ograničeno zagrijavanje, uglavnom bez korištenja
dodatnog materijala. U tu grupu spadaju: kovačko zavarivanje elektrootporno
zavarivanje, tačkasto elektrootporno zavarivanje, bradavičasto elektrootporno
zavarivanje, šavno elektrootporno zavarivanje, sučeono vodootporno zavarivanje,
elektrootporno zavarivanje ogorijevanjem ili iskrenjem, elektroindukcijsko
zavarivanje, eksplozijsko zavarivanje, difuzijsko zavarivanje, zavarivanje
trenjem, hladno zavarivanje pritiskom i drugo.</span>
 
==== <span lang="EN-US">Kovačko zavarivanje</span> ====
<span lang="EN-US">Kovačko zavarivanje je najstarija vrsta zavarivanja
metala, kada se krajevi dva dijela koje želimo zavariti (spojiti) zagriju u
kovačkoj vatri do bijelog usijanja i ako je potrebno pospu određenim prahom
(pijeskom) za “čišćenje". Čekićanjem spoja istiskuju se s dodirnih površina
rastaljeni oksidi ili troska, te se sučeljavaju čiste metalne površine kada
počinju djelovati međuatomske sile dvaju dijelova i dolazi do čvrstog zavarenog
spoja. </span>
 
<span lang="EN-US">Najbolji mačevi iz čelika u srednjem vijeku bili su
rađeni iz niskougljičnog čelika, a na njihove rubove su kovački zavarivane
(udarcima čekića u toplom stanju) oštrice (trake) od visokougljičnog čelika
(1,0 – 2,1% C), koje su uz određenu termičku obradu davale tvrde, čvrste i
oštre bridove. Mačevi, vrhovi strijela i koplja, bodeži i drugo oružje kod
kojih su primjenjivali kovačko zavarivanje bili su poznati u Grčkoj, Franačkoj
državi, Kini, Japanu, Indoneziji, te u Siriji. Poznata je tehnika spajanja
traka iz različitih vrsta željeznih materijala kovanjem kao
"damasciranje" (od Damask - Sirija), a u cilju postizanja posebnih
dobrih svojstava za mačeve i puške. I za današnji stadij razvoja tehnike ova
tehnologija izrade dijelova iz kompozitnih materijala kovačkim zavarivanjem je
interesantna. </span>
 
==== <span lang="EN-US">Eletrootporno zavarivanje</span> ====
<span lang="EN-US">Elektrootporno zavarivanje (engl. Electric Resistance
Welding – ERW) je način zavarivanja električnom energijom gdje se uvijek
koristi pritisak i toplota, koja nastaje zbog velikog električnog otpora na
mjestu dodira zavarivanih dijelova. To je tzv. Jouleova toplota, za koju
vrijedi:</span>
 
<span lang="EN-US">gdje je:</span>
 
<span lang="EN-US">I – jačina električne struje zavarivanja,<br>
R – električni otpor na mjestu dodira zavarivanih dijelova,<br>
t – trajanje zavarivanja.</span>
 
<span lang="EN-US">Koristi se uglavnom izmjenična struja niskog napona, vrlo
velike jakosti i kratkog trajanja. Samo pri sučeljnom elektrootpornom
zavarivanju dolazi do zavara u čvrstom stanju, bez rastaljivanja, dok pri svim
drugim načinima elektrootpornog zavarivanja dolazi i do taljenja metala. Velika
je prednost ovog postupka da je čist, brz i bez dodatnog materijala.</span>
 
<span lang="EN-US">Koristi se naročito u industriji vozila (automobili,
bicikli, motocikli, avioni, tračnička vozila, nuklearna i ratna tehnika),
vojnoj industriji, građevinarstvu, prehrambenoj industriji, industriji bijele
tehnike i drugo. Spajaju se tanki limovi, do najviše 6 mm. Podesan je za proces
masovne proizvodnje, uz mogućnost jednostavnog mehaniziranja i robotiziranja.</span>
 
