Verzija na dan 31 mart 2014 u 09:20 uredi C3r4 (razgovor \| doprinosi) Urednici 73.705 edits mNo edit summary ← Starija izmjena		Verzija na dan 31 mart 2014 u 11:05 uredi poništi C3r4 (razgovor \| doprinosi) Urednici 73.705 edits No edit summary Novija izmjena →
Red 95: Daleko najveći dio vodika na Zemlji je sadržan u [[voda\|vodi]]. U ovom obliku, on prekriva preko dvije trećine površine Zemlje. Ukupne zalihe vodika na Zemlji iznose oko 1,386 milijardi km<sup>3</sup>. Od toga oko 1,338 milijardi km<sup>3</sup> (96,5%) otpada na slanu vodu u [[More\|morima]] i [[okean\|okeanima]]. Ostalih 3,5% otpada na slatke vode. Od sve slatke vode najveći dio se nalazi u čvrstom stanju, u obliku leda na Arktiku i Antarktiku kao i u vječnom ledu u [[Sibir\|Sibiru]]. Mali preostali dio tekuće slatke vode nalazi se uglavnom u jezerima i rijekama, ali i u podzemnim vodama. Procenat molekularnog vodika u [[Zemljina atmosfera\|atmosferi]] iznosi samo 0,55 ppm. Ovaj malehni udio se može objasniti velikim termičkim brzinama molekule vodika i velikim udjelom kisika u atmosferi. Pri srednjoj temperaturi atmosfere molekule vodika H<sub>2</sub> se kreću prosječnom brzinom od 7.000 km/h, što je šestina brzine dovoljne da se trajno napusti orbita Zemlje. == Dobijanje == Postoje brojni hemijski procesi za dobijanje molekularnog vodika, a među najjednostavnije ubrajau se reakcije razblaženih kiselina sa neplemenitim metalima poput cinka ili razlaganje vode djelovanjem alkalnih metala. Ovim procesima se dobijaju manje količine vodika za potrebe hemijskih laboratorija, dok te metode za industrijsku proizvodnju nisu ekonomične i adekvatne. Jedna od metoda industrijske proizvodnje molekularnog vodika je ''parna reformacija''. Pod visokim pritiskom i temperaturom [[ugljikovodici]] se zamjenjuju vodom. Pri tome nastaje sintetički gas, mješavina [[Ugljik (II) oksid\|ugljik monoksida]] i vodika. Međusobni količinski odnos se može podesiti takozvanom prelaznom reakcijom voda-gas. Ova metoda se većinom koristi za industrijske sinteze pod visokim pritiskom. Druga široko korištena metoda u industriji je djelimična oksidacija. Kod nje reagira zemni plin sa kisikom čime se dobija H<sub>2</sub> i ugljik monoksid. Jednom starijom i efikasnijom metodom također se dobija vodik putem [[elektroliza\|elektrolize]] vode. Pri tome se voda pomoću električne struje razlaže na vodik i kisik. : <math>\mathrm{2\ H_2O(l)\ _{\overrightarrow {\rm elektroliza}}\ 2\ H_2(g) + O_2(g)}</math> <center> <small>Voda se električnom strujom razlaže na vodik i kisik.</small></center> == Fizičke osobine ==

Razlika između verzija stranice "Vodik"