Razlika između verzija stranice "Hrvatsko Kraljevstvo"

Kraljevina je uspostavljena godine 925. Prema [[Ljetopis popaPopa Dukljanina|Ljetopisu popa Dukljanina]] prvi kralj se krunio na [[Duvanjsko polje|Duvanjskom polju]]. Hrvatsko Kraljevstvo egzistiralo je 150 godina, a historija te države bila je obilježena sukobima, pobjedonosnim za Hrvate: rat s [[Mletačka Republika|Mlecima]], [[Bugarsko Carstvo|Bugarima]], [[Mađarsko Carstvo|Mađarima]] i dr., a ponekada kraljevina je bila sukobljena i sa papom i [[Papinska Država|Papinskom Državom]]. Glavni uzrok sukoba s papom bila je težnja hrvatskih moćnika da se liturgija obavlja na narodnom, hrvatskom jeziku, što je kasnije i postignuto. Tome je najviše pridonio biskup [[Grgur Ninski]].

U djelu [[Konstantin VII. Porfirogenet|Konstantina VII.]] ''De administrando imperio'' Hrvatsko Kraljevstvo opisano je kao država sa snažnom vojskom koja ratuje samo kad je napadnuta. Međutim, Kraljevina Hrvatska počinje slabiti smrću [[Dmitar Zvonimir|Dmitra Zvonimira]], čija je supruga bila Mađarka, sestra mašarskogmađarskog kralja [[KolomanLadislav]]a Arpadovića. Nakon njega kratkotrajno su vladala još dva kralja.

Nakon smrti posljednjeg iz loze [[Trpimirovići|Trpimirovića]], [[Stjepan II Trpimirović|Stjepana II]], [[Koloman]] Arpadović se proglasio kraljem, no [[Petar Svačić|Petar]] iz plemićke porodice [[Svačići|Svačića]] diže ustanak. Koloman je pobijedio Petra na planini [[Gvozd]] (današnja [[1102Petrova gora]] na [[Kordun]]u) [[1097]]. godine, no i dalje ne uspijeva vladati Hrvatskom jer izbijaju učestale bune protiv njega. Uvidjevši to, Koloman sastavlja [[Pacta Conventa|Pacta Conventu]] i dogovara se s hrvatskim plemstvom da će Hrvatska imati prava kao samostalna država pod njegovom krunom, a da će hrvatsko plemstvo zadržati prava koja je imalo za vrijeme Trpimirovića. Hrvatski historičari tvrde kako je nakon [[1102]]. nastupila personalna unija s Ugarskom (zajednički vladar), no mađarski historičari tvrde kako je Hrvatska bila osvojena. Bilo kako bilo, Hrvatska je zadržala veliku samostalnost, a kasnije je zapisano: {{Izvor2|''Nekada smo imali svoje rođene, a ne ugarske kraljeve. Nije nas Ugrima podvrgnula nijedna sila, nijedno ropstvo, nego se sami od svoje volje pokorismo, ne kraljevstvu, nego kralju njihovu.''}}