Razlika između verzija stranice "Mahabharata"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 94:
== Teorije i izdanja ==
 
Istraživači Mahabharate posvećivali su posebnu pažnju traženju različitih sadržajnih slojeva: hvalopjeva Kurua, hvalopjeva Pandava itd., koji su se nataložili u Mahabharati u toku njenog razvoja<ref>Adolf Holtzman, Sr. ''Indische Sagen'', 3 sv., Karlsruhe 1845-47. (Jena 1920-21.) i Jr. ''Das Mahabharata und seine Teile'', Kiel 1892-95.</ref> ili u traženju jedinstvene niti i nacrta cijelog djela kako je do nas došlo u pouci i dharmi, pravu i moralu<ref>Joseph Dahlmann ''Das Mahabharata als Epos und Rechtbuch'', Berlin 1895.</ref>, nastojali su otkriti odnos mitskog obrasca prema historijskoj podlozi u mitskoj priči, npr. u priči o [[brak]]u crne Draupadi s petoricom Pandava kao braku crne Zemlje sa pet godišnjih doba<ref>A. Ludwig ''Uber das Verhdltnis des mythischen Elementcs zu der historischen Grundlage des Mahabharata'', Prag 1884.</ref> ili doprijeti do slike historije velikog epa<ref>E. W. Hopkins ''[https://archive.org/details/greatepicofindia00hopk The Great Epic of lndia]'', Charles Scribner's sons, New York 1901.</ref> Dugo su se naučnici morali služiti izdanjima samo pojedinih recenzija Mahabharate, i to često nekritičkim.
''The Great Epic oflndia'', New York 1901.</ref> Dugo su se naučnici morali služiti izdanjima samo pojedinih recenzija Mahabharate, i to često nekritičkim.
M. Winternitz je tražio da se poduzme kritičko izdavanje Mahabharate još 1897. u Parizu na XI. međunarodnom kongresu orijentalista. Napokon se pokazalo da taj pothvat mogu izvesti jedino [[Indijci]]. I tako je Bhandarkar Oriental Research Institute u Pooni konačno pod vodstvom V. S. Sukthankara, S. K. Belvalkara i P. L. Vaidve pripravio između 1933. i 1966. kritičko izdanje Mahabharate, v. podatke u zaglavlju knjige. tj. zajedničkog predloška sjevernih (šaradsko-kašmirske, bengalsko-maithilsko-nepalske i devanagarske) i južnih (granthsko-teluške i malayalske) verzija Mahabharate, ne upuštajući se u špekulacije o ranijim oblicima Đaye, Bharate ili sl. jer njihovu rekonstrukciju sama rukopisna predaja ne omogućuje. Kritičko izdanje je, dakle, zajednički nazivnik sjeverne i južne recenzije, ali je aparat uz njega pravi rječnik svih rukopisno potvrđenih varijanata i čitanja epa.