Razlika između verzija stranice "Hetiti"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m (p)ne prepravka
m pne ispravka
Red 3:
[[Datoteka:Istanbul_-_Museo_archeol._-_Trattato_di_Qadesh_fra_ittiti_ed_egizi_(1269_a.C.)_-_Foto_G._Dall'Orto_28-5-2006.jpg|mini|desno|Egpatsko-Hetitski mirovni sporazum iz, otprilike 1258. g PNE. Čuva se u Istambulskom arheološkom muzeju.]]
 
'''Hetiti''' je običan naziv na [[bosanski jezik|bosanskom]] jeziku za starinski narod koji je govorio [[indoevropski jezici|indoevropski]] [[hetitski jezik]] i osnovao kraljevstvo u [[Anatolija|Anatoliji]] sa središtem u gradu [[Hattusa]] u 2. mileniju p. n. e.
{{Prijevod}} {{Preuređivanje}}
[[Hetitsko kraljevstvo]], koje je na vrhuncu svoje moći vladalo nad središnjom Anatolijom, sjeverozapadnom [[Sirija|Sirijom]], i većinom [[Mezopotamija|Mezopotamije]], je postojalo od otprilike 1680 do 1180 p. n. e. Nakon 1180 p. n. e. Hetitska država je raspala u nekoliko neovisnih gradskih-država, neke od kojih su postojale sve do 700 p. n. e.
 
Hetitsko kraljevstvo, ili barem glavno područje, je bilo zvano Hati. Međutim, važno je prepoznati razliku između Hetita i ''[[Hatijci|Hatijaca]]'', naroda koji je ranije živio na istom prostoru sve do početka 2. milenija p. n. e. i koji je govorio [[hatijski jezik]] koji nije pripadao indoevropskoj jezičnoj porodici.
 
'''Hetiti''' su prvi [[Indoevropljani|indoevropski]] narod na tlu [[Mala Azija|Male Azije]]. O njima se zna izuzetno malo. Prva saznanja o Hetitskom carstvu bila su posredstvom [[Biblija|Biblije]]. Dok [[arheologija]] nije ustanovljena kao nauka Hetiti su smatrani minornim plemenom prednje Azije. Od [[18. vek]]a počinje istraživanje Hetitske države da bi u [[19. vek]]u počelo da se bazira na naučnim metodama. Arheolozi Vinkler i Makridi su početkom 20. veka iskopali u Bogaz Keji, u severnoj [[Turska|Turskoj]], stari hetitski grad [[Hatuša|Hatušu]]. Pronašli su arhiv sa 20 000 dokumenata pisanih klinastim pismom, meću kojima je i mirovni sporazum [[Hatušališ III|Hatušiliša III]] i [[Ramzes II|Ramzesa II]], koji se čuva u istambulskom muzeju.
Red 14:
 
== Historija ==
U 3. mielnijumu pnep. n. e. prostor Anadolije (Male Azije) naseljavala su dva plemena koja su imala odlike Jafetske grupe. To su bili Proto Heti (Hati) i Palajci. Oštro su se razlikovali od plemena Nesitskih Heta i Luvijaca, koja su se doselila na taj prostor početkom 2. milenijuma pnep. n. e. a koja su pripadala Indo-evropskoj grupi naroda. Ta razlika je najočiglednija u jeziku koji je kod jafetskih starosedelaca aglutinativan, dok su doseljenici govorili indo-evropskim jezikom. Postoje i dve pretpostavke odakle su došli: po jednoj, u početku su naseljavali prostor oko Kaspijskog jezera i došli su preko Kavkaza, a po drugoj su došli preko Balkana.
 