== <span lang="EN-US">Vrste zavarenih spojeva</span> ==
<span lang="EN-US">Priprema žljebova za zavarivanje može se izvoditi
mehaničkom obradom ili rezanjem različitim postupcima. Kod mehaničke obrade,
priprema rubova izvodi se posebnim mašinema i prikladnim alatom, npr. noževima,
diskovima, škarama i dr., koji daju traženi oblik rubova zavarivanih dijelova.
U praksi se najčešće koristi rezanje plinskim plamenom, a zastupljeni su,
također i, postupci rezanja plazmatskim lukom, laserskim snopom, te
elektrolučno rezanje ugljenom ili šupljom čeličnom elektrodom, uz dovođenje
stlačenog zraka.</span>
 
<span lang="EN-US">Kod rezanja plinskim plamenom, primjenjuje se poseban
plamenik za rezanje i odgovarajuća mješavina plinova, najčešće kisika i
acetilena (ili butane). Samo rezanje i priprema rubova može se izvoditi ručno
ili mašinsko. </span>
 
=== <span lang="EN-US">Sučeoni spoj</span> ===
{{Proširiti sekciju}}
 
=== <span lang="EN-US">Preklopni spoj</span> ===
<span lang="EN-US">Priprema spoja preklapanjem rubova je jednostavna i ne
zahtjeva posebice tačno podešavanje dijelova koji se spajaju.</span>
 
<span lang="EN-US">Preklopni spoj zavaren s obje strane može biti podvrgnut
znatno većim opterećenjima od spoja zavarenog samo s jedne strane.</span>
 
=== <span lang="EN-US">Ugaoni spoj</span> ===
 
==== <span lang="EN-US">Križni spoj</span> ====
<span lang="EN-US">Poseban oblik ugaonog spoja predstavlja križni spoj, koji
ima sve elemente zajedničke s jednostavnim ugaonim spojem, a osnovna mu je
značajka da ima jedan kontinuirani element, dok se drugi prekida i nastavlja s
druge strane spoja. Križni spoj najčešće se koristi kod većih metalnih
konstrukcija, npr. brodova i raznih uglastih konstrukcija s unutrašnjim
uzdužnim i poprečnim elementima.</span>
 
==== <span lang="EN-US">Ugaoni rubni spoj</span> ====
<span lang="EN-US">Ugaoni rubni spojevi nalaze svoju primjenu, najčešće, u
sklopovima pojedinih mašinskih dijelova, kućišta, ugaoijastih konstrukcija, i
slično.</span>
 
==== <span lang="EN-US">Prirubni spoj</span> ====
<span lang="EN-US">Prirubni spojevi prvenstveno se koriste za tanke limove,
do najviše 4 mm debljine, te za manje opterećene spojeve.</span>
 
<span lang="EN-US">Kod takvog se rješenja spajanja, posebnim prirubljivanjem
limova dobiva ukupna širina polja za polaganje zavara jednaka dvostrukoj
debljini spajanih dijelova, a to predstavlja znatno olakšanje zavarivaču pri
vođenju izvora toplote i kontroliranju taline.</span>
 
== <span lang="EN-US">Kvalitet zavarivanja</span> ==
 
=== <span lang="EN-US">Zona uticaja toplote</span> ===
<span lang="EN-US">Zona uticaja toplote je dio osnovnog materijala, koji se
nalazi neposredno uz rastopljenu zonu, a gdje dolazi do promjene kristalne
strukture i mehaničkih svojstava zbog toplote unesene zavarivanjem. Izrazite
promjene strukture za nelegirani čelik su iznad 723 ºC, pogotovo ako nisu
dovoljno sporo hlađene. Za poboljšane čelike, koji se kale i popuštaju pri
relativno niskim temperaturama, bilo kakvo grijanje iznad otprilike 300 ºC,
uzrokovati će bitne promjene svojstava. Zona uticaja toplote ovisi o unosu toplote
i obično je 2 do 8 mm.</span>
 
<span lang="EN-US">Količina unesene toplote igra vrlo važnu ulogu u
zavarivanju, pa recimo plinsko zavarivanje kisikom i acetilenom je vrlo
nepovoljno, jer se previše unosi toplote, dok lasersko zavarivanje unosi vrlo
malu količinu toplote. Stepen iskorištenja ovisi o vrsti postupka, pa je za
elektrolučno zavarivanje sa obloženom elektrodom (engl. SMAW) 0,75, za MIG
zavarivanje (engl. GMAW) 0,9, a za TIG postupak 0,8. </span>
 
