Razlika između verzija stranice "Veliki muftija"
| [nepregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Odbijene zadnje 2 izmjene teksta (od strane 92.36.218.243) i vraćena revizija 2368957 od EdinBot |
|||
Red 36:
===Od 1878. do 1918. godine===
Okupacijom BiH od strane Austro-Ugarske 1878. godine prestala je dotadašnja vlast i prekiniti su dotadašnji kontakti sa Carigradom, Međutim, taj proces nije bio ni lahk ni brz. Većina Muslimana kao i porota nisu bili za ideju stvaranja Islamske vjerske zajednice, kao ni za ideju o tome da oni iz svojih redova izaberu svig vjerskog poglavara i time se odvoje od Carigradskog Šejhul-Islama. Mada im je to više puta bilo "predlagano" od strane Austro-Ugarskih vlasti. Prvi put to primječujemo u instrukcijama koje je primio Josip Filipović, komandant jedinica koje su izvršile okupaciju BiH od Beča, a u kojima je stajalo kako je bilo poželjno da se Bošnjačka ovisnost u vjerskim stvarima od Šejh-l-Islama prekine, međutim, treba se napraviti tako da izgleda kao njihova samoinicijativa.<ref>Prof. dr. Omer Nakičević, "Istorijski razvoj institucije Rijaseta", str. 9, Sarajevo 1996. godine.</ref>
Nakon što je ova inicijativa doživljela neuspjeh isto je pokušao i grof Andrašij koji je to pokušao 21.05.1878. godine posredstvom zajedničkog ministarstva finansija i zemajskog poglavara u BiH. Ovaj grof kako to bilježi prof.dr. Omer Nakičević kao "najveći željeni cij" postavja "dobrovoljno" otcjepjenje muslimana od Carigradskog Mešihata
jer bi se time kako tvrdi...” oduzelo snažno oružje u političkoj borbi “, a čime bi se Austo-Ugarska učvrstila svoj položaj u okupiranoj zemlji.
6. Omer Nakičević op.cit 11
Do otvorenijeg sukoba dviju ideja, Austro-Ugarske o odvajanju muslimana od Istanbula i Bošnjačke težnje da i dalje ostanu muslimanske cjeline došlo je 1880. godine kada je porota 18 juna imenovala bivšeg rumelijskog kadiaskera (ili kazaskera) Ahmed Šukri ef. Za Bosanskog muftiju i to polazeći od svog tumačenja Istanbulske konvencije i Berlinskog ugovora Austro-Ugarska se obavezuje da će poštovati slobodu vjeroispovjesti i članom 2.
Istanbulske ili tzv. Novopazarske konvencije iz 1879. godine Bošnjacima je zajamčeno pravo da slobono održavaju veze sa Šejhu-l-Islamom u Istanbulu.
S obzirom na ove akte i Islamsku tradiciju muslimani su se prirodno opirali odvajanju od Istanbula ili prekidanju bilo kakvih veza s njim. Međutim, Austro-Ugarska se u načelu slagala da Šejhu-l-Islam može imenovati vjerske službenike u BiH, ali samo iz reda domačih ljudi. Da bi spriječio provođenje odluke Porote, Beč je naložio svome
poslaniku u Istanbulu da sa svoje strane poduzme potrebne korake kako bi se spriječio dolazak novoimenovanog muftije u BiH.
U međuvremenu Beč je prikupio podatke o tome kako halife nema utejac nad muslimanima u drugim okupiranim Islamskim državama koje su doživjele sličnu sudbinu tadašnje BiH. Za to vrijeme sve od same okupacije Austro-Ugarske vlasti su vrhovnim prestavnikom Islamske zajednice u BiH smatrale Husein Nur ef. Hafizovića koji se u trenutku okupacije zatekao na položaju vrhovnog šerijetskog sudije u Sarajevu▼
7. Mustafa Spahić, "Povijest Islama" - udžbenik za III i IV razred medrese, str. 404. Gazi Husrevbegova medresa i Rijaset Islamske zajednice BiH, Sarajevo 1995. godine.
▲U međuvremenu Beč je prikupio podatke o tome kako halife nema utejac nad muslimanima u drugim okupiranim Islamskim državama koje su doživjele sličnu sudbinu tadašnje BiH. Za to vrijeme sve od same okupacije Austro-Ugarske vlasti su vrhovnim prestavnikom Islamske zajednice u BiH smatrale Husein Nur ef. Hafizovića koji se u trenutku okupacije zatekao na položaju vrhovnog šerijetskog sudije u Sarajevu.
8. Isti izvor iz fustone 7 str. 405
U tom smislu Austro-Ugarske vlasti su spriječile dolazak novoimenovanog muftije u BiH.
Nakon dužeg oklijevanja i raznih diplomatskih manevara na relaciji Beč - Istanbul, Šejhu-l-Islam je 22.03.1882. godine imenovao Sarajevskog muftiju Hadži Mustafu Hilmi ef. Omerovića za Bosanskog muftiju, čime je Porota indirektno priznala potrebu uspostavljanja jednog islamskog starješinstva u okupiranoj zemlji.
9. Mustafa Spahić op.cit., 15
Ef. Omerović se već pred okupacionom vladom dokazao kao "podesna ličnost" za taj položaj s obzirom da je obavio fetvu odmah nakon okupacije kojom je pozvao muslimane BiH da prihvate vojni zakon Austro-Ugarske okupacione uprave, tako da je carskim dekretom 17 oktobra 1882. godine Hilmi ef. Omerović postavljen za prvog Reisu-l-ulemu Islamske zajednice u BiH. Pretpostavke o tome da Porota neće reagovati na ovo jer je ona ta koja je Omerovića ranije odredila za Bosanskog muftiju su se obistinile i Porota nikad nije protiv toga zvanično protestirala ali nije ni dala za ovo svoju suglasnost.
