Razlika između verzija stranice "Stari vijek"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m +{{Nedostaju izvori}}
m pne ispravka
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
[[Datoteka:Persepolis 1.JPG|mini|250p|desno|Iskopine [[Perzepolis]]a, prijestolnice perzijskih [[Ahemenidi|Ahemenida]]]]
Pod pojmom '''stari vijek''' podrazumijeva se, najčešće, razdoblje od uvođenja [[pismo (jezik)|pisma]] odnosno početka [[civilizacija|civilizacije]] (oko 3500. g.p.n.e. u [[Mezopotamija|Mezopotamiji]]) do početka [[srednji vijek|srednjeg vijeka]] (sredina petog vijeka n.e.). Obično se pojam koristi samo za prostor oko [[Sredozemno more|Sredozemnog mora]], uklučujući i [[Bliski Istok]] (sa [[Perzija|Perzijom]]), ali često se uključuju i drugi dijelovi svijeta. Pojam [[antika]], a naročito klasična antika, obuhvata isključivo [[Stara Grčka|grčko]]-[[stari Rim|rimski]] stari vijek u razdoblju od 12. ili [[8. vijek p. n. e.|8. vijeka p. n. e.]] (ovisno o načinu razgraničavanja), pa do početka [[srednji vijek|srednjeg vijeka]] (što ponovo nema čvrstu, jednoznačnu granicu). Tako je '''stari vijek''' širi pojam, a obuhvata i razdoblje antike.
 
Početak starog vijeka smješta se u vrijeme oblikovanja pisma i starih [[orijent]]alnih carstava [[prednja Azija|prednje Azije]] odnosno, [[Mezopotamija|Mezopotamije]] ([[Sumer]], [[Akad]] (ili [[Agade]]), [[Babilonija]], [[Mitanni]], [[Asirija]]), [[Iransko visočje|Iranskog visočja]] ([[Elam]], [[Medija]], [[Perzija]]) i [[Mala Azija|Male Azije]]/[[Anatolija|Anatolije]] ([[Hetitsko carstvo]], [[Frigija]], [[Lidija]]), kao i [[Stari Egipat|Egipta]].
Red 9:
== Počeci u razdoblju mladog [[neolitik]]a ==
[[Datoteka:Ayyab letter mp3h8880.jpg|mini|170p|desno|Glinena pločica s [[klinasto pismo|klinastim pismom]]]]
Civilizacije starog vijeka nastale su iz potpuno razvijenog mladog neolitika koji je bio obilježen proizvodnom poljoprivredom (obrada zemlje, uzgoj stoke), društvo podjele rada, poznavanje osnovnnih tehnika metalurgije, proizvodnja viška dobara i trgovina izvan vlastite regije kao i sjedilački život unutar zidina naselja. S kulturama koje su slijedile ovakav razvoj povezuje se razvoj pisma čemu su prethodili [[piktogram]]i i [[ideogram]]i još iz vremena mlađeg [[paleolitik]]a (na primjer, spiljski crteži). Iz tih crteža, ili pod njihovim uticajem, u [[Mezopotamija|Mezopotamiji]] se razvilo [[klinasto pismo]], a u [[Stari Egipat|Egiptu]] [[hijeroglifi]] od kojih se zatim, posredovanjem [[kanaan]]ićana, od 3. tisućljeća p. n. e. razvio [[alfabet]]. Ovakav novi način pisanja omogućio je državama s trajno uređenim vladajućim, upravnim i religijskim aparatima razvoj prvih visokih kultura što se smatra početkom starog vijeka.
 
=== Mezopotamija ===
{{glavni|Sumerani}}
 
Prvi počeci razvoja visokih kultura odvijali su se od polovine 4. vijeka p. n. e. na jugu [[Mezopotamija|Mezopotamije]] u [[Sumerani|sumerskim]] gradovima-državama od kojih su bili najznačajniji [[Uruk]], [[Ur]], [[Erid]] [[Larsa]], ''Lagaš'' i ''Kiš'', ali ne i jedini. Tu posebno mjesto svojom starošću i veličinom ima Uruk. Snaga ovih centara zasnivala se na izgrađenom, razgranatom i dobro održavanom sistemu za [[navodnjavanje]], organiziranom u okviru državne [[hram]]ske privrede. Zahvaljujući nađenim ostatcima [[grnčarija|grnčarije]], [[bronca|brončanih]] predmeta i valjkastih štambilja, dokazani su njihovi vrlo rani [[trgovina|trgovinski]] odnosi s [[Arapski poluotok|Arabijom]] i [[Indija|Indijom]]. U značajne izume koji su potakli privredu spadaju svakako [[točak]] i lončarsko kolo. Rastuće potrebe trgovine i poljoprivrede uvjetovali su i istovremeno pogodovali razvoju [[pismo (jezik)|pisma]] koje je u početku korišteno samo za vođenje poslovnih evidencija. Dokaz prelaska pisma u oblik ličnog i kolektivnog izražavanja je [[ep o Gilgamešu]], jednom [[mitologija|mitološkom]] kralju Uruka iz 26. vijeka p. n. e. koji se smatra jednim od najstarijih literarnih svjedočanstava uopšte. Upadljive podudarnosti pojedinih dijelova s [[Genezis]]om i [[Stara Grčka|grčkim]] pramitovima ([[Deukalion]] i ''Pyrrha'') dokazuju kulturni kontinuitet starog vijeka.
 