=== <span lang="EN-US">Zavarljivost</span> ===
<span lang="EN-US">Zavarljivost je jedan ključni pojam u zavarivačkoj
tehnologiji, a odnosi se kako na osnovni i dodatni materijal, tako i na
zavarivani proizvod ili strukturu, parametre, režim i postupak zavarivanja. To
je, zapravo, jedno vrlo složeno svojstvo i nije ga jednostavno tačno odrediti.
Zavarljivost je sposobnost materijala, da se pri određenim povoljnim uslovima
zavarivanja ostvari kontinuirani zavareni spoj, koji će svojstvima udovoljiti
predviđenim uslovima i vijeku primjene. Na zavarljivost metala utiču: hemijski
sastav (poglavito udio legirnih elemenata i mogućih nečistoća), dimenzije
dijelova koji se zavaruju, vrsta dodatnog materijala, priprema spoja za
zavarivanje, i drugo.</span>
 
<span lang="EN-US">Pojednostavljeno, može se uzeti da je zavarljivost
svojstvo zavarivanog metala koje pokazuje da se određenim postupkom zavarivanja
može ostvariti homogeni spoj, koji će udovoljiti predvidenim uslovima i vijeku
uporabe zavarenog proizvoda ili strukture. Nema opće zavarljivosti nekog
metala. Ona se mora utvrditi za svaki pojedini postupak zavarivanja, dodatni
materijal, vrstu spoja, predviđenu namjenu proizvoda ili strukture, odnosno za
svaki slučaj zavarivanja posebice.</span>
 
<span lang="EN-US">Homogenost se zavarenog
spoja može narušiti, prije svega, pojavom pukotina, nemetalnih uključaka i
poroznosti, pa se zavarljivost metala često ocjenjuje na temelju sklonosti
pojavi pukotina. Zahtjevi za dobro zavarljive čelike su: zadovoljavajuća
žilavost osnovnog metala; hemijski sastav mora biti takav da nakon hlađenja ne
dolazi do porasta krhkosti; što manje ugljika jer ugljik utiče na porast
zakaljivosti, tvrdoće i krhkosti; samo čelici dobiveni u zatvorenim pećima
(Siemens-Martinov postupak).</span>
 
=== <span lang="EN-US">Greške u zavarenim spojevima</span> ===
<span lang="EN-US">Greške u zavarenim spojevima koje nastaju u izradi mogu
se podijeliti s obzirom na:</span>
 
<span lang="EN-US">•        
Uzrok
nastajanja grešake: konstrukcijske greške, metalurške greške i tehnološke
greške;</span>
 
<span lang="EN-US">•        
Vrstu
grešake: plinski uključci, uključci u čvrstom stanju, naljepljivanje,
nedostatak provara, pukotine i greške oblika i dimenzija;</span>
 
<span lang="EN-US">•        
Greške
položaja: unutrašnje greške, površinske i podpovršinske greške i greške po
cijelom presjeku;</span>
 
<span lang="EN-US">•        
Greške
po obliku: kompaktne greške, izdužene greške, oštre greške (jako izraženo
zarezno djelovanja), zaobljene greške (manje izraženo zarezno djelovanje),
ravninske greške (može se zanemariti treća dimenzija greške) i prostorne greške
(uzimaju se u obzir sve tri dimenzije greške);</span>
 
<span lang="EN-US">•        
Greške
po veličini: male greške, greške srednje veličine i velike greške;</span>
 
<span lang="EN-US">•        
Greške
po brojnosti: pojedinačne greške, učestale greške i gnijezdo grešaka.</span>
 