[[Hatuša]], kod današnjeg Bogakalea (Boğazköy) u središnjoj Turskoj, postaje prestonica oko [[1650. p. n. e.]], u vrijeme vladavine Hatušilija I.
Red 28:
Prirodna bogatstva hetske države koja se pre svega ogledaju u velikim količinama metalnih ruda([[srebro]], [[olovo]], [[gvožđe]])potrebnih za zanatske proizvode privlače stanovnike okolnih oblasti, posebno Asirce iz Ašura koji na ovom prostoru osnivaju trgovačke (damkarske) kolonije. Region je pretežno pašnjačkog karaktera i bogat sitnom rogatom stokom. Asirci su imali izvesnu autonomiju u trgovini podržani od lokalne aristokratije koja je dobro zarađivala trgujući sa njima. Obično stanovništvo je usled njihove zelenaške prakse siromašilo i podizalo ustanke. Postoji predanje o intervenciji Sargona (vladara sumersko-akadskog carstva) koji je upao u Anadoliju pozvan da zaštiti asirske damkare u Kanešu od Burušhanda. Kolonije su osnivane u slivu reke [[Halis]] (Kazil Irmak). Lokalno stanovništvo je razjedinjeno usleg otežane komunikacije zbog geografskih odlika. Anadolija je visoravan bez dominantnog vodenog toka gde bi se obrazovalo navodnjavanje, pa je integrativni proces bio sporiji.
 
U III milenijumu pnep. n. e. asirska trgovačka kolonija [[Kanes]] (Ganis) eksploatiše stanovništvo koje je rascepkano usled geografskih odlika teritorije. Hetiti se u tom periodu nalaze u raspadanju rodovsko-plemenske zajednice. Postepeno se obrazuju prvi plemenski savezi koji su bili embrionalni oblici Hetitskih dršava. Izdavajaju se centri u Hatušašu, Neši, Zalpuvi i Kušaru. Ujedinjavanjem plemena Proto Hetita (Hata), Palajaca, Nesitskih Hetita i Luvijaca, svako pleme i dalje zadržava svoj identitet i svoj aristokratski sloj, verovatno u nekoj meri i jezik i pismo (luvijski [[hjeroglifi]] su se održali i posle pada carstva u XII veku pnep. n. e.).
 
U XIX veku pnep. n. e. nastaje jedna od prvih hetitskih država. Hetsko-nesitski vladar Anita sin Puhtane iz Kušara pobeđuje Pijušta iѕ Hatušaša, ruši gradove Hatušaš i Zalpuvi. Prestonica je u Neši.
 
== Staro hetitsko carstvo 1680. - 1500. godine pnep. n. e.==
U XVII veku pnep. n. e. počinje jačanje hetitske države. Tabarna (veliki car) iz Kušara pokorava niz oblasti Kapadokije – doline blizu Taurusa. Smatran je osnivačem hetitske države. Njegovo ime postaje vladarska titula. Krajem XVII veka prestonica se premešta u Hatušaš. Tabarna uzima ime Hatušiliš I (čovek iz Hatušaša). Ustanak robova posle smrti Hatušiliša I je verovatno bio posledica preterane eksploatacije i ugnjetavanja. Sudeći po zakoniku koji je pronađen u klinopisnoj verziji iz XIV veka pnep. n. e., odnosi gospodara prema robovima su bili surovi.
 
Krajem XVII veka pnep. n. e. ponovno proširenje Hetitske države pod Muršilisom I koji ujedinjuje oblasti Male Azije. Osvaja [[Aleopo]] (Halpu) i nastavlja ka Eufratu. Godine [[1595. godine pnep. n. e.]] upada u [[Vavilon]] – pljačka i svgava Šamšuditanu poslednjeg amoritskog cara, što je otvorilo put Kasitima koji [[1593.]] zauzimaju Vavilon i osnivaju svoju dinastiju. Krajem vlade Muršilisa I počinju krupni ustanci i dezintegracija zemlje. Muršilis I gine u dvorskoj zaveri. Nemiri su potresali državu koja je bila ograničena na teritoriju severno od Taurusa.
U XVI veku država se konsoliduje pod carem Telepinom. On utvrđuje senioratsko nasledstvo prestola, nasleđuje najstariji sin. Određuje kompetencije Panka (gomila, mnoštvo) – aristokratskog veća koje je relikt starinskog rodovsko plemenskog saveta.
Red 45:
Telepin je na svom natpisu ostavio instrukcije svojim naslednicima "Ti ne treba da govoriš - ...hoću da je poštedim.-Ti ne treba da praštaš, već pre da uvećavaš!".
 
