Razlika između verzija stranice "Napoléon Bonaparte"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Interwiki za izabrane članke za nap:Napoleone Bonaparte; kozmetičke promjene
Dodao reference
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
{{Infokutija Veličanstvo
| Ime =Napoleon I
Line 21 ⟶ 20:
 
'''Napoléon I Bonaparte''' ([[15. august]] [[1769]] – [[5. maj]] [[1821]]) bio je [[Francuska|francuski]] vojskovođa, državnik i car.
<ref name="NB1">[http://www.napoleon-online.de/html/napoleon.html Biografija sa stranice Napoleon online] učitano 5.5.2014 {{Simboli jezika|de|Njemački}}</ref>
 
== Biografija ==
 
Kao dijete siromašnog [[Korzika|korzičkog]] plemića školovao se na francuskoj vojnoj akademiji i [[Francuska revolucija|francusku revoluciju]] dočekao s činom topničkog kapetana. U francuskim je revolucionarnim ratovima brzo napredovao do čina [[general]]a i godine [[1796]]. dobio zapovjedništvo nad francuskim snagama koje su jug zemlje trebale braniti od [[Austrija]]naca iz [[Italija|Italije]]. Zahvaljujući svom britkom umu u nizu je bitaka i vještih manevara porazio nadmoćne austrijske trupe, osvojio sjevernu Italiju i prisilio Austriju na sklapanje [[mir u Campo Formiu|mira u Campo Formiu]].<ref name="NB1"/>
 
Njegovi vojni uspjesi i naglo stečena popularnost učinili su ga favoritom političara i narodnih masa koji su željeli stabilnost nakon godina revolucionarne [[Anarhija|anarhije]] i nasilja. Godinu dana nakon pohoda u [[Egipat]], Napoléon je godine [[1799]]. izveo državni udar poslije kojega se proglasio prvim [[konzul]]om i zaveo ličnu [[Diktatura|diktaturu]]. Godine [[1804]]. proglasio se francuskim [[car]]em.
 
Napoléonova vladavina bila je obilježena sukobom Francuske s [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenim Kraljevstvom]], koji je trajao od godine [[1793]]. do [[mir u Amiensu|mira u Amiensu]] [[1802]]. Godinu dana kasnije sukob je ponovno eskalirao i Napoléon se, nakon poraza u pomorskoj [[bitka kod Trafalgara|bitki kod Trafalgara]] i kraha planova za invaziju Britanskih ostrva, morao obračunati s britanskim kontinentalnim saveznicima. Godine [[1805]]. u [[bitka kod Austerlitza|bitki kod Austerlitza]] porazio je i pokorio [[Austrija|Austriju]], godine [[1806]]. nakon [[bitka kod Jene|bitke kod Jene]] isto je učinio s [[Prusija|Pruskom]] te formalno okončao [[Sveto Rimsko Carstvo]], da bi nakon pobjede nad [[Rusija|Rusima]] kod [[bitka kod Friedlanda|Friedlanda]] [[1807]]. godine sklopio savez s ruskim carom [[Aleksandar I Romanov|Aleksandrom]] i ustanovio tzv. [[Kontinentalni sistem]], čiji je cilj bio ekonomskim [[embargo]]m poraziti Britaniju. <ref name="NB2">[http://www.napoleon-online.de/html/napoleon.html Napoleonove bitke sa stranice Napoleon online] učitano 5.5.2014 {{Simboli jezika|de|Njemački}}</ref>
 
U tom trenutku Napoléon je bio na vrhuncu moći, ali je samo godinu dana kasnije sebi dopustio da bude umiješan u [[Dinastija|dinastički]] sukob u savezničkoj [[Španija|Španiji]]. Francuska vojna intervencija i postavljanje Napoléonova brata za [[kralj]]a dovela je do općenarodnog otpora, pojave [[Španija|španske]] [[Gerila|gerile]] i prvih ozbiljnih francuskih poraza. Godine [[1809]]. ohrabrena je Austrija Francuskoj objavila rat što je dovelo do kratkog, ali vrlo krvavog pohoda tokom kojeg je u [[bitka kod Asperna|bitki kod Asperna]] Napoléon po prvi put potučen na bojnom polju. Iako je Napoléon taj rat na kraju dobio, nastojao se od sličnih problema u budućnosti osigurati ženidbom s austrijskom princezom [[Marija Luiza Austrijska|Marijom Lujzom]] koja mu je rodila sina, budućeg [[Napoleon II Francuski|Napoleona II]].
Line 79 ⟶ 78:
[[Datoteka:Jacques-Louis David 017.jpg|mini|200px|lijevo|Portret Napoléona Bonapartea, djelo [[Jacques-Louis David|Jacques-Louisa Davida]].]]
 