== <span lang="EN-US">Oprema za zavarivanje</span> ==
 
=== <span lang="EN-US">Izvor struje za zavarivanje</span> ===
<span lang="EN-US">Izvor struje za zavarivanje ili napajanje za zavarivanje
su takvi uređaji koji daju na mjestu zavarivanja električnu struju sa
karakteristikama pogodnim za zavarivanje. Najčešće se koristi napajanje sa
konstantnom jačinom struje i drugi tip, napajanje sa konstantnim naponom. Kod
elektrolučnog zavarivanja, dužina električnog luka je u direktnoj vezi sa
naponom, dok je sa jačinom struje direktno povezan unos toplote na zavarenom
spoju. Napajanje sa konstantnom jačinom struje se često koristi za ručne
postupke zavarivanja, kao što je TIG postupak i elektrolučno zavarivanje sa
obloženom elektrodom. To je važno, jer je vrlo teško održavati elektrodu mirno,
a time se razmak i napon mijenjaju. Napajanje sa konstantnim naponom se češće
koristi za automatske postupke, kao što je elektrolučno zavarivanje taljivom
žicom u zaštiti aktivnog ili inertnog plinom (MIG ili MAG). Kod tih procesa
dužina električnog luka se održava konstantnim, mijenjajući jačinu struje po
potrebi. Na primjer, ako je žica i osnovni materijal preblizu, pojača se jačina
struje, pa se dio žice istopi, i time vraća prvobitni razmak.</span>
 
<span lang="EN-US">Vrsta električne struje kod elektrolučnog zavarivanja
isto igra vrlo važnu ulogu. Procesi sa potrošnim elektrodama, kao što je
elektrolučno zavarivanje sa obloženom elektrodom, uglavnom koristi istosmjernu
struju, ali elektroda može biti pozitivno ili negativno nabijena. Kod
zavarivanja, pozitivno nabijena anoda će imati veću koncentraciju zagrijavanja
i zavar će biti dublji. Ako je elektroda pozitivno nabijena, onda će to
rezultirati u plićem zavaru.</span>
 
<span lang="EN-US">Postupci sa stalnim elektrodama, kao što je TIG postupak,
može koristiti istosmjernu ili izmjeničnu struju. Kod istosmjerne struje, zavar
će biti dublji ili plići, ovisno ako je elektroda pozitivna ili negativna. Izmjenična
struja će stvoriti srednje dubok zavar. Nedostatak izmjenične struje da se
električni luk mora stalno ponovo paliti, kada jačina struje bude nula, u
svakom ciklusu, riješen je sa specijalnim uređajima koji stvaraju kvadratni
val, umjesto normalnog sinusnog vala.</span>
 
=== <span lang="EN-US">Elektrode za zavarivanje</span> ===
<span lang="EN-US">Elektrode za zavarivanje mogu biti gole (ugljeni ili
metalni štap, žica ili traka), obložene (metalna jezgra, a obloga mineralni
materijal) ili punjene (mineralna jezgra i metalna obloga) ili nekih drugih
oblika.</span>
 
<span lang="EN-US">Dodatni materijali i elektrode za elektrolučno
zavarivanje (i druge načine zavarivanja) su standardizirani za pojedine načine
zavarivanja i prema vrsti osnovnog materijala.</span>
 
<span lang="EN-US">Priprema, odnosno oblici
dodirnih površina koje se zavaruju (zavareni spoj) i njihovih rubova, je
standardizirana za pojedine načine zavarivanja i prema vrsti osnovnog
materijala.</span>
 
== <span lang="EN-US">Neuobičajeni uslovi</span> ==
<span lang="EN-US">Osim u radionicama, zavarivanje se može izvesti i pod
vodom i u vakuumu (svemir).</span>
 
<span lang="EN-US">Na otvorenim prostorima gradilišta, najviše se koristi ručno
elektrolučno zavarivanje, jer se procesi sa zaštitnim plinom ne mogu
primijeniti, zbog nepredvidljivih atmosferskih uticaja.</span>
 
<span lang="EN-US">Prvo zavarivanje u svemiru izveli su 1969. sovjetski
astronauti, koji su testirali elektrolučno zavarivanje obloženom elektrodom,
zavarivanje plazmom i zavarivanje sa elektronskim mlazom.</span>
 