== Srednje hetitsko carstvo 1500. - 1400. godine p. n. e. ==
Ovaj period se slobodno može nazvati i hetitski mračni, srednji vek, obzirom da je izvorima najneosvetljeniji. Svakako je očigledno slabljenje carstva unutrašnjim nemirima, a smatra se da je uprava prešla na vladare oblasti [[Hangilbat]] koji su bili u savezu sa Egiptom.
U ovom periodu dolazi do razvoja carstva [[Mitani]] na istoku u reonu gonjeg Eufrata. Mitanski vladari su aneksirali oblast [[Kisvadnu]] na jugoistoku Anadolije, kasnije poznatu kao [[Kilikija]], Alepo i Alalah. Posle gubitka osvojenih sirijskih oblasti zbog ratničkih pohoda Tutmesa III, sklapaju prijateljstvo i savez sa njegovim naslednicima Tutmesom IV i Amenhotepom III, što je bio alarm Hetitima da razmisle o svom položaju.
 
== Novo hetitsko carstvo 1400. - 1180. godine pnep. n. e.==
U XV veku pnep. n. e. prednjom Azijom dominira huritsko carstvo [[Mitani]], čije se jezgro nalazilo na reci [[Habur]], levoj pritoci Eufrata. Mitansko carstvo je uspelo da se proširi od Alepa i Alalaha na zapadu, do [[Nuzi]] koji se nalazio istočno od Eufrata obuhvatajući Asiriju. [[Šauštatar]], mitanski car, je osvojio [[Ašur]] i iz njega odneo zlatna i srebrna vrata u Vašukanu, mitansku prestonicu.
 
[[Egipat]] je za vrijeme Tutmesa III proširio granice na račun Mitana (car je bio tada [[Baratarna]]), do severne Sirije i Karhemiša, ali se za vladavine njegovih naslednika takvo stanje nije održalo. Već za vlade Tutmesa IV i Amenhotepa III dolazi do dinastičkih brakova između Egipta i Mitani zbog jačanja Asirije i Hetitske države. Vojna moć Egipta slabi. [[Amenhotep III]] je bio potpuno vojno neaktivan, a [[Amenhotep IV]] suviše zauzet verskom reformom i borbom sa Amonovim sveštenstvom u Tebi. Egipat je potresala socijalna kriza.
 
Krajem XV veka pnep. n. e. [[Asirija]] se izborila za nezavisnost od Mitani koje su potresali dvorski neredi oko preuzimanja prestola. Egipat je bio u opadanju, a na Hetitski dvor je došao sposobni i energični car Šupiluliuma, koji je znao diplomatijom i oružjem da izdigne Hetite, kao pretendente na hegemoniju u regionu.
Prvi pohodi Šupiluliume su bili usmereni na pripajanje oblasti Kisvadne koja se ranije nalazila u okviru mitanskog carstva. [[Kisvadna]] je priključena hetitskom carstvu i postala je njena počasna pokrajina. U natpisima stoji da je oslobođena ropstva Hurita.
Koristeći se sukobima Asirije i Mitani, Šupiluliuma je potčinio niz kneževina na severnom Tigru, među njima i Alzu. U kneževinama su vladali ljudi bliski caru koji su bili potpuno pod njegovom kontrolom.
Red 62:
[[anali Muršilisa II|Muršilis II]], sin Šupiuliume, morao je da ratuje sa Gazgejskim plemenima koja su se spustila sa Pontijskih planina i počela da preplavljuju hetitske oblasti. [[Ahijava]], grčka naseobina na zapadu, je također bila aktivna i borbena, a [[Kilikija]] i [[Jermenija]] su imale separatističke tendencije koje je trebalo suzbiti. On je kugu smatrao kao kaznu bogova za grehe svog oca i pisao je molitve da ih usliši. U to vrijeme se konsoliduje [[Egipat]] pod [[XIX dinastija|XIX dinastijom]], koja uprkos mnogim teškoćama pokušava ponovo da potčini Siriju i Palestinu. To uspeva za vrijeme Setija I i Ramzesa II, koji komanduju znatnim trupama usmerenim u pravcu zemlje [[Amuru]].
 
