Wikipedia

Razlika između verzija stranice "Pompej"

Pregled historije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m godine
m Bot: Automatska zamijena teksta (-.]]. +.]])
Red 11:
 
Nakon toga Pompej je zatražio titulu [[prokonzul]]a, jer je bio premlad da postane [[konzul]]. Ova mu je titula trebala biti formalnost jer je Pompej, zajedno sa [[Kvinto Cecilije Metel Pio|Kvintom Cecilijem Metelom Piom]],
određen da se ode boriti protiv [[Kvinto Sertorije|Kvinta Sertorija]]. Sertorije je bio posljednji Marijev pristaša i održao se na vlasti u [[Hispanija|Hispaniji]]. [[Gerilski rat]] je trajao [[76. p. n. e.]]-[[71. p. n. e.]]. Nije bilo većih vojnih sudara, a rat je završio kada je Sertorije pao u atentatu.
 
Pompej se na poziv senata i [[Marko Licinije Kras|Marka Licinija Krasa]] vratio u Italiju [[71. p. n. e.]]. U Italiji je trajala pobuna robova pod vodstvom [[Spartak]]a, [[Treći robovski rat]].
Kras je pobijedio Spartaka u [[bitka kod Lukanije|bitki kod Lukanije]], [[71. p. n. e.]]. Pompej je uništio velik dio robovske vojske koji je pobjegao, oko 5,000 ljudi. Iako je Kras bio najzaslužniji za poraz Spartaka, Pompej je uspio taj pothvat pripisati sebi. Zatim je u Rimu proslavio drugi trijumf, za pobjedu u Hispaniji.
 
[[70. p. n. e.]] Pompej je, zajedno sa Krasom, po prvi put izabran za konzula.
Red 22:
[[67. p. n. e.]] Pompej je od Senata dobio [[diktator]]ske ovlasti da uništi [[gusari|gusare]] u [[Mediteran]]u. U Senatu su isprva i konzervativna frakcija i optimati bili protiv da Pompej preuzme zapovjedništvo. Ali kada je plebejski [[tribun]] prijedlog dao na glasanje, prihvaćen je velikom većinom. Ovaj zadatak Pompej je uspješno završio za samo nekoliko mjeseci.
 
Pompej se nije vraćao u Rim, već je odmah krenuo u [[Mala Azija|Malu Aziju]]. Tu je preuzeo zapovjedništvo od [[Lucije Lucinije Lukul|Lucija Lucinija Lukula]] u ratu protiv [[pont]]skog kralja [[Mitridat VI|Mitridatom VI]]. Pompej je pobijedio Mitridata VI u [[bitka kod Lykosa|bitki kod Lykosa]], [[66. p. n. e.]]. Pont je, nakon Mitridatove smrti [[63. p. n. e.]], postao nova rimska pokrajina. Pobijedio je i [[Armenija|armenskog]] kralja [[Tigran I Veliki|Tigrana I Velikog]] i prisilio ga da se odrekne svih dotad osvojenih područja. Tigran je zatim postao rimski saveznik i nastavio vladati Armenijom. Svrgnuo je i [[Antioh XIII|Antioha XIII]], oko [[64. p. n. e.]].
[[Sirija]] je postala rimska provincija, a Antioh XIII posljednji vladar dinastije [[Seleukidi]]. Zauzeo je [[Jerusalem]], a [[Judeja]] je postala polunezavisna provincija pod rimskom kontrolom. Ovo osvajanje i organizacija istočnih rimskih provincija smatra se najvećim Pompejevim dostignućem.
 
Red 33:
Pompej je zatim oženio [[Julija|Juliju]], Cezarovu jedinu kćer. Iako je ovo bio brak iz interesa, ljubav između Pompeja i Julije je bila obostrana.
 
Iako je Pompej bio imenovan guvernerom Hispanije, ostao je u Rimu gdje se brinuo za upravu grada. [[56. p. n. e.]] trijumvirski ugovor između Pompeja, Cezara i Krasa je obnovljen. [[55. p. n. e.]] Pompej i Kras su imenovani za konzule a Cezar za [[prokonzul]]a, svi na rok od pet godina. [[54. p. n. e.]] Julija je umrla u toku porođaja. Kras je poginuo u ratu sa [[Parti]]ma u [[bitka kod Carrhae|bitki kod Carrhae]], [[53. p. n. e.]]. Krasova smrt je poremetila ravnotežu moći. U međuvremenu, Cezar je širio svoj uticaj brojnim pobjedama u [[Galski rat|Galskom ratu]].
 
== Građanski rat ==
Red 39:
Nakon prekida trijumvirskog ugovora, Pompej je oženio [[Kornelija Metel|Korneliju Metel]], kćer [[Scipio Metel|Scipia Metela]]. Zajedno sa Scipiom, Pompej postaje konzul po treći put. Koristeći svoje ovlasti kao konzul, Pompej je donio mnoge [[zakon]]e u vezi [[sudstvo|sudstva]] i vojske. Brojni zakoni su bili usmjereni protiv Cezara. Pompej je osobno zatražio zabranu produživanja funkcije prokonzula Cezaru u odsustvu, već se trebao vratiti u Rim, a najprije raspustiti vojsku. Cezar je [[49. p. n. e.]] prešao sa jednom legijom rijeku [[Rubikon]] i time započinje građanski rat između Pompeja i Cezara.
 
Pompej je zajedno sa saveznicima napustio Rim i povukao se na jug Italije. Rat je bio neizvjestan sve dok Pompej nije poražen u [[bitka kod Farsala|bitki kod Farsala]], [[48. p. n. e.]]. Pompej je zajedno sa svojom ženom Kornelijom pobjegao u [[Egipat]]. [[Ptolemej XIII]] ga je ljubazno primio i dao mu jedan brod na raspolaganje. Na 59. rođendan, Pompej je pozvan na malu proslavu rođendana. Ubijen je po nalogu Ptolemeja XIII koji je htio time pridobiti Cezara. Pompej je ubijen odsjecanjem glave. Njegov prijatelj ''Filip'' organizirao mu je jednostavan sprovod i kremirao ga. Cezar je u Egipat stigao nešto poslije. Na dočeku je primio Pompejevu glavu i [[prsten]] u košari. [[Plutarh]] tvrdi da je Cezar počeo plakati kada je vidio taj prizor. Cezar je Pompejev prah i prsten dao udovici Korneliji koja ga je sahranila u Italiji.
{{Commonscat|Gnaeus Pompeius Magnus}}
 
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/wiki/Pompej"