=== Carski ratovi <ref name="NB2"/>===
 
Kao izabrani doživotni konzul Napoléon se [[1804]]. godine proglasio carem. U aprilu [[1803]]. Britanija je, isprovocirana Napoléonovim agresivnim ponašanjem, nastavila rat s Francuskom na moru. Dvije godine kasnije Britancima su se pridružile Austrija, Rusija, [[Švedska]] i [[Napulj]]. Zbog poraza u pomorskoj bitki kod [[Trafalgar]]a, rta na jugu Španije, Napoléon je napustio planove o napadu na Britaniju. Svoju je vojsku usmjerio protiv austrijsko-ruskih snaga te ih [[1805]]. porazio u bitkama kod [[Ulm]]a i [[Austerlitz]]a.
Line 87 ⟶ 86:
Naredni Napoléonov korak bio je nametanje kontinentalne blokade Velikoj Britaniji. Evropskim državama pod njegovom kontrolom naredio je [[bojkot]] britanske robe. Zbog tih je događaja [[Pruska]] sklopila savez s Rusijom i napala je Rajnsku konfederaciju. No, Napoléon je kod [[Jena|Jene]] i [[Auerstädt]]a porazio Pruse. Sljedeće je godine ([[1807]].) u [[Tilsit]]u sklopio mirovni sporazum s ruskim carom [[Aleksandar I, ruski car|Aleksandrom I]]. Svome je carstvu pridodao dvije nove države: [[Vestfalija|Vestfaliju]], u kojoj je za kralja postavio brata [[Jérôme]]a [Žeroma], i [[Varšavsko Vojvodstvo]].
 
=== Poluostrvski rat <ref name="NB2"/>===
 
Godine [[1807]]. Napoléon je osvojio [[Portugal]] koji nije poštivao kontinentalnu blokadu, a [[1808]]. [[Španija|Španiju]] u kojoj je za kralja postavio brata Josepha ([[Joseph Bonaparte]]). Josephov dolazak u Španiju potakao je ustanak protiv Francuza, poznat pod nazivom Poluostrvski rat. Napoléon je došao u Španiju i ugušio pobunu, no nakon njegova odlaska borbe su se nastavile. Budući da su Britanci podupirali Špance u pobuni u Poluostrvskom ratu, Francuzi su s vremenom izgubili 300 000 vojnika i velika novčana sredstva. To je uticalo na slabljenje Napoléonova carstva.
Line 93 ⟶ 92:
Ipak, Francusko Carstvo ubrzo je doživjelo najveću ekspanziju. U novom ratu [[1809]]. Napoléon je prinudio Austriju na mir u [[Schönbrunn]]u [Šenbrun] i oduzeo joj je dio teritorija. Na prostoru [[Hrvatska|hrvatskih]] i [[Slovenija|slovenskih]] zemalja južno od [[Sava|Save]] osnovao je [[Ilirske pokrajine]]. Također je zavladao [[Holandija|Holandijom]] i dijelom sjevernih njemačkih država.
 
