Razlika između verzija stranice "Zakoni dvanaest tablica"

[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Takođe -> Također
m pne ispravka
Red 2:
'''Zakoni dvanaest tablica''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''Leges duodecim tabularum'') predstavljaju jedinstveni zakon koji se nalazio u temeljima antičkog [[Rimsko pravo|rimskog prava]].
 
Prema [[Analisti|analističkoj]] [[historiografija|historiografskoj]] tradiciji, 452. god. p. n. e. [[patriciji]] i [[plebejci]] dogovorili su se da se izabere komisija od deset ljudi koja će u pisanom obliku [[Kodifikacija|kodifikovati]] važeće pravne običaje. Ova komisija je nazvana ''Decemviri legibus scribundis consulari imperio'' (= "Desetorica sa konzulskom vlašću za pisanje zakona"), pri čemu ''decemvir'' u latinskom označava člana bilo koje desetočlane komisije. Također je dogovoreno da se tokom rada na kodifikaciji suspenduju svi drugi [[magistrat]]i, te da na rad komisije ne budu dopuštene žalbe.
 
Prva desetočlana komisija, koja je bila sastavljena isključivo od patricija i na čijem se čelu nalazio Apije Klaudije Kras Inregilski Sabinski (lat. ''Appius Claudius Crassus Inregillensis Sabinus''), stupila je na dužnost 451. god. p. n. e. Decemviri su [[Rimske skupštine|centurijatskoj skupštini]] podnijeli na usvajanje kodeks zakona uklesanih na 10 tablica.
 
Zbog uspjeha ove prve komisije, za 450. godinu p. n. e. bila je izabrana nova komisija od deset članova, koja je dodala još dvije tablice i tako završila ono što je od tada poznato kao "Zakoni dvanaest tablica". Međutim, ovi drugi decemviri počeli su se ponašati kao [[Tiranija|tirani]] i zadržali su vlast i poslije isteka svog mandata. Na kraju su bili svrgnuti kada je jedan od njih pokušao da liši slobode nevinu djevojku po imenu Verginiju, što je izazvalo takav bijes naroda da je došlo do druge [[Secesija plebejaca|secesije plebejaca]].
 
Zakoni su bili urezani na 12 [[Bronza|bronzanih]] ploča i javno izloženi na [[Rimski forum|Rimskom forumu]]. Njihove su se odredbe ticale pravne procedure, poništavanja dugova, očinske vlasti nad djecom, imovinskih prava, nasljeđivanja, pogrebnih ceremonija i različitih većih i manjih prekršaja. Mada su mnoge odrebe ovih zakona vremenom prevaziđene i kasnije bile modifikovane ili zamijenjene, Zakoni dvanaest tablica su predstavljali osnovu cjelokupnog potonjeg rimskog [[Građansko pravo|građanskog prava]].
Red 12:
S obzirom da ovi zakoni, kako se čini, nisu imali nikakvih posebnih odredbi koje su se ticale [[Konzul|konzulske]] vlasti, analističko objašnjenje za kodifikaciju izgleda sumnjivo. Priča o drugim decemvirima najvjerovatnije predstavlja invenciju analista modelovanu prema vlasti [[Tridesetorica tirana|tridesetorice tirana]] u [[Atina|atinskoj]] historiji. Priča o Verginiji je također modelovana prema priči o Lukreciji i protjerivanju posljednjeg [[Rimsko kraljevstvo|rimskog kralja]]. Stoga se druga secesija plebejaca, koja je integralni dio te priče, ne može smatrati historijskom. Na osnovi dostupnih podataka, ne može se reći da li su uzroci kodifikovanja zakona bili socijalno-ekonomske prirode. [[Rim]] je bio grad u usponu, i možda mu je jednostavno bio potreban sistematski kodeks zakona.
 
'''Članovi prve desetočlane komisije za pisanje zakona''' (451. p. n. e.):
* Apije Klaudije Kras Inregilski Sabinski, konzul ''(Appius Claudius Crassus Inregillensis Sabinus)'',
* Tit Genucije Augurin, konzul ''(Titus Genucius Augurinus)'',
Red 24:
* Spurije Postumije Albo Regilski ''(Spurius Postumius Albus Regillensis)''.
 
'''Članovi druge desetočlane komisije za pisanje zakona''' (450–449. p. n. e.):
* Apije Klaudije Kras Inregilski Sabinski ''(Appius Claudius Crassus Inregillensis Sabinus)'',
* Marko Kornelije Maluginski ''(Marcus Cornelius Maluginensis)'',