Razlika između verzija stranice "Logos"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m rj
m pne ispravka
Red 19:
=== Heraklit ===
[[Datoteka:Franz Xaver Messerschmidt Charakterkopf 2.jpg|mini|lijevo|175px|Heraklit daje logosu filozofsko značenje]]
Sa starogrčkim filozofom [[Heraklit]]om (oko 540-480. pnep. n. e.) logos postaje bitan filozofski pojam, koji ukazuje na poredak i umnost u svijetu <ref>Logos, Oksfordski filozofski rečnik, Sajmon Blekburn, Svetovi, Novi Sad, 1999. ISBN 86-7047-303-8</ref>. Po Heraklitu, tok promjene, koji se u svijetu vidi na nivou prirodnih fenomena, djeluje u skladu sa principom koji ograničava i zadržava javljanje haosa. Heraklit ovaj princip reda naziva logosom <ref>Logos, Enciklopedija živih religija, Nolit, Beograd, 2004.</ref>. Za Heraklita, logos označava govor prirode <ref>Branko Pavlović, Filozofski rečnik (odrednica logos), Plato, Beograd, 1997.</ref> i opću zakonomjernost događanja u svemiru <ref>Logos, Filozofija, Enciklopedijski leksikon, Mozaik znanja, Beograd 1973.</ref>. Logos je imanentan svemu postojećem, sveprisutan, opći i zajednički.
 
{{Citat|Nužno je slijediti ono što je opće, ali mada je logos opći većina živi kao da svako ima sopstvenu pamet.}}
Red 46:
== Logos u jevrejskoj filozofiji ==
=== Filon Aleksandrijski ===
[[Jevreji]] vjeruju da je Božijom rječju stvoren svijet, pripisujući božanskom logosu moć stvaranja iz ničega, što se ne može naći u grčkoj [[Mitologija|mitologiji]] ni filozofiji. Sponu između filozofsko-grčkog i [[Biblija|biblijsko]]-jevrejskog značenja logosa je napravio jevrejski novoplatonski filozof iz [[Aleksandrija|Aleksandrije]], Filon (oko 30. pnep. n. e. - 50. ne.), služeći se septuagintom (grčkim prevodom Starog zavjeta u kojem se pojavljuje termin logos) i spisima grčkih filozofa <ref>Branko Pavlović, Filozofski rečnik (odrednica logos), Plato, Beograd, 1997.</ref>. Filon je koristio pojam logosa kao sredstvo za prenošenje jevrejskih religioznih ideja svojim helenističkim savremenicima <ref>Logos, Enciklopedija živih religija, Nolit, Beograd, 2004.</ref>.
 
Za Filona Aleksandrijskog, logos je plodotorna sila koju Bog iz sebe zrači. Ova sila je istovremeno tvoračka riječ Božija i božiji prvorođeni Sin. Pored toga, logos je stvoreni svjetski duh (analogan stoičkoj pneumi), i konačno, on je ljudski duh kojem se objavljuje riječ božija ili koji tu riječ otkriva <ref>Branko Pavlović, Filozofski rečnik (odrednica logos), Plato, Beograd, 1997.</ref>. Za Filona, govor (logos) svetih knjiga je direktno objavljena riječ božija, dok je govor filozofskih rasprava bio samo naslućivanje božanskog logosa. Biblijski logos je imperativni govor božiji koji se saopćava prorocima i koji zatim postaje zakon za sve ljude. Božiji logos je uvijek objava, otkrivanje skrivenih božijih namjera ljudima. Ovaj pojam je odatle prenesen i u kršćansku teologiju, prvenstveno putem Jovanovog evanđelja <ref>Logos, Filozofija, Enciklopedijski leksikon, Mozaik znanja, Beograd 1973.</ref>.