Razlika između verzija stranice "Muavija ibn Ebu-Sufjan"
| [pregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Čiščenje međuwiki veza: -pl |
Velike |
||
Red 2:
[[Datoteka:Map of expansion of Caliphate.svg|mini|desno|250px|{{legenda|#a1584e|Ekspanzija u vrijeme [[Muhamed]]a, 622-632}} {{legenda|#ef9070|Ekspanzija u vrijeme Pravednih halifa, 632-661}} {{legenda|#fad07d|Ekspanzija u vrijeme Emevijskog halifata, 661-750}}]]
MUAVIJA IBN EBI SUFJAN, RADIJALLAHU' ANHU
Njegovo je puno ime Muavija b. ebi Sufjan Sahr b. Harb b. Umejje b. Abdu-Šems b. Abdu-Menaf El-Kureši El-Emevi,
Njegov
<nowiki> </nowiki>otac bio je Sahr b. Harb, poznatiji kao Ebu Sufjan. Bio je jedan od
najuglednijih i najbogatijih ljudi u plemenu Kurejš. Pojavom Islama
postaje jedan od najljućih protivnika Poslanika, sallallahu 'alejhi we
sellem, i njegove dave, i nije ušao u okrilje Islama sve do oslobođenja
Mekke. Učestvovao je sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi we sellem, u bici
<nowiki> </nowiki>na Hunejnu zajedno sa svojim sinovima, gdje gubi jedno oko, dok je
drugo izgubio u bici na Jermuku.
A majka mu je Hind bint Utbe b.
Rebia b. Abdu-Šems, kćerka uglednog mekkanskog prvaka i starješine, Utbe
<nowiki> </nowiki>b. Rebie. Dolaskom Islama i pojavom prvih muslimana u Mekki, zajedno
sa svojim mužem staje na put Poslanikove, sallallahu 'alejhi we sellem,
dave. Njezina mržnja prema Islamu postaje veća nakon pogibije njenog oca
<nowiki> </nowiki>i brata na Bedru. Poznata je po tome što je naručila i naredila ubistvo
<nowiki> </nowiki>Hamze, radijallahu' anhu, Poslanikovog, sallallahu 'alejhi we sellem,
amidže i brata po mlijeku. Islam je primila kad i njen muž Ebu Sufjan, i
<nowiki> </nowiki>ostala čvrsta u svom vjerovanju, kajući se za sve ono što je iz
neznanja uradila protiv Allaha i Njegovog poslanika, sallallahu 'alejhi
we sellem.
Muavijno rođenje, fizičke i moralne osobine te prihvatanje Islama
Muavijno, radijallahu' anhu, rođenje bilo je pet godina prije početka spuštanja prve Objave, prema mišljenju većine učenjaka.
Što
<nowiki> </nowiki>se tiče njegovih fizičkih i moralnih osobina, autori njegove biografije
<nowiki> </nowiki>opisuju ga da je bio visok, bijele puti, ćelav oko sljepoočnica, imao
je sijedu kosu na koju je često stavljao kanu (boju), brada mu je takođe
<nowiki> </nowiki>bila prosijeda, ali je na nju stavljao svijetložutu kanu (boju), tako
da je izgledala kao da je posuta zlatnim nitima, a prilikom smijanja
gornja usna bi mu se podigla prema gore i zadržavala u tom položaju sve
dok ne bi prestao sa smijanjem. Bio je veoma blag, dobronamjeran,
pravedan, u njemu su se nazirale osobine vladara i starješine, što je
ustvari Muavija, radijallahu' anhu, i bio.
Ibn Omer, radijallahu'
anhuma, opisujući Muaviju kaže:”Nisam vidio nikoga poslije Poslanika,
sallallahu 'alejhi we sellem, da ima osobine dobrog i odlučnog vođe, kao
<nowiki> </nowiki>što je Muavija”. Neko mu reče:’A, Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija,
radijallahu' anhum.’ Ibn Omer odgovori:”Tako mi Allaha, bili su bolji od
<nowiki> </nowiki>Muavije, ali je Muavija imao osobine starješine koje oni nisu imali”.
A, Ibn Abas, radijallahu' anhuma, je rekao:”Nisam vidio nikoga da bi mogao biti sposobniji i odvažniji vladar od Muavije”.