== <span lang="EN-US">Zaštita na radu pri zavarivanju</span> ==
<span lang="EN-US">Zavarivanje bez odgovarajućih mjera zaštite, može biti
opasno i nezdravo. Danas se s novim tehnologijama i odgovarajućom zaštitom, taj
rizik dosta smanjio. Da bi se smanjio uticaj plamena i električnog luka,
zavarivači moraju nositi zaštitnu odjeću i opremu, kao što su maske, rukavice,
zaštitna odjeća.</span>
 
<span lang="EN-US">Zbog visokog intenziteta ultraljubičastog i infracrvenog
zračenja, i mogućeg oštećenja očiju (upala rožnice i opekotine na mrežnici
oka), maske i naočale trebaju biti opremljeni sa specijalnim staklima. Često se
i mjesta zavarivanja trebaju prekriti sa zaštitnim zavjesama i pregradama,
posebno od polivinil hlorida, da se zaštite ostali radnici koji ne zavaruju.</span>
 
<span lang="EN-US">Mjesta zavarivanja sadrže značajnu količinu metalnih
čestica promjera nekoliko μm, i što su čestice manje, to su opasnije za
zdravlje (male čestice mogu proći kroz krvno-moždanu pregradu). Uz to dolazi do
stvaranja i ozona.</span>
 
<span lang="EN-US">Posebno su opasne pare koje sadrže kadmij. Kod Cr-Ni
čelika, posebno je opasna visoka koncentracija šesterovalentnog kroma Cr (VI),
koji je kancerogena tvar. Kod MAG postupka prisutna je velika količina
ugljičnog monoksida CO i ugljičnog dioksida CO2. Kod rada sa pocinčanim
materijalima, potreban je oprez zbog zagađenja sa cinkovim oksidom ZnO.</span>
 
<span lang="EN-US">Manganske pare, čak i u manjim koncentracijama (<0.2
mg/m<sup>3</sup>), mogu dovesti do neuroloških problema i oštećenja pluća,
jetre, bubrega i centralnog nervnog sistema.</span>
 
<span lang="EN-US">Zbog toga se preporučuje vrlo dobra ventilacija radnog
'''Zavarivanje''' Spajanje dva ili više dijelova u jednu cjelinu, topljenjem, ili pritiskom, ili kombinirano, sa ili bez dodatnog materijala.
mjesta, a u težim situacijama i aparati za disanje. Bitno je dobro se zaštititi
i od električnog udara, koji nastaje zbog loše izolacije, skučenog vlažnog
prostora, visokonaponskih uređaja. </span>
 
== <span lang="EN-US">Cijena i trendovi</span> ==
'''Navarivanje''' Nanošenje dodatnog materijala po površini, topljenjem, radi povećanja volumena, ili radi zaštite od korozije i habanja
<span lang="EN-US">Kao industrijski proces, cijena koštanja zavarivanja je
bitna za odluku o proizvodnom procesu. Na konačnu cijenu koštanja, dosta bitnih
čimbenika utiče, kao cijena opreme, cijena rada, materijala, energije.</span>
 
<span lang="EN-US">Cijena opreme je dosta različita od ručnog elektrolučnog
'''Žlijeb''' Prostor između dijelova pripremljenih za zavarivanje
zavarivanja koje je najjeftinije, do laserskog zavarivanja i zavarivanja
elektronskim mlazom, koje su najskuplji procesi.</span>
 
<span lang="EN-US">Automatizacija i robotizacija zavarivanja će se
'''Zavar''' Očvrsnuti rastopljeni materijal nastao topljenjem osnovnog i dodatnog materijala u jednom prolazu
primijeniti samo kod najproduktivnije proizvodnje.</span>
== Zavarljivost ==
Zavarljivost je sposobnost metala da se može spajati zavarivanjem;
* Operativna zavarljivost – mogućnost ostvarenja materijalnog kontinuiteta,
* Metalurška zavarljivost – dobijanje šava zahtijevanog kvaliteta,
* Konstruktivna zavarljivost – sposobnost šava da se pod opterećenjem ponaša kao osnovni materijal,
== Vanjski linkovi ==
* http://www.weldinghistory.org/whistoryfolder/welding/wh_1900-1950.html
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/wiki/Zavarivanje"