=== Bitka kod Austerlitza <ref name="NB2"/> ===
 
Bitka kod Austerlitza poznata je i pod nazivom "trocarska bitka" jer su se u njoj sukobili francuski car Napoléon, austrijski car [[Franjo II, njemačko-rimski car|Franjo II/I]] i ruski car [[Aleksandar I, ruski car|Aleksandar I]]. Za manje od osam sati, otkako je Napoléon rukavicom dao znak za početak bitke, Austrijanci i Rusi bili su potučeni. Izgubili su 35 000 vojnika, 15 generala, 150 topova i 42 zastave. Napoléon je učvrstio svoju vlast u Evropi.
Line 111 ⟶ 110:
=== Pohod na Rusiju i slom ===
 
Sumnjajući da Rusija planira savez s Engleskom Napoléon je napao Rusiju s 640600 000 vojnika. U junu [[1812]]. Francuzi su ušli na ruski teritorij, no Rusi su se povlačili paleći sela. Mnogobrojna francuska vojska često je bila bez hrane, počele su se širiti bolesti, a često su ugibali i konji. Do prve, i jedne od najkrvavijih bitaka toga doba, došlo je kod [[Borodin]]a. Napoléon je do te bitke već izgubio polovinu svoje vojske. Rusi su se odlučili povući i francuska je vojska ušla u [[Moskva|Moskvu]]. No, ruski su vojnici zapalili grad i Napoléon se morao povući. Nakon povlačenja iz Moskve glad, ruska zima i povremeni gerilski napadi ruske vojske uništili su francusku vojsku od koje je ostalo samo 5000 ljudi. Napoléon je otišao u Pariz i s novom se vojskom vratio na područje [[Saska|Saske]]. <ref name="DW"> Dieter Wunderlich, [http://www.dieterwunderlich.de/Napoleon_Bonaparte.htm Biografija sa stranice autora] učitano 5.5.2014 {{Simboli jezika|de|Njemački}} </ref>
 
Godine [[1813]]. porazio je protivničke vojske kod [[Lützen]]a, [[Bautzen]]a i [[Dresden]]a, ali je izgubio bitku kod [[Leipzig]]a. Vratio se u Francusku, a budući da su se njegovi maršali odbili boriti, pobjednička ga je koalicija prisilila da [[Abdikacija|abdicira]]. Protivnici su ga [[1814]]. prognali na ostrvo [[Elba|Elbu]] koji mu je dan na upravu. Na vlast u Francuskoj postavljen je [[Luj XVIII, kralj Francuske|Luj XVIII]] iz dinastije [[Burbon]] (brat Luja XVI koji je za vrijeme Revolucije napustio Francusku). Napoléonova supruga Marija Lujza i sin Napoléon stavljeni su pod skrbništvo Marijina oca, austrijskoga cara [[Franjo II, njemačko-rimski car|Franje II/I]]. Napoléon nikada više nije vidio ni suprugu niti sina.
Line 117 ⟶ 116:
== Vladavina od 100 dana ==
 
Napoléon je iskoristio nezadovoljstvo vladavinom Luja XVIII te se u martu [[1815]]. vratio u Francusku. Trupe koje su poslane da ga zarobe pridružile su mu se i preuzeo je vlast [[20. mart]]a [[1815]]. (vladavina od 100 dana). Budući da su protivnici odbili sklapanje mira, odlučio ih je napasti. Do bitke je došlo kod [[Waterloo (Belgija)|Waterlooa]] u [[Belgija|Belgiji]] [[18. juni|18. juna]] [[1815]]. Pobjedu su izvojevale engleska vojska generala [[Wellington]]a i pruska vojska pod vodstvom generala [[Blücher]]a. Nakon bitke Napoléon je pobjegao u Pariz. Budući da su mu političari uskratili podršku, Napoléon je abdicirao i po drugi put pokušao prenijeti vlast na četverogodišnjeg sina [[Napoléon II Bonaparte, car Francuske|Napoléona II]] što je francuski parlament ovaj put i potvrdio. Potom je pobjegao u [[Rochefort]] i tamo se predao kapetanu britanskog bojnog broda [[Bellerophon]]. Britanci su ga prognali na [[Sveta Helena|Svetu Helenu]], ostrvce u južnom dijelu [[Atlantski okean|Atlantskog okeana]].<ref name="DW"/>
 
== Napoléonova smrt ==
Line 147 ⟶ 146:
 
Prema svjedočanstvima Napoleonovih suvremenika,imao je mnogo energije.Bilo mu je dovoljno oko desetak minuta drijemanja da sakupi više snage.Tako se za vrijeme bitke kod Leipziga odmorio ne silazeći s konja.
 
== Reference ==
 
<references/>
 
{{Redoslijed