Razlika između verzija stranice "Vodik"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Standardizacija poglavlja
No edit summary
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
{{Infokutija Hemijski element
<!--- Periodensystem --->
| Hemijski element = Vodonik
| Simbol = H
Line 10 ⟶ 8:
| Blok = s
| Boja serije = LimeGreen
| Izgled = Bezbojnibezbojni gas
| Zastupljenost = 0,8815<ref name="Erwin" />
| Atomska masa = 1,00794008 (1,00784–1,00811)<ref name="iupac2" />
| Atomski radijus = 25
| Atomski radijus izračunat = 53
| Kovalentni radijus = 3731
| Van der Waals radijus = 120
| Elektronska konfiguracija = 1s<sup>1</sup>
| Elektroni u energetskom nivou = 1
| Izlazna energija =
| Energija ionizacije_1 = 1312
| Agregatno stanje = gas
| PolimorfijaGustoća = 0,0899<ref name="gestis" />
| Struktura kristala =
| Gustoća = 0,0899
| Gustoća_K = 273
| Koeficijent termalne ekspanzije = nema (Gasgas)
| Magnetizam = 8dijamagnetičan (<math>\chi_{m}</math>= -2,2 · 10<sup>−9</sup>)<ref name="weast" />
| Tačka topljenja_K = 14,02501
| Tačka topljenja_C = −259,12514
| Tačka ključanja_K = 2021,26815<ref name="zhang" />
| Tačka ključanja_C = −252,882
| Molarni volumen = 22''solid'' 11,42 · 10<sup>−3−6</sup>
| Toplota isparavanja = 0,90<ref name="zhang" />
| Tačka ključanja = 0,891
| TačkaToplota topljenja = 0,117558
| Pritisak pare = 209 1· 10<sup>+35</sup>
| Pritisak pare_K = 2320
| Brzina zvuka = 13141270
| Brzina zvuka_K = 298,15
| Specifična toplota = 14304
| Specifična toplota_K = 0
| Specifična električna provodljivost = 0
| Specifična električna provodljivost_K =
| Toplotna provodljivost = 0,18151805
| Toplotna provodljivost_K =
| Oksidacioni broj = +1, 0, −1
| Oksidi = H<sub>2</sub>O , H<sub>2</sub>O<sub>2</sub>
| Potencijal elektroda = 0
| Elektronegativnost = 2,12
| Oznaka upozorenja = {{Sigurnosni simboli|F+}}
| Oznake upozorenja R = {{Oznake upozorenja R|12}}
Line 72 ⟶ 67:
| Rasprostranjenost u prirodi = 10<sup>−15</sup>
| Vrijeme poluraspada = 12,33 [[godina|god]]
| Tipraspada1ZM = [[Beta zračenje-zraci|β<sup>-</sup>]]
| Tipraspada1ZE = 0,019
| Tipraspada1ZP = [[Helij|<sup>3</sup>He]]
}}
}}
'''Vodonik''' (''hidrogen''', ''vodik''') je [[hemijski element]] sa hemijskim simbolom '''H''' (po [[latinski jezik|latinskom nazivu]] ''hydrogenium'' - onaj koji proizvodi vodu, odnosno iz starogrčkog ὕδωρ hydōr „voda“ i γίγνομαι gignomai „nastajati“) i atomskim brojem 1. U periodnom sistemu elemenata nalazi se u 1. periodi i 1. grupi, odnosno stoji na prvom mjestu.
'''Vodonik''' ('''Hidrogen''', '''Vodik''', ''Latinski: Hydrogenium'', '''''H''''') je najlakši [[hemijski element]] u [[Periodni sistem elemenata|periodnom sistemu elemenata]] koji ima simbol H i [[atomski broj]] 1, te [[atomska masa|atomsku masu]] 1,00794. U njemu ima 99,98% običnog hidrogena (''[[protijum]]''), 0,02% teškog vodonika atomske težine 2 (''[[deuterijum]]'') koji je sastavni dio [[Teška voda|teške vode]], i u tragovima superteškog vodonika atomske težine 3 (''[[tricijum]]'') koji je sastavni dio [[Hidrogenska bomba|hidrogenske bombe]].
 
Vodonik je najčešći element u svemiru, ali ne i u Zemljinoj kori. On je sastavni dio vode i nalazi se u gotovo svim organskim spojevima. Tako vezani vodonik se nalazi i u gotovo svim živim bićima. Vodonik je hemijski element sa najmanjom atomskom masom. Njegov najčešći izotop, ponekad nazvan i protij, ne sadrži neutrone, već se sastoji iz samo jednog protona i jednog elektrona. U uslovima, koji normalno važe na Zemlji (takozvani standardni uslovi), vodonik se ne javlja u atomarnom stanju već u dimernom obliku molekule H<sub>2</sub>. On je gas bez boje, okusa i mirisa. Samo u određenim hemijskim reakcijama, vodonik se privremeno javlja u atomarnom stanju kao atom H, u hemijskoj praksi naziva se i [[nascentni vodonik]]. U ovom obliku reagira izuzetno jako sa ostalim spojevima ili elementima.
 
