Razlika između verzija stranice "Genetički kod"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Automatsko dodavanje sekcije "Također pogledajte"
Dopuna~~~~
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
[[Datoteka:GeneticCode21-version-2.svg|mini|desno|200px|Genetski kod]]
'''Genetički kod''' je jezik za prenošenje genetičke poruke od [[DNK]] (gena) do [[protein]]a i sadržana je u redoslijedu baza na lancu DNK. Cjelokupan genetički kod sastoji se u jednostavnom kombinovanju 4 tipa nukleotida DNK: A, G, C i T. Njegova je jedinica niz od tri [[nukleotid]]a (triplet) DNK i on se u cjelini komplementarno prenosi, tranckripcijom, na informacionu [[RNK]] (koja umesto [[timin]]a ima [[uracil]]). Triplet na informacionoj [[RNK]] je kodon koji predstavlja šifru za jednu [[aminokiseline|aminokiselinu]], dok niz kodona šifruje polipeptidni lanac. Ulogu prevodioca značenja kodona igraju transportne RNK svojim antikodonima, u procesu translacije, koje istovremno i prenose aminokiseline do mjesta sinteze proteina, do [[ribozom]]a.
 
'''Genetički kod ''' (fr. ''code'' – šifra, ključ, skup ugovorenih znakova tajne poruke) zapisan je specifičnim znacima, njegova elementarna jedinica (“slovo”) je jedna od četiri azotne baze iz sastava [[DNK]] ([[adenin]], [[guanin]], [[citozin]] i [[timin]]) ili [[RNK]] (adenin, guanin, citozin i [[uracil]]). Očito je da položaj jedne aminokiseline u peptidnom lancu ne može biti određen samo jednim znakom ovoga koda, jer u sastav prirodnih poteina ne ulaze samo četiri, nego ukupno 20 različitih aminokiselina. To dokazuje pretpostavku da njihov raspored u polimernom lancu mora biti određen skupinama baza. Kombiniranjem po dvije (od 4 moguće) azotne baze dobije se svega 16 (4<sup>2</sup>=16) takvih skupina, što očito još uvijek nije dovoljno za kodiranje ukupnog broja različitih aminokiselina. Prema tome, najmanji broj baza koje međusobnim kombiniranjem mogu zadovoljiti taj kriterij je tri. Tročlani slijed (triplet) slova genetičkog koda predstavlja jednu “riječ” genetičke poruke, kojom se daje nalog za ugradnju određene aminokiseline u proteinsku molekulu (''rečenicu''). Prema tome, 20 različite aminokiseline, koliko ih je ukupno u “živom svijetu”, kodiraju 64 moguća tripleta (od 4 postojeće baze: 4<sup>3</sup> = 64). Imajući u vidu “višak” od 44 ovakve kombinacije dešava se da više tripleta kodira istu aminokiselinu. Međutim, svaku aminokiselinu kodiraju samo strogo određeni – specifični tripleti.
Skoro sva živa bića koriste isti genetski kod, odnosno genetsku šifru, koja se naziva Standardni genetski kod, mada mali broj [[organizam]]a koriste veoma male varijacije standardnog koda.
 
Genetička informacija, sadržana u DNK, se na mjesto sinteze bjelančevina upućuje preko svog primarnog produkta – informacione RNK (iRNK), koja se (prema toj specifičnoj ulozi) označava i kao “glasnik” ([[glasnička, kurir) RNK]]. Triplet na informacionoj [[RNK]] je [[kodon]] koji predstavlja šifru za jednu [[aminokiseline|aminokiselinu]], dok niz kodona šifrira polipeptidni lanac.
Prenošenje genetičke informacije i njena realizacija odvijaju se u dvije veoma složene etape.
 
U prvoj od njih, informacija o građi određene funkcionalne jedinice DNK (gena) prenosi se na informacionu RNK. Pošto je tu riječ o svojevrsnom prepisivanju genetičke poruke, ova etapa se označava kao [[transkripcija]] (lat. ''transcribere'' – prepisati).
 
U drugoj etapi, prepisana šifra (u redoslijedu nukleotida iRNK), nakon specifične obrade, se prevodi u redoslijed aminokiselina u molekuli bjelančevine. Ulogu prevodioca značenja kodona ima transportna RNK, koja dijelom molekule označenim kao [[antikodon]], u procesu translacije, istovremeno prenosi i aminokiselinu do mjesta sinteze proteina, tj. do [[ribosom]]a.
 
[Proces komponiranja proteinskih lanaca na osnovu genetičke informacije sadržane u iRNK naziva se [[translacija]] (lat. ''translatio'' – prevođenje, prijevod, tumačenje)<ref>Krebs J. E., Goldstein E. S., Kilpatrick S., T. (2014): Lewin's Genes XI. Jones & Bartlett Publishing, Burlington, MA, USA.</ref><ref>Benjamin A. Pierce (2013) Genetics: A Conceptual Approach, Fifth Edition, W.H. Freeman and Company, New York.</ref> <ref>Brown T A (2011) Introduction to Genetics: A Molecular Approach, 1st edition, Garland Science - Taylor & Francis, New York.</ref> <ref>Leland Hartwell, Lee M. Silver, Leroy Hood, Michael Goldberg, Ann Reynolds, Ruth Veres (2010) Genetics: From Genes to Genomes, 4th edition, McGraw-Hill Science/Engineering/Math, New York, USA. </ref> <ref>Allison L. A. (2007) Fundamental Molecular Biology, Blackwell Publishing, Malden, MA, USA. .</ref> <ref>Primrose S. B., Twyman R. M. (2006) Principles of Gene Manipulation and Genomics, 7th edition, Blackwell Publishing, Malden, MA, USA. </ref> <ref>Robert J. Brooker (2014) Genetics: Analysis and Principles, 5th edition McGraw-Hill Higher Education, New York, USA. </ref>
 
Skoro sva živa bića koriste isti genetskigenetički kod, odnosno genetskugenetičku šifru, koja se naziva ''Standardni genetskigenetički kod'', madaiako malisu brojkod nekih [[organizam]]a, koristeu veomatom malesmislu, varijacijeopisana standardnogodređena kodaodstupanja.
 
==Reference==
<references/>
 
== Također pogledajte ==