Razlika između verzija stranice "BGM-71 TOW"

Vrsta protivtenkovske rakete
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova strana: {{Infokutija oružje | naziv = BGM-71 TOW | slika = Hires 090509-A-4842R-001a.jpg | opis = | u službi...
(Nema razlike)

Verzija na dan 26 april 2014 u 19:03

BGM-71 TOW ("Tube-launched, Optically-tracked, Wire-guided") je američka protivoklopna vođena raketa druge generacije uvedena u operativnu upotrebu 1970. godine.

BGM-71 TOW
Upotreba
U službiod 1970.
Proizvodnja
ProizvođačŠablon:SAD
Opis oružja
Dužina1.510 mm
Dužina cijevi875 mm
Posada3
Vrsta operacijeSACLOS
Maks. domet4.2 km
Brzina zrna278-320 m/s

Opis

 
TOW projektil

TOW je II generacija PO raketnih sistema. Opremljena je poluautomatskim vođenjem po metodi triju tačaka SACLOS kod kojega operator drži cilj na sredini optičkog nišana dok istovremeno senzor prati odstupanja IC izvora u stražnjem djelu rakete od nišanske linije i putem dvije žice šalje signale za korekciju putanje. Prva serijska varijanta BGM-71 dometa 3000 m ulazi u operativnu upotrebu 1970. godine, te se uspješno koristila u vijetnamskom i IV arapsko-izraelskom ratu. Tokom operativne upotrebe raketa je stalno modernizirana pa se već 1976. godine uvodi prva poboljšana varijanta BGM-71A kod koje je žica za SACLOS vođenje produžena na 3750 m, a naredne godine je dopunjena i pasivnim IC sistemom za noćna dejstva. U to vrijeme je to bila raketa sa najmasovnijom proizvodnjom u svijetu sa gotovo 200.000 primjeraka isporučenih za SAD i još 52.000 stranim kupcima do 1978. godine.

Naredna varijanta BGM-71C Improved TOW 1982. godine dobija teleskopski produžetak sa prekusor bojevom glavom radi mogućnosti uništavanja ciljeva zaštićenih ERA reaktivnim oklopom. Već 1984. godine BGM-71D TOW2 umjesto stare težine 3,9 kg dobija novu bojevu glavu od 5,9 kg sa sposobnosti probijanja 800 mm RHA oklopa dok je ugradnjom 30 % jačeg motora smanjeno vrijeme leta ka cilju. Također se uvodi novi lanser M220E4 sa termovizijskom kamerom AN/TAS-4A čija je težina porasla na 93 kg, ali se znatno poboljšala efikasnost u noćnim i lošim vremenskim uslovima.

Tu nije bio kraj modernizacijama ove već tada jedne od najrasprostranjenijih PO raketa u svijetu sa 32 zemlje korisnice. Od 1987. godine uvodi se novi model BGM-71E TOW2A opremljen također sa teleskopskim produžetkom i novim upaljačem koji sa kašnjenjem aktivira glavnu bojevu glavu, dok se od 1989. godine ugrađuje i nova termovizijska kamera AN/UAS-12C. Najnoviji model BGM-71F TOW-2B iz 1992. godine umjesto klasičnog direktnog udara na cilj posjeduje top-atack profil napada na gornju površinu tenka, koja je i najslabije zaštićena, pri čemu se EFB bojeva glava aktivira prema dolje. Opremljena je takozvanim pametnim upaljačem kojeg čine senzor i magnetometar za mjerenje nehomogenosti magnetnog polja za prepoznavanje oklopnog vozila bez obzira na ugao prilaska meti. TOW-2A i TOW-2B su opremljene reprogramibilnim digitalnim sistemom za vođenje koji je mnogo manjih dimenzija u odnosu na stare analogne što je iskorišteno za nove i veće bojeve glave.

Varijanta sa posebnom bojevom glavom za uništavanje utvrđenih ciljeva ušla je u proizvodnju 2001. godine pod oznakom BGM-71H Bunker Buster. Od 2004. godine US Army i US Marine Corps (USMC) uvode varijantu BGM-2B Aero produženog dometa na 4.500 m, a od 2006. i najnoviju BGM-2B RF opremljenu radijskim linkom za prenos upravljačkih komandi.[1]

Reference