Dok bi Omer, radijallahu' anhu, kad bi pogledaj Mauviju imao običaj reči:”Ovo je Kisra (vladar) svih Arapa”.
Kada
<nowiki> </nowiki>je u pitanju vremenski period u kojem je Muavija, radijallahu' anhu,
primio Islam, među islamskim historičarima postoje izvjesna
razilaženja. Pa tako Imam Es-Sujuti, Allah mu se smilovao i jedan dio
historičara, kažu da su Muavija i njegov otac Ebu Sufjan primili Islam
one godine kada je bilo oslobođenje Mekke, te da su bili od onih čija
srca je trebalo pridobiti, i da su poslije toga postali dobri muslimani.
Dok
<nowiki> </nowiki>poznati historičar El-Wakidi spominje da je Muavija, radijallahu' anhu,
<nowiki> </nowiki>Islam primio nakon Hudejbije, i da je poslije toga svoje vjerovanje
krio sve do oslobođenja Mekke.
Takođe Ibn Sa'd, Allah mu se smilovao,
<nowiki> </nowiki>bilježi da je Muavija, radijallahu' anhu, primio Islam one godine kada
je potpisano primirje na Hudejbiji, i da je sve do osvojenja Mekke krio
od Ebu Sufjana (svoga oca) da je musliman. Priča Muavija, radijallahu'
anhu:”Ušao je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, pobjedonosno u
Mekku, nakon čega sam objelodanio svoju pripadnost Islamu, zatim sam se
sreo sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi we sellem, a on mi je poželio
svako dobro”.
Nakon što je posvjedočio da nema Boga sem Allaha i da
je Muhamed, sallallahu 'alejhi we sellem, Njegov rob i poslanik,
Muavija, radijallahu' anhu, svoju hrabrost pokazao je u dvjema bitkama,
bitka na Hunejnu i bitka za Taif. Nakon završenih borbi, prilikom
podjele ratnog plijena, Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, dao mu
je stotinu deva i četrdeset oka zlata, koje mu je uručio Bilal,
radijallahu' anhu.
Nakon kraćeg vremenskog perioda, sa svojom
porodicom preseljava se u Medinu kako bi bili što bliže Poslaniku,
sallallahu 'alejhi we sellem. Odmah po dolasku postaje Poslanikov
pisar, a nedugo zatim i pisar Objave, što je za njega bila velika čast.
Ebu
<nowiki> </nowiki>Bekr, radijallahu' anhu, nakon Poslanikove smrti, Muaviju postavlja
kao glavnokomandujućeg na čelu jedne veće vojne jedinice, koja je
imala zadatak da se pridruži muslimanskim snagama u Šamu, kojima je
komandovao njegov stariji brat Jezid b. ebi Sufjan, radijallahu' anhuma.
<nowiki> </nowiki>Muavija, radijallahu' anhu, čitav taj period ostaje pod komandom svoga
brata, prilikom čega uspješno zauzima i osvaja nekoliko primorskih
gradova, gdje je on lično komandovao vojskom u tim osvajanjima. Nakon
što je Jezid umro, Omer, radijallahu' anhu, tadašnji halifa, postavlja
Muaviju na njegovo mjesto, te mu pored osvojenih gradova pripaja
Palestinu, Jordan i Hums. Dok Osman, radijallahu' anhu, prilikom
preuzimanja hilafeta u svoje ruke, pripaja Muaviji ono što je ostalo od
<nowiki> </nowiki>Šama, tako da je Muavija, radijallahu' anhu, postao namjesnik čitavog
Šama, i u njemu će pravedno vladati punih 20. godina.
Neke od vrlina i odlika, Muavije, radijallahu' anhu
I
<nowiki> </nowiki>pored toga što ga je Uzvišeni Allah počastio da bude drug i prijatelj
najboljem stvorenju na Dunjaluku, Muhamedu, sallallahu 'alejhi we
sellem, Muavija, radijallahu' anhu, slovi za jednog od najvećih vladara
<nowiki> </nowiki>u povijesti Islama, pa tako historičari opisujući njegovu ličnost
spominju mnoge vrline i prednosti, mi će mo spomenut samo neke:
1) Prvi koji je izvršio vojni pohod na moru bio je Muavija, radijallahu' anhu.
