Razlika između verzija stranice "Vodik"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 1:
{{Wiki}}
{{Infokutija Hemijski element
| Hemijski element = Vodonik
Line 72 ⟶ 73:
}}
}}
'''Vodonik''' (''hidrogen''', ''vodik''') je [[hemijski element]] sa hemijskim simbolom '''H''' (po [[latinski jezik|latinskom nazivu]] ''hydrogenium'' - onaj koji proizvodi vodu, odnosno iz starogrčkog ὕδωρ hydōr „voda“ i γίγνομαι gignomai „nastajati“) i atomskim brojem 1. U periodnom sistemu elemenata nalazi se u 1. periodi i 1. grupi, odnosno stoji na prvom mjestu.
 
Vodonik je najčešći element u svemiru, ali ne i u Zemljinoj kori. On je sastavni dio vode i nalazi se u gotovo svim organskim spojevima. Tako vezani vodonik se nalazi i u gotovo svim živim bićima. Vodonik je hemijski element sa najmanjom atomskom masom. Njegov najčešći izotop, ponekad nazvan i protij, ne sadrži neutrone, već se sastoji iz samo jednog protona i jednog elektrona. U uslovima, koji normalno važe na Zemlji (takozvani standardni uslovi), vodonik se ne javlja u atomarnom stanju već u dimernom obliku molekule H<sub>2</sub>. On je gas bez boje, okusa i mirisa. Samo u određenim hemijskim reakcijama, vodonik se privremeno javlja u atomarnom stanju kao atom H, u hemijskoj praksi naziva se i [[nascentni vodonik]]. U ovom obliku reagira izuzetno jako sa ostalim spojevima ili elementima.
Line 84 ⟶ 85:
 
== Zastupljenost ==
Vodonik je najčešći hemijski element na [[Sunce|Suncu]] i velikim plinovitim planetama [[Jupiter]]u, [[Saturn]]u, [[Uran (planeta)|Uranu]] i [[Neptun]]u, koji zajedno čine oko 99,99% mase cjelokupnog Sunčevog sistema. Vodonik predstavlja 75% ukupne mase Sunčevog sistema, odnosno 93% od svih atoma u Sunčevom sistemu. U cijelom poznatom svemiru (ne računajući tamnu materiju) pretpostavlja se da najveći udio od svih elemenata ima vodonik.
 
=== U svemiru ===
U slobodnom stanju hidrogen je u prirodi veoma rasprostranjen, ali u malim količinama (u [[Atmosfera|atmosferi]], [[Zemni gas|zemnom gasu]] i dr.). Sastavni je dio mnogih organskih jedinjenja, [[kiselina]] i [[baza]], a s kiseonikom čini cjelokupnu količinu [[voda|vode]] na [[Zemlja (planeta)|Zemlji]].
Vrlo brzo nakon nastanka svemira i pretpostavljenog uništenja antimaterije neznatnim viškom materije i kondenzacijom kvark-gluonske plazme u barione, preostalo je nešto više protona i neutrona (pored elektrona). Pri tada ekstremno visokim temperaturama oni su se spajali najprije u lahka atomska jezgra poput <sup>2</sup>H i <sup>4</sup>He. Većina protona je ostala nepromijenjena i predstavljali su buduće jezgre vodonika <sup>1</sup>H. Nakon otprilike 380 hiljada godina gustoća zračenja svemira je postala tako rijetka, da su se jezgra atoma vodonika jednostavno mogla spojiti sa elektronima bez da se odmah ne razdvoje djelovanjem [[foton]]a.
 
Daljnjim hlađenjem svemira pod uticajem gravitacije i prostornim oscilacijama gustoće formirali su se oblaci vodonika u obliku plina, koji su prvo počeli graditi galaksije a iz njih i protozvijezde. Rastom pritiska uzrokovanim gravitacijom, u protozvijezdama počela je reakcija nuklearne fuzije, pri čemu je došlo do spajanja vodonik u [[helij]]. Tako su nastale prve zvijezde a među njima i Sunce. Zvijezde se pretežno sastoje iz plazme vodonika. Nuklearna fuzija vodonika <sup>1</sup>H u helij <sup>4</sup>He se odvija većinom preko međufaznog deuterija <sup>2</sup>H i helija <sup>3</sup>He odnosno takozvanog CNO ciklusa. Pri tome se oslobađa energija koja čini izvor energije zvijezde. Vodonik koji se nalazi u Suncu čini najveći dio ukupne mase Sunčevog sistema.
 
=== Na Zemlji ===
Na Zemlji maseni udio vodonika je daleko manji. Usporedbom sa ukupnom masom Zemlje, udio vodonika je oko 0,12%, a udio samo u Zemljinoj kori je oko 2,9%. Osim toga, vodonik na Zemlji, za razliku od vodonika u svemiru, nalazi se gotovo isključivo u obliku spojeva, a vrlo rijetko u čistom obliku gasa. Najpoznatiji i najrasprostranjeniji spoj vodonika je voda. Osim nje, dosta su rasprostranjeni metal i nafta, u kojima je udio vodonika veoma visok. U više od polovine do danas poznatih minerala sadržan je i vodonik.<ref name="webmin" />
 
Daleko najveći dio vodonika na Zemlji je sadržano u [[voda|vodi]]. U ovom obliku, on prekriva preko dvije trećine površine Zemlje. Ukupne zalihe vodonika na Zemlji iznose oko 1,386 milijardi km<sup>3</sup>. Od toga oko 1,338 milijardi km<sup>3</sup> (96,5%) otpada na slanu vodu u morima i okeanima. Ostalih 3,5% otpada na slatke vode. Od sve slatke vode najveći dio se nalazi u čvrstom stanju, u obliku leda na Arktiku i Antarktiku kao i u vječnom ledu u Sibiru. Mali preostali dio tekuće slatke vode nalazi se uglavnom u jezerima i rijekama, ali i u podzemnim vodama. Procenat molekularnog vodonika u atmosferi iznosi samo 0,55 ppm. Ovaj malehni udio se može objasniti velikim termičkim brzinama molekule vodonika i velikim udjelom kisika u atmosferi. Pri srednjoj temperaturi atmosfere molekule vodonika H<sub>2</sub> se kreću prosječnom brzinom od 7.000 km/h, što je šestina brzine dovoljne da se trajno napusti orbita Zemlje.
 
== Fizičke osobine ==
Line 113 ⟶ 123:
<ref name="weast">Robert C. Weast (ur.): ''CRC Handbook of Chemistry and Physics''. CRC (Chemical Rubber Publishing Company), Boca Raton 1990, ISBN 0-8493-0470-9, str. E-129 do E-145.</ref>
<ref name="swenk">Ernst F. Schwenk: ''Sternstunden der frühen Chemie''. Verlag C.H. Beck, 1998, ISBN 3-406-45601-4.</ref>
<ref name="webmin">[http://webmineral.com/chem/Chem-H.shtml Webmineral], vrste minerala po elementima</ref>
}}