Razlika između verzija stranice "Emerson Fittipaldi"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 52:
Lotus nastavlja sa poboljšanjem svoga bolida tako da u sezoni 1972., Fittipaldi sa ''Lotusom 72D'', koji je nedvojbeno ponio titulu najboljeg dizajna bolida Formule 1 svih vremena, ostvaruje dominaciju pri čemu osvaja 5 od 11 utrka. Lagano osvaja prvenstvo F1 sa 16 bodova ispred dotadašnjeg prvaka [[Jackie Stewart|Jackieja Stewarta]]. Sa 25 godina života postaje najmlađi prvak u historiji F1. Sve je ukazivalo da bi isti uspjeh mogao ponoviti i u narednoj takmičarskoj sezoni. Ali nakon tri pobjede u prve 4 utrke, novi bolid ''Lotus 72E'', kojeg koristi nakon treće utrke sezone, ne pruža vrhunske performanse te ostvaruje lošije rezultate u drugom dijelu prvenstva. To rezultirala obrnutim poretkom prva dva mjesta na kraju prvenstva što znači da Jackie Stewart vraća titulu u svoje ruke. Fittipaldi završava kao drugi sa osvojenih 55 bodova, sa tri pobjede iz prvog dijela sezone i 4 odustajanja u posljednjih 8 utrka.
Nakon što je napustio ekipu Lotusa, Fittipaldi potpisaje ugovor s obećavajućom [[McLarena|McLarenom]]. U sezoni 1974. vozi učinkoviti bolid ''McLaren M23'', ostvaruje 3 pobjede te još 4 podija. U tijesnoj utrci za prvaka pobjeđuje ispred Claya Regazzonija skupivši 55 bodova što je bilo dovoljno za njegovu drugu titulu u Formuli 1. Slijedeće sezone pobjeđuje na dvije utrke (na otvaranju sezone, za [[Velika nagrade Argentine]] i poslije na utrci za [[VN Velike Britanije]]) i sa skupljenih 45 bodova osvaja 2 mjesto u poretku vozača, iza nadolazećeg asa [[Niki Lauda|Niki Laude]]. Međutim, na vrhuncu svoje karijere u F1, Fittipaldi šokira sve napuštanjem ekipe McLaren i prelaskom u tim svog starijeg brata Wilsona Fittipaldija. U slijedećih 5 godina, do kraja svoje aktivne karijere u F1, ostaje u timu Copersucar-Fittipaldi. U tih 5 godine ne ostvaruje nikakve značajnije rezultate jer ne uspijeva ostvariti ni jednu pobjedu a najbliži tome je bio na domaćem terenu kada je 1978. godine na [[VN Brazila]] osvojio 2. mjesto. Sa još jednim 3. mjestom u zadnoj sezoni (sezona 1980.) na [[Velika nagrada SAD|Velikoj nagradi SAD]] upisuje tek drugi i ujedno i posljedni podij u takmičenju Formule 1.
[[Datoteka:Copersucar FD04 1976.jpg|thumb|right|thumb|Fittipaldi u bolidu ekipe svog brata ''Fittipaldi Automotive'' na domaćem terenu za [[VN Brazila]], na stazi Interlagos, [[1976]]. godine]]
Na kraju sezone 1980., Emerson Fittipaldi se odlučije na povlačenje iz ovog takmičenja jer po vlastitom priznanju sa dvije posljednje sezone u Formuli 1 je bio jako nezadovoljan: "Bio sam previše uključen u probleme pokušavajući stvoriti timski rad te sam zanemario svoj brak i svoj lični život",<ref>Ludvigsen, Karl (2002) [http://www.amazon.co.uk/exec/obidos/ASIN/185960837X 'Emerson Fittipaldi'] p.136 Haynes Group. ISBN 1-85960-837-X</ref> iako je u to vrijeme smrt mnogih svojih kolega naveo kao razlog povlačenja iz takmičenja.<ref>Fittipaldi to Retire (December 12, 1980) ''The Times'' page 20</ref>
Bio je tek 33. vozač ali u takmičenju Formule 1 ostao 10 godina. Ne uspijeva završiti sedam od posljednjih deset utrka te zadnje sezone pri čemu ga je u nekoliko puta nadmašio njegov timski kolega, [[Finska|finac]] [[Keke Rosberg]], koji će poslije i sam postati prvak Formule 1. Poslije karijere, zajedno sa svojim bratom je upravljao timom<ref>http://8w.forix.com/efittipaldi.html</ref> ali je tim nakon 2 godine zbog minimalnog interesovanja sponzora otišao u stečaj.
==Reference==
| |||