Razlika između verzija stranice "Ibrahim I"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m +{{Nedostaju izvori}} |
No edit summary |
||
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
[[Datoteka:Ibrahim I.jpg|mini|Ibrahim I]]
'''Ibrahim I''' ([[Osmanski jezik|osmanski turski]]: ابراهيم, [[turski jezik|turski]]: Ibrahim (5. novembra 1615. - 18. augusta 1648.)) je bio [[sultan]] [[Osmanlijsko carstvo|Osmanlijskog carstva]] od 1640. do 1648. godine. Rođen je u [[Carigrad|Carigradu]] kao sin [[Ahmed I|Ahmeda I]] i njegove žene [[Kösem sultanija|Kösem sultanije]], grkinje, pravim imenom Anastasia. On je kasnije od strane historičara dvadesetog stoljeća nazvan ludi Ibrahim zbog svog mentalnog stanja.
== Rane godine na vlasti ==
Jedan od najzloglasnijih osmanlijskih sultana, Ibrahim je potrošio svoje rane godine života u zatočeništvu u [[Kafes|Kafesu]], prije nego što je naslijedio svoga brata [[Murat IV|Murata IV]] 1640. godine. Njegova četvorica braće su bili pogubljeni od strane Murata, a Ibrahim je stalno živio u strahu od pogubljenja. Njegov je život spasila [[Kösem sultanija]], majka Ibrahima i Murata.
Nakon Muratove smrti, Ibrahim je ostao jedini preživjeli princ dinastije. Kada je postao sultan Ibrahim je posumnjao da je Murat još uvijek živ. Veliki vezir Kemankes Kara Mustafa paša ga je lično odveo do mrtvog tijela njegovog brata i Ibrahim je prihvatio tron.
Kara Mustafa paša je ostao veliki vezir prve četiri godine Ibrahimove vladavine, držeći carstvo stabilnim. Sporazumom u Szonu (15. marta 1642. godine), on je obnovio mir sa Austrijom i tokom iste godine oporavio je [[Azov]] od Kozaca. Kara Mustafa je stabilizovao valutu reformom kovanica, nastojao je stabilizirati ekonomiju sa novim zemljišnim anketama, smanjio je broj janičara i obuzdao je moć neposlušnih pokrajinskih guvernera. Tokom tih godina, Ibrahim je pokazao zabrinutost pravilnim vladanjem carstvom, kao što je prikazano u njegovom rukom pisanom komunikacijom sa velikim vezirom. Kara Mustafa je zauzvrat napisao memorandum o javnim poslovima. Odgovor Ibrahima na izvještaje Kara Mustafe pokazuje da je imao dobro obrazovanje. Ibrahim je često prerušen vršio inspekciju tržnica u Istanbulu i naređivao je velikom veziru da ispravi probleme koje je uočavao.
== Dekadencija i krize ==
Ibrahim je često imao glavobolje i napade fizičke slabosti, koje su možda uzrokovane traumama iz njegovih ranih godina. Pošto je bio jedini preživjeli muški član osmanlijske dinastije, Ibrahim je bio otac tri buduća sultana: [[Mehmed IV|Mehmeda IV]], [[Sulejman II|Sulejmana II]] i [[Ahmed II|Ahmeda II]]. Ometajući harem Kösem sultanija je dobila vlast, ali čak je i ona pala kao žrtva sultanske nemilosti i napustila je palaču.
Ibrahim je došao pod utjecaj konkubine koja je bila šarlatan Cinci Hoče, koji se pretvarao da liječi sultansku fizičku bolest. On se zajedno sa svojim saveznicima Silahdar Jusuf agom i Sultanzade Mehmed pašom obogatio na mitu i na kraju je uzurpirao dovoljno snage da osigura egzekuciju velikog vezira Kara Mustafe. Cinci Hoče je postao Kadiasker (visoki sudija) Anadolije, Jusuf aga je postao kapudan paša (visoki admiral) a Sultanzade Mehmed je postao veliki vezir.