Imam
<nowiki> </nowiki>Buhari, Allah mu se smilovao, bilježi predaju u kojoj Poslanik,
sallallahu 'alejhi we sellem, spominjući i hvaleći prvu vojsku koja će
se boriti na moru je rekao:”Prva vojska iz moga ummeta koja se bude
borila na moru, nagrađena će biti". Ummu Haram reče:’Da li sam ja od
njih Allahov poslaniče’? Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem,
odgovori:”Da, ti ćes bit od njih....”. (Buhari).
Kako je došlo do
osnivanja i formiranja prve muslimanske ratne mornarice, i ko je bio
idejni pokretač takve vrste projekta, koji će kasnije postati noćna mora
<nowiki> </nowiki>za rimljansku i bizantijsku morsku flotu?
Islamska država za
vrijeme namjesništva četvorice pravednih halifa, obuhvatala je i neke
gradove koji su se nalazili na obalama mora, kao što su pojedina
područja u Šamu i sjeverni dio Afrike. Tako da su gradovi u navedenim
područjima, koji su bili pod muslimanskom upravom, bili izloženi stalnim
<nowiki> </nowiki>napadima rimljanske morske flote.
Muavija, radijallahu' anhu, nakon
detaljnog razmatranja, dolazi do zaključka, ako se ovakva vrsta napada
nastavi ovakvim intenzitetom, nakon određenog vremena sva ta područja,
koja su bila itekako od velikog strateškog značaja za muslimane, mogla
bi pasti u ruke Rimljana. Zbog toga predlaže Omeru, radijallahu' anhu,
da odobri formiranje muslimanske ratne mornarice, kako bi se
neprijatelju mogli suprostaviti na isti način. Međutim Omer,
radijallahu' anhu, odbija njegov prijedlog, ne želeći da ikoga od
muslimana šalje u borbe na neispitan teren. Dolaskom Osmana,
radijallahu' anhu, Muavija ponovo traži dozvolu od halife da se formira
muslimanska ratna mornarica. Osman, radijallahu' anhu, nakon što je
saslušao Muaviju i zajedno razmotrili njegov prijedlog, odobrava da se
formira prva ratna muslimanska mornarica, ali pod dva uslova. Prvi je
bio da Muavija, radijallahu' anhu, nema pravo nikome narediti da se bori
<nowiki> </nowiki>na moru, dok je drugi bio, da prve osobe koje moraju ispitati morsku
sigurnost jesu Muavija, radijallahu' anhu, i njegova žena. Jer to je
bila kao neka vrsta garancije ostalim muslimanskim borcima da im se
neće ništa loše desiti, jer mnogi muslimani nisu nikada plovili morem, a
<nowiki> </nowiki>pogotovo se nisu na njemu borili. Nakon toga Muavija, radijallahu'
anhu, osniva posebno brodogradilište za izgradnju vojnih brodova i to u
Jemenu, Egiptu i drugim primorskim gradovima, tako da je od početka
osnivanja prve muslimanske ratne mornarice, pa do kraja vladavine
Muavije, radijallahu' anhu, broj muslimaskih ratnih brodova iznosio
1700.
2) Poslanikova, sallallahu 'alejhi we sellem, dova za Muaviju, radijallahu' anhu
Poslanik,
<nowiki> </nowiki>sallallahu 'alejhi we sellem, u hadisu kojeg bilježi Et-Tirmizi, a
vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani, Allah mu se smilovao, je
rekao:”Gospodaru moj, uputi ga na Pravi put, i uputi njime druge”.
3) Poslanikov, sallallahu 'alejhi we sellem, lični pisar, te pisar Uzvišene Objave
Ovo
<nowiki> </nowiki>je jedan od najvećih dokaza protiv onih koji proklinju i psuju Muaviju,
<nowiki> </nowiki>radijallahu' anhu. Pored toga što je Muavija, radijallahu' anhu,
dokazani ashab, a Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, kao što je
došlo u sahih hadisima zabranio da se njegovi ashabi vrijeđaju i psuju,
sa takvim činom bolesna i pokvarena srca izgleda hoće da dokažu kako je
<nowiki> </nowiki>Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem pogrešno postupio uzimajući
takvog čovjeka za pisara onoga sa čime je dolazio Džibril, alejhi-selam.