Muvatal je morao da premesti prestonicu iz Hatušaša južnije, u [[Dataš]], južno od Halisa bliže ratnim poprištima. Egipćani su nadirali kroz dolinu Oronta zauzimajući oblasti. Do sukoba je došlo kod grada Kadeša 1312. godine pnep. n. e. gde je [[Ramzes II]] inteligentno namamljen u klopku od strane Muvatala i razbijen. Hetitski izvori govore o velikoj pobedi kao i egipatski, s tim što u egipatskim postoji jedan bitan momenat spasavanja Ramzesa II od Amona. Gubitak kod Kadeša nije demoralisao Egipćane koji su široko koristili slabljenje Hetitiskog carstva izazvanog dvorskom sukobima između naslednika Muvatala, Hatušiliša III i Urhetišuba. Urhetišub je bio proteran na [[Kipar]] – [[Alašje]], zatim je pobegao na egipatski dvor, a Hatušiliš III se popeo na presto koji se tada tresao napadima Asirije koja je zauzimala oblasti Mitana. To ga je nateralo da sklopi mir sa Ramzesom II koji je već stigao do Kadeša u svom drugom sirijskom pohodu. Mir je odgovarao i Ramzesu, jer su u Egiptu tada počeli da se javljaju problemi da libijskim doseljenicima i narodima sa mora koji će odražavati odlike narednog perioda.
Doplomatski sporazum je sklopljen 1296. pnep. n. e. i podrazumevao je vojni savez protiv neprijatelja i progon političkih zarobljenika, što se odnosilo na Urhetišuba kome se od tada gube tragovi. Hatušiliš III je pokušavao da proširi svoj uticaj na [[Karduniaš]], gde je vladao slabi [[Kadašman Targ]], kasitski vladar. Lobirao je i bezuspešno nahuškavao [[Vavilon]] na sukob sa Asirijom. Asirija je osvojila Mitansku teritoriju i pokazivala pretenzije na zapad.
 
Tutdžalija IV, Muvatalijev brat od strica, morao je da ratuje na više strana. Poveo je jedan pomorski pohod na [[Kipar]], ali strah od Asirije na istoku i Ahijave na zapadu nije jenjavao. Hetite je potresala glad, pa se u egipatskim izvorima može pronaći da je naslednik Ramzesa II [[Meremptah]], slao Hetitima žito.
Red 101:
Najpoštovaniji je bio bog oluje i groma Tešub, koji je bio božanstvo Hatušaša. Veći gradovi su imali svoja božanstva. Žena Tešuba bila je boginja sunca Hepat. Bog vegetacije, vavilonskog porekla (princip Tamuza ili egipatskog Ozirisa) bio je Telepin. Agniš je bio bog vatre i ognja. Apulunaš je bio bog odbrane koga su stari [[Grci]] verovatno kasnije preuzeli kao Apolona. [[Apolon]] u Homerovoj Ilijadi brani Trojance koji su često bili saveznici Hetitima. Inrar je bio bog muške snage. Rupaš, boginja lova. Jajas je bio bog hodočasnika koga je Hrozni pokušavao da poveže sa jevrejskim bogom Jahve. Postojala su manja božanstva mora, neba, oblaka, planina, hladnoće, vetra, reka, žitarica, voća...
Po prvi put u istoriji se susreće formulacija greha prema božanstvu, povezana sa ritualom očišćenja.
Od [[14. veka pnep. n. e.]]. vladar se identifikuje sa božanstvom. On je bio [[vrhovni sveštenik]], a dvor projekcija sveta bogova na zemlji.
 
== Vladari ==
{{Main|Popis hetitskih kraljeva}}
 
Napomena: Sve su godine p. n. e.
*oko 1800: Anita
*oko 1740: Tuthalija I