Malteški gusarski brodovi su 1645. godine zaplijenili brod koji je prevozio hodočasnike u Meku. Razjareni sultan je odlučio da istrijebi sve kršćane u svom carstvu, ali pod pritiskom svojih ministara odlučio je da smanji broj rimokatoličkih sveštenika. Umjesto toga, svi kršćanski ambasadori su stavljeni u kućni pritvor. Budući da su gusari pristali na [[Krit|Kritu]], kapudan Jusuf paša je ohrabrio Ibrahima da napadne otok. Ovo je bio početak dugog rata sa Venecijom, koji je trajao 24 godine; Kreta nije u potpunosti potpala pod osmanlijsku dominaciju do 1669. godine. Uprkos padu La Serenissime, [[venecija|venecijanski]] brodovi su ostvarili pobjede u [[Egejsko more|Egejskom moru]], zauzimajući [[Tenedos]] (1646. godine) i blokirajući [[Dardaneli|Dardanele]]. Kapudan Jusuf je imao privremeni uspjeh osvajajući [[Caneo|Caneu]], započevši ljubomorno rivalstvo sa velikim vezirom koje je dovelo do njegove egzekucije u januaru 1646. godine i uklanjanja velikog vezira u decembru 1645. godine.
Sa svojim saradnicima na vlasti, Ibrahimova ekstravagantna tendencija je bila neprovjerena. Podigao je osam konkubina u haseki (kraljevske supruge) dajući im bogatstvo i zemljišta. Nakon što se zakonski oženio konkubinom Telli, naredio je da joj se da palača velikog vezira Ibrahima.
== Depozicija i egzekucija ==
Venecijanska blokada Dardanela stvorila je oskudicu u glavnom gradu i nametanje teških poreza kako bi se nastavio rat. 1647. godine veliki vezir Salih paša, Kösem sultanija i [[šejhulislam]] Abdurrahim efendija bezuspješno su pokušavali da svrgnu sultana i da ga zamijene jednim od njegovih sinova. Salih paša je pogubljen a Kösem sultanija je protjerana iz harema.
Naredne godine su se janičari pobunili. 8. augusta 1648. godine korumpirani veliki vezir Ahmed paša je zadavljen i iskidan na komade od ljute gomile, čime je dobio posmrtni nadimak "Hezarpare" ("hiljadu komada"). Istog dana, Ibrahimu je oduzeta titula i zatvoren je u Topkapi palaču. Kösem sultanija je dala saglasnost za oduzimanje titule sinu rekavši: "Na kraju nećemo ostati ni vi ni mi u životu. Čitavo društvo je u ruševinama. Neka se ukloni odmah sa trona."
Ibrahimov sedmogodišnji sin Mehmed je postao sultan. Novi veliki vezir [[Sofu Mehmed paša]] izdao je peticiju šejhulislamu za fetvu kako bi sankcionisao Ibrahima. To je bilo odobreno, s porukom "ako postoje dvojica halifa, jedan od njih mora biti ubijen". Kösem sultanija je dala svoj pristanak. Ibrahim je ubijen 18. augusta 1648. godine ispred svoje palate. On je postao drugi sultan koji je ubijen u historiji Osmanskog carstva.
Postoji apokrifna priča u kojoj se [[šejhulislam]] pridružio pobuni zbog Ibrahimove čuvene odluke da se udavi svih 280 članova njegova [[harem|harema]], ali je samo jedna Ibrahimova konkubina preživjela. To je bila [[Turhan Hatice]], koja je bila odgovorna tri godine kasnije za egzekuciju [[Kösem sultanija|Kösem sultanije]] (tada je sultan bio Turhanin sin [[Mehmed IV]]). Ova priča je vjerovatno kružila nakon puča kako bi se ocrnilo Ibrahimovo ime.
== Lični život ==
Ibrahimova najistaknutija konkubine bile su ukrajinka [[Turhan Hatice]] (majka [[Mehmed IV|Mehmeda IV]]), Saliha Dilasub (majka [[Sulejman II|Sulejmana II]]) i Hatice Muazzez sultanija (majka [[Ahmed II|Ahmeda II]]).
U jednom trenutku Ibrahim je davao veliku naklonost novorođenčetu jedne robinje. Turhan, Mehmedova majka, bila je izuzetno ljubomorna i osjećala je bijes prema Ibrahimu, koji je upao u bijes i uhvatio Mehmeda iz Turhanine ruke i bacio ga u bazen. Mehmed bi se udavio da ga nije sluga spasio. On je ostao sa stalnim ožiljkom na čelu.
{{Redoslijed|
| |||