<nowiki> </nowiki>Tako da takva vrsta ljudi psovanjem i proklinjanjem Muavije,
radijallahu' anhu, direktno napadaju na čast, odluke i naredbe
Poslanika,sallallahu 'alejhi we sellem.
4) Plemenitost i velikodušnost
Muavija,
<nowiki> </nowiki>radijallahu' anhu, bio je čovjek plemenitog srca, mnogo je dijelio i
pomogao, a pogotovo onima kojima je bio namjesnik. Pored sirotinje,
mnogo je ulagao na one koji su posjedovali vjersko, vojno ili političko
<nowiki> </nowiki>iskustvo i znanje, s ciljem da ljudi koji mu pomažu u vođenju hilafeta
ima povjerenja u njih i da ne bi došlo do iznenadnog puča i pobune.
5) Blagost i suosjećanje
Takođe
<nowiki> </nowiki>je bio poznat, kako među narodom tako i među svojim protivnicima, kao
čovjek koji nije znao prelaziti granice, kao čovjek koji je puno
opraštao. Znao je često da kaže:”Kada bi između mene i mog naroda bila
veza u obliku jedne dlake, nikad se ta dlaka ne bi prekinula”.
6) Lijepo i pravedno postupanje prema svojim protivnicima
I
<nowiki> </nowiki>pored svega što se desilo od smutnji i međusobnih ubijanja, Muavija,
radijallahu' anhu, uvjek je postupao sa svojim protivnicima na jedan
pravedan i dostojanstven način, kao što su Zijad b. Ebihi, Kajs b.
Sa'd, Abdullah b. Abas, Hasan i Husejn, radijallahu' anhuma, te mnogi
drugi.
7) Njegovo vjersko znanje i bogobojaznost
Muavija,
radijallahu' anhu, bio je jedan od onih ashaba koji je veliku pažnju
posvetio traženju znanja, prvenstveno iz oblasti fikha. Naređivao je
uvjek dobro, i nikada nije prešutio zlo. Bilježi Imam Buhari, Allah mu
se smilovao, da je Muavija, radijallahu' anhu, vidio ljude kako klanjaju
<nowiki> </nowiki>dva rekata poslije ikindije namaza, a zatim im rekao:”Družili smo se sa
<nowiki> </nowiki>Poslanikom, sallallahu 'alejhi we sellem, ali ga nikad nismo vidjeli da
<nowiki> </nowiki>je klanjao dva rekata poslije ikindije”. Pa im je radijallahu' anhu,
nakon toga zabranio da klanjaju ta dva rekata, jer je bilo u suprotnosti
<nowiki> </nowiki>sa sunnetom Allahovog poslanika,sallallahu 'alejhi we sellem.
Takođe
<nowiki> </nowiki>Imam Buhari spominje predaju u kojoj je sluga Ibn Abasa, radijallahu'
anhuma, jedne prilike bio kod Muavije, pa je vidio da Muavija klanja
vitr namaz samo sa jednim rekatom. Nakon toga otišao je kod Ibn Abasa i
rekao mu za postupak Muavije, radijallahu' anhu. A, Ibn Abas,
radijallahu' anhuma, mu odgovori:”Pusti ga, on je od onih koji su se
družili sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi we sellem”. Dok je u drugoj
predaji došlo:”Pusti ga, on dobro poznaje fikh i njegove propise”.
(Buhari).
Kao završnicu ovog prvog našeg druženja sa Muavijom,
pogledajmo kako je Abdullah b. Mubarek, Allah mu se smilovao, opisao
Muaviju, radijallahu' anhu.
Upitan šta misli o Muaviji, radijallahu'
<nowiki> </nowiki>anhu, Abdullah b. Mubarek odgovori:”Šta da kažem za čovjeka, kada je
Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, rekao:’Semi'allahu limen
hamideh’. (čuo je Allah onoga ko Ga hvali). A Muavija, radijallahu'
anhu, iza njega rekao:”Rabbena ve lekel-hamdu”. (Gospodaru naš, Tebi
neka je hvala velika).
[[Kategorija:Halife]]
| |||