Svjetovna i duhovna vlast u sumerskim gradovima-državama objedinavala se u osobama kneževa-svećenika. [[Arhitektura|Arhitektonski]] izraz nalazi [[politeizam|politeističko]]-[[kozmologija|kozmološka]] religioznost Sumerana u [[zigurat]]ima, stepenastim [[piramida]]ma visokim do 50 [[m]]. Palače koje su građene pored njih imale su samo reprezentacijsku ulogu. Gradovi su međusobno bili gotovo neprekidno u konfliktima oko prava na vodu, ili zbog trgovačkih puteva ili plačanja tributa, ali ratovi nisu imali velike posljedice, a vlast koja bi nadišla granice gradova nije se nikada oblikovala. Od 3. tisućljeća p. n. e. dolaze sa sjevera [[nomad]]i. To dokazuje [[spisak sumerskih kraljeva]] na kojem se pojavljuju [[semiti|semitska]] imena (sumerski jezik do danas nije razvrstan u ni jednu jezičnu grupu). U tom razdoblju, kada dolazi do razaranja monumentalnih hramova, razbija se jedinstvo svjetovne i duhovne vlasti. Vladari iz ovog razdoblja pokazuju svoju svjetovnu moć kako davanjem funkcionalnog značenja palačama, tako i grobovima u kojima se sahranjuju zajedno s pratnjom. Krajem ovog takozvanog ranodinastičkog razdoblja koje je trajalo od 25. do 26. vijeka p. n. e., po prvi put se područje sumerskog uticaja širi do [[sredozemlje|sredozemlja]].
 
=== Egipat ===
{{Glavni|Ranodinastijski period}}
 
Za razliku od Sumera, u [[Stari Egipat|Egiptu]] se političko objedinjavanje u državu dogodilo već krajem 4. tisućljeća. Pri tome je geografska izoliranost (okruženost pustinjom) pružala zaštitu od vanjskih uticaja i vjerovatno pogodovala razvoju zaokruženog carstva. Veći broj manjih kraljevstava koja su se grupirala u dva labavo povezana područja uticaja [[Gornji Egipat|Gornjeg]] (centar u [[Nekhen]]u) i [[Donji Egipat|Donjeg Egipta]] (s centrom u [[Buto|Butu]]) objedinjen je u procesu koji je trajao više generacija oko sredine 32. vijeka p. n. e. pod vlašću Gornjeg Egipta. Na početku historijskog vremena i prelazu iz [[protodinastijski preiod|protodinastijskog]] u [[ranodinastijski period]] pojavljuju se najstariji pisani tragovi s imenima vladara [[Skorpion]]a, [[Narmer]]a i [[Aha|Ahe]] koje kasnija predaja objedinjuje u [[mit]]ološki lik [[Menes]]a, ujedinitelja carstva. Krajem ranodinastijskog perioda (kraj 28. vijeka p. n. e.) egipatska vlast se proteže do [[Sinaj]]a, a trgovina do [[Bilbos]]a u Libanonu.
 
Već prve dinastije temelje svoju vlast na centralnoj upravi i božjem kraljevstvu, u kojem se kao ljudska manifestacija pojavljuje nebeski Bog [[Horus]] u liku [[sokol]]a. Religiju su i inače obilježavali božanski likovi [[životinje|životinja]] (lav, bik i krava) na čije mjesto tek krajem razdoblja dolaze likovi sa životinjskim glavama i ljudskim tijelom. Vjera u zagrobni život je bila jako izražena. Od [[opeka|opeke]] rađene od [[nil]]skog blata u tom razdoblju grade se ogromne grobnice u [[Sakara|Sakari]] kod [[Memfis]]a i u [[Abidos]]u. Ujedinjeni Egipat temeljio se na visoko razvijenoj kulturi i zanimanju za civilizacijski napredak još iz protodinastijskog perioda.