Razlika između verzija stranice "Bijelo dugme"

 

===Era Željka Bebeka (1974 - 1984)===

Nove snimke ''Top'' i ''Ove ću noći naći blues'' ponudili su upravo osnovanom sarajevskom [[Diskoton]]u. Tadašnji muzički urednik [[Slobodan Vujović]] ih je odbio uz objašnjenje da su pretrpani i da će morati čekati bar pola godine do objavljivanja singla. Nestrpljivi, istog dana su potpisali petogodišnji ugovor sa [[Jugoton]]om, a loša procjena Diskotona predstavlja najveći poslovni kiks u historiji jugoslavenske diskografije.<ref name="janjatović31">{{cite book|last=Janjatović|first=Petar|title= EX YU ROCK enciklopedija 1960-2006 str. 31|year=2007|publisher=|location=Beograd|str=31}}</ref> Slijedeći singl s pjesmama ''Glavni junak jedne knjige'' i ''Bila mama Kukunka, bio tata Taranta'' gotovo istovremeno su te 1974. godine objavili Jugoton i Diskoton jer je Bregović, suprotno uobičajenim pravilima poslovanja, potpisao i s Diskotonom ugovor za singl. Prvi veći nastup imali su na BOOM festivalu u Ljubljani [[10. maj]]a [[1974]]. godine kada su predstavljeni kao nove nade.<ref name="janjatović31">{{cite book|last=Janjatović|first=Petar|title= EX YU ROCK enciklopedija 1960-2006 str. 31|year=2007|publisher=|location=Beograd|str=31}}</ref> Tog ljeta su svirali u hotelu Croatia u [[Cavtat|Cavtatu]] i pripremili materijal za prvi album. Treći singl sa pjesmama ''Da sam pekar'' i ''Selma'' objavljuju [[30. august]]a [[1974]]. godine i on predstavlja prijelomni trenutak njihove karijere. Obje ih pjesme izbacuju u prvi plan i predstavljaju istinski početak onog što će kasnije postati ''dugme(to)manija''.<ref name="janjatović31">{{cite book|last=Janjatović|first=Petar|title= EX YU ROCK enciklopedija 1960-2006 str. 31|year=2007|publisher=|location=Beograd|str=31}}</ref>

Tokom septembra sviraju kao predgrupa ''Jugoslavenskoj pop selekciji Tihomira Asanovića'', a sljedećeg mjeseca ljubljanskom studiju ''Akademik'' za dvadesetak dana snimaju debi-album ''Kad bi' bio bijelo dugme'' koji je objavljen već krajem novembra. U to vrijeme rade sa agilnim [[Zagreb|zagrebačkim]] menadžerom [[Vladimir Mihaljek|Vladimirom Mihaljekom]] i on im organizira svirku u Sarajevu na oproštajnom koncertu Korni grupe. Petnaest hiljada okupljenih ljudi dočekalo ih je s oduševljenjem.

Unakažena bezličnim omotom Jugotonovog kućnog dizajnera, ploča se pojavila sredinom ožujka [[1979]]. godine i doživjela jednoglasne ovacije publike i kritike. Urbana i potpuno lišena folk uticaja, donijela je pored navedenih i pjesme ''Na zadnjem sjedištu mog auta, Bitanga i princeza,'' i emotivne balade ''Kad zaboraviš juli'' i ''Ipak poželim neko pismo'' u kojima su ih pratili simfonijski orkestar i hor. '''Bitanga i princeza''' srušila je sva tiražne rekorde i bila uvod u spektakularnu turneju sa simfonijskim orkestrom i horom.

 

Tokom [[1980]]. godine novi je val temeljito uzdrmao jugoslavensku rock scenu. Bregovićev je odgovor na omladinsku revoluciju iz garaže bila ploča '''Doživjeti stotu'''. Ne samo da u pjesmama ''Ha ha ha'' i ''Tramvaj kreće'' Bregović prvi put postaje politički angažiran, nego gotovo do neprepoznatljivosti mijenja aranžmane starih pjesmama i nastoji da zvuče modernije. Bebek brije svoje čuvene brkove, a čitav bend krati kosu na "propisanu" punk dužinu.

 

Planirano je bilo da koncert na beogradskom Sajmištu bude posljednji, ali je izuzetan odziv publike naveo Bregovića da odustane od prekida rada. Bebek je, međutim, snimio drugi solo album i definitivno napustio grupu.

 

Novi pjevač postao je mladi Sarajlija Mladen Vojičić – Tifa. Dugme je s Tifom provelo ljeto u Rovinju gdje su uvježbavali novi materijal, a album se pojavio u decembru [[1984]]. godine. Nazvan je jednostavno '''Bijelo dugme''', a na omotu je objavljena reprodukcija ''Kosovke devojke'' Uroša Predića.