10. Mustafa Spahić op. Cit., tekst djelomično korišten.
Imenovanje prvog Reisu-l-uleme u oktobru 1882. godine i imenovanjem prve četvorice članova Ulema Medžlisa od strane cara uspostavljena je institucija Rijaseta kao jedinstven primjer takve institucije u islamskom svijetu i time je, u stvari, počela da se provodi u život Kalijeva uredba o ustrojstvu Islamske vjerske zajednice BiH. Prema toj uredbi pravo imenovanja reisu-l-uleme i ulema medžlisa pripalo je caru. Dok su ostali članovi bili birani od strane Zemaljske vlade u Sarajevu.
11. Ferhat Šeta, služba reisu-l-uleme u Bošnjaka ( neobjavljen članak napisan za djelo "Istorijski razvoj institucije rijaseta" ).
U početku ova institucija nije imala velika ovlaštenja i često se dešavalo da je Zemaljske vlada donosila odluke bez konsultacije Rijaseta. To je najbolje došlo do izražaja u Vakufsko-Mgarifskoj krizi kada je polovonom marta 1883. godine zajedničko Ministarstvo finansija imenovalo posebnu komisiju Zemaljsko-Vakufsko povjerenstvo sa zadatkom da se popiše i ispita sve vakufe na teritoriji BiH. Bošnjaci nisu bili zadovoljni radom ove komisije i aktima postavljaja pojedinih vjerskih funkcionera bez konsultacije muslimana i traženja saglasnosti od Mešihata i Šejhul-Islama iz Istanbula. To je dovelo do desetogodišnje borbe za vjersku i Vakufsko-Mearifsku autonomiju od 1899 do 1909. godine.
12. Mustafa Spahić, op. cit., 405 tekst djelimično korišten.
Nakon pregovora od februara 1907 do aprila 1909. godine ozakonjen je Štatut za autonomnu upravu islamski, vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u BiH. Ovaj za Bošnjake muslimane bitan dokument dones je 15 aprila 1909. godine. Ovaj štatut nije došao kao poklon Bošnjacima već su se oni za njega morali izboriti dugom i upornom borbom. Ovim štatutom određena je hijarhija i struktura Islamske zajednice gdje su Ulema-medžlis (Rijaset) i Hodžinska izborna kurija navedeni kao jedni od glavnih organa za izvršavanje islamskih i vakufsko-mearifski sabor te vakufsko-mearifski saborski odbor i vakufska direkcija. Dalje u štatutu se navodi da članove sabora i hodžinske izborne kurije poseredno ili neposredno bira narod, a reisul-l-ulemu i članove uleme-međlisa bira hodžinska izorna kurija. Prema ovom štatutu BiH je podijeljena na šest muftistava (Mostar, Sarajevo, Travnik, Banja Luka, Bihać, Tuzla).
13. Mehmed Salkić op. cit 340-341
Na čelu muftijstva je muftija kojeg postavlja zemaljska vlada. Izabranome reisu-l-ulemi menšuru je davao kalifa, odnosno šejhul-islam.
Menšura je svečani dokument kojim se potvrđuje da je određeno lice lagalno imenovani, odnosno izabrani reisu-l-ulema i da je kao takav ovlašten, da u smislu šerijetskog prava
daje slična ovlaštenja podređenim vjerskim službenicima. Ovaj pojam se u ovakvom značenju koristi samo kod Bošnjaka, koji su ga preuzeli iz osmanlijskih institucija, a oni su ga opet uzeli iz nekih drugih muslimanskih država sa neđto izmjenjenim značenjem same riječi.
14. W. Bjorkman "Manshur" E 1, vol. V. 246-248
Prvi kao i srugi reis Muhamed Teufik ef. Azabagić koji je se dobrovoljno povukao u mirovinu nakon donošenja štatuta, su svoje dužnosti obavljali bez menšure.
15. Omer Nakičević op. cit 16
Prvi reisu-l-ulema koji je ovaj dokument primio bio je treći po redu (a prvi po štatu birani) hfz. Sulejman ef. Šarac.
Ef. Šarac samo dvije godine po izboru, na zahtjev hodžinske kurije, ovaj rejs je smijenjen da bi na njegovo mjesto došao Mehmed Džemaluddin ef. ^aušević. Njegov izbor se podudario sa sa zavšetkom balkanskih ratova. Sandžak biva podijeljen između Srbije i Crne Gore. Položaj muslimana Bošnjaka u Sandžaku ostao je nedefinisan osim što je tačkom 3.člana 129. Ustava Crne Gore od decembra 1905. godine rečeno da: unutrašnja uprava Muhamedove vjeroispovjesti pripada muftiji crnogorskom.
16. Mustafa Spahić op. cit 406
Slično planu koji su proveli Austrougari u BiH Srbi su nastavili sa daljim cijepljenjem i slabljenjem muslimanskog tkiva na ovim prostorima to je očito iz ovog člana u kome se djelovanje Islamske zajednice ograničava samo na BiH.
Line 86 ⟶ 121:
===Od 1929. do 1941. godine===
Umjesto da realizira obečanja data Sen-@ermenskim ugovorom vladajući režim ubrzo nakon šestojanuarske diktature 1929. godine dolazi na ideju da u potpunosti centralizira i stavi pod svoju upravu i ono malo autonomije što je ostalo muslimanima od štetuta iz 1909. godine. Ovaj za velikosrpstvo bitan posao povjeren je ministru pravde dr. Milanu Srškiću u čiji su resor i potpali i vjerski poslovi.
21. Mustafa Spahić op. cit 408
| |||