== Historija ==
[[Paracelsus]] je u [[16. vijek]]u otkrio da se pri dobijanju metalnih acida razvija lahko zapaljiv gas. Vodonik je otkrio engleski hemičar i fizičar [[Henry Cavendish]] 1766. godine, kada je eksperimentirao sa metalima (željezom, cinkom i kalajem) i kiselinama. Cavendish je gas koji je pri tome nastajao zbog njegove zapaljivosti nazvao ''zapaljivi zrak''. Kasnije je detaljnije proučavao otkriveni gas a iste godine je i objavio svoja otkrića o njemu.<ref name="swenk" />
 
Precizniju analizu gasa napravio je [[Antoine Lavoisier|Antoine Laurent de Lavoisier]], koji je vodoniku i dao ime. Francuski hemičar je 1787. godine i otkrio gas nezavisno od Cavendisha, kada je u jednom eksperimentu želio pokazati da se hemijskim reakcijama masa polaznih i krajnjih proizvoda ni povećava niti smanjuje. On je vodenu paru uveo u zatvorenu aparaturu te je propustio preko usijanih željeznih opiljaka te je nakon toga ostavio da kondenzira. Pri tome je utvrdio da je masa kondenzirane vode nešto manja od početne količine. Uz to je utvrdio nastanak gasa, čija je masa zajedno sa porastom težine oksidiranog željeza tačno ''nedostajuća'' količina mase vodene pare, čime je dokazao svoju teoriju.
 
Lavoisier je tako nastali gas također proučavao, tako što ga je zapalio pri čemu je gas eksplozivno sagorio. U drugim eksperimentima je pokazao kako se iz gasa može ponovno dobiti voda njegovim sagorijevanjem, te mu je dao naziv hydro-gène (iz grčkog hydōr „voda“ i genes „koji proizvodi“). Stoga se i današnji naziv u većini svjetskih jezika izvodi iz ovog naziva. Slavenski naziv za hidrogen je vodonik ili vodik.
[[Paracelsus]] (''Theophrastus Phillippus Aureolus Bombastus von Hohenheim - Paracelsus'') je u [[16. vijek]]u otkrio da se pri dobijanju metalnih acida razvija lahko zapaljiv gas, koji je nazvan zapaljivi vazduh. Englez Henri Kevendiš (''[[Henry Cavendish]]'') je [[1760]]. odredio osobine hidrogena, a njegov zemljak Dž. Vorltajr (''[[J. Warltire]]'') je [[1766]]. ustanovio da se sagorijevanjem hidrogena dobija voda, te mu je stoga Francuz A. Lavoazje (''[[Antoine-Laurent Lavoisier]]'') dao [[1781]]. godine naziv hydrogen (od grčkog ''hydro''-voda i ''genes''-stvaranje).
 
== Zastupljenost ==
Red 90:
 
Pri normalnoj temperaturi i pritisku hidrogen je gas bez boje, okusa i mirisa. Zagušljiv je ali nije otrovan. Lakši je 14,4 puta od [[vazduh]]a. [[Vrelište|Tačka ključanja]] mu je -252,81&nbsp;°C, [[talište|tačka topljenja]] -259,05&nbsp;°C, [[kritična temperatura]] -241&nbsp;°C, i [[kritični pritisak]] 20 [[mjere za pritisak|atm]].
 
== Izotopi ==
'''Vodonik''' ('''Hidrogen''', '''Vodik''', ''Latinski: Hydrogenium'', '''''H''''') je najlakši [[hemijski element]] u [[Periodni sistem elemenata|periodnom sistemu elemenata]] koji ima simbol H i [[atomski broj]] 1, te [[atomska masa|atomsku masu]] 1,00794. U njemu ima 99,98% običnog hidrogena (''[[protijumprotij]]''), 0,02% teškog vodonika atomske težine 2 (''[[deuterijumdeuterij]]'') koji je sastavni dio [[Teška voda|teške vode]], i u tragovima superteškog vodonika atomske težine 3 (''[[tricijumtricij]]'') koji je sastavni dio [[Hidrogenska bomba|hidrogenske bombe]].
 
== Upotreba ==
Line 98 ⟶ 101:
 
Smatra se jednim od energenata budućnosti, veoma je rasprostranjen i relativno lako se dobija. Izgara bez štetnih plinova, a rezultat oksidacije su [[toplota]] i [[voda]]. Može se koristiti kao [[gorivo]] za gorive ćelije ili direktno u kotlovima za dobijanje vodene pare, pogonsko gorivo toplotnih motora. Problem skladištenja i transporta se rješava sintezom vodika i [[ugljik monoksid]]a čime se dobija [[metanol]].
 
== Također pogledajte ==
* [[Hidrid]]
 
== Reference ==
{{refspisak|2|refs=
<ref name="Erwin">Erwin Riedel, Christoph Janiak; ''Anorganische Chemie'', 8. izd., 2011, Verlag De Gruyter. ISBN 978-3-11-022566-2</ref>
<ref name="iupac2">Michael E. Wieser, Tyler B. Coplen: ''Atomic weights of the elements 2009 (IUPAC Technical Report)''. u: Pure and Applied Chemistry. 2010, str. 1, {{doi|10.1351/PAC-REP-10-09-14}}</ref>
<ref name="gestis">[http://gestis.itrust.de/nxt/gateway.dll?f=id$t=default.htm$vid=gestisdeu:sdbdeu$id=007010 GESTIS] baza podataka</ref>
<ref name="zhang">Yiming Zhang, Julian R. G. Evans, Shoufeng Yang: ''Corrected Values for Boiling Points and Enthalpies of Vaporization of Elements in Handbooks''. u: Journal of Chemical & Engineering Data. 56, 2011, str. 328–337, {{doi|10.1021/je1011086}}</ref>
<ref name="weast">Robert C. Weast (ur.): ''CRC Handbook of Chemistry and Physics''. CRC (Chemical Rubber Publishing Company), Boca Raton 1990, ISBN 0-8493-0470-9, str. E-129 do E-145.</ref>
<ref name="swenk">Ernst F. Schwenk: ''Sternstunden der frühen Chemie''. Verlag C.H. Beck, 1998, ISBN 3-406-45601-4.</ref>
}}
 
== Vanjski linkovi ==
* http://www.periodicvideos.com/videos/001.htm
 
{{HemijaPortal}}
 
{{Commonscat|Hydrogen}}