Razlika između verzija stranice "Pompej"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m +{{Nedostaju izvori}}
m godine
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
[[Datoteka:Hw-pompey.jpg|mini|desno|220p|Gnej Pompej Veliki]]
'''Gnej Pompej Veliki''' ([[Latinski jezik|latinski]]: ''Gnaeus Pompeius Magnus''; [[29. septembar]] [[106. p. n. e.]] Picenum - [[29. septembar]] [[48. p. n. e.]] [[Egipat]]), rimski vojskovođa i političar.
 
== Mladost ==
Pompej je bio sin [[Gnej Pompej Strabo|Gneja Pompeja Straba]], vrlo bogatog i uticajnog političara. Mladi Pompej je odrastao uz svog oca i pratio ga u vojnim pohodima. Strabo je u ratu između [[Kornelije Sula|Lucija Kornelija Sule]] i [[Gnej Marije|Gnej Marija]] bio na Marijevoj strani. Kada mu je otac umro, mladi Pompej je naslijedio njegovo bogatstvo, politički uticaj i značajnu vojnu silu.
 
Pompej je [[83. p. n. e.]] stao sa vojskom od tri [[legija|legije]] na stranu Sule, kada se ovaj vratio u Italiju i krenuo na Rim. Ovaj politički savez ubrzao je Pompejevu karijeru. Sula je [[82. p. n. e.]] postao apsolutni [[diktator]], a Pompej njegov saveznik. Sula je naredio svojoj unuci Emiliji, koja je bila trudna i udana, da se razvede kako bi se mogla udati za mladog Pompeja. Pompej se odmah razveo od svoje supruge Antistije i oženio Emilijom.
 
Iako još mlad, Pompej je dobio od Sule povjerenje i ovlasti da se obračuna sa Marijevim pristašama koji su se nalazili u [[Sicilija|Siciliji]] i rimskoj provinciji Africi. Pompej je pokazao popriličnu okrutnost prema svima koji su pokazivali znakove otpora. Čuvena je njegova rečenica kada su se ljudi bunili na njegove metode provođenja vladavine: ''Prestanite nam citirati zakone, mi nosimo oružje!''. Nakon brojnih pobjeda u [[Afrika|Africi]], Pompeja su njegove trupe proglasili [[imperator]]om i dali mu nadimak '''Veliki'''. Navodno je čak i sam Sula smislio taj nadimak. Prema tradiciji, Pompej je na povratku u Rim zatražio od [[senat]]a da proslavi njegov [[trijumf]]. Senat ga je odbio a Pompej se stacionirao sa vojskom ispred Rima i odbio otići dok senat ne pristane. Tada se umiješao Sula i pristao da Pompej proslavi trijumf.
 
Nakon toga Pompej je zatražio titulu [[prokonzul]]a, jer je bio premlad da postane [[konzul]]. Ova mu je titula trebala biti formalnost jer je Pompej, zajedno sa [[Kvinto Cecilije Metel Pio|Kvintom Cecilijem Metelom Piom]],
određen da se ode boriti protiv [[Kvinto Sertorije|Kvinta Sertorija]]. Sertorije je bio posljednji Marijev pristaša i održao se na vlasti u [[Hispanija|Hispaniji]]. [[Gerilski rat]] je trajao [[76. p. n. e.]]-[[71. p. n. e.]]. Nije bilo većih vojnih sudara, a rat je završio kada je Sertorije pao u atentatu.
 
Pompej se na poziv senata i [[Marko Licinije Kras|Marka Licinija Krasa]] vratio u Italiju [[71. p. n. e.]]. U Italiji je trajala pobuna robova pod vodstvom [[Spartak]]a, [[Treći robovski rat]].
Kras je pobijedio Spartaka u [[bitka kod Lukanije|bitki kod Lukanije]], [[71. p. n. e.]]. Pompej je uništio velik dio robovske vojske koji je pobjegao, oko 5,000 ljudi. Iako je Kras bio najzaslužniji za poraz Spartaka, Pompej je uspio taj pothvat pripisati sebi. Zatim je u Rimu proslavio drugi trijumf, za pobjedu u Hispaniji.
 
[[70. p. n. e.]] Pompej je, zajedno sa Krasom, po prvi put izabran za konzula.
 
== Gusari i Mitridat ==
 
[[67. p. n. e.]] Pompej je od Senata dobio [[diktator]]ske ovlasti da uništi [[gusari|gusare]] u [[Mediteran]]u. U Senatu su isprva i konzervativna frakcija i optimati bili protiv da Pompej preuzme zapovjedništvo. Ali kada je plebejski [[tribun]] prijedlog dao na glasanje, prihvaćen je velikom većinom. Ovaj zadatak Pompej je uspješno završio za samo nekoliko mjeseci.
 
Pompej se nije vraćao u Rim, već je odmah krenuo u [[Mala Azija|Malu Aziju]]. Tu je preuzeo zapovjedništvo od [[Lucije Lucinije Lukul|Lucija Lucinija Lukula]] u ratu protiv [[pont]]skog kralja [[Mitridat VI|Mitridatom VI]]. Pompej je pobijedio Mitridata VI u [[bitka kod Lykosa|bitki kod Lykosa]], [[66. p. n. e.]]. Pont je, nakon Mitridatove smrti [[63. p. n. e.]], postao nova rimska pokrajina. Pobijedio je i [[Armenija|armenskog]] kralja [[Tigran I Veliki|Tigrana I Velikog]] i prisilio ga da se odrekne svih dotad osvojenih područja. Tigran je zatim postao rimski saveznik i nastavio vladati Armenijom. Svrgnuo je i [[Antioh XIII|Antioha XIII]], oko [[64. p. n. e.]].
[[Sirija]] je postala rimska provincija, a Antioh XIII posljednji vladar dinastije [[Seleukidi]]. Zauzeo je [[Jerusalem]], a [[Judeja]] je postala polunezavisna provincija pod rimskom kontrolom. Ovo osvajanje i organizacija istočnih rimskih provincija smatra se najvećim Pompejevim dostignućem.
 
[[29. septembar|29. septembra]] [[61. p. n. e.]], na svoj 45. rođendan, Pompej je u Rimu proslavio svoj treći trijumf. Bio je to nezaboravan događaj. Dva puna dana uzmjenjivale su se ogromne parade i povorke zarobljenika, vojske, zabavljača i [[gladijator (borac)|gladijator]]a koji su demonstrirali prikaze bitaka. Da bi upečatljivo završio [[festival]] i slavlje, Pompej je organizirao veliki banket i [[donacija|donirao]] novac rimskom narodu. Time je još više povećao svoju popularnost.
 
== Prvi trijumvirat ==
 
Nakon serije vojnih pohoda i stalnog ratovanja, Pompej se posvetio [[politika|politici]]. Raspustio je svoje [[legija|legije]] i krenuo u političku karijeru. U Senatu su mu se i dalje suprotstavljali konzervativci. Saveznik mu je bio Kras, sa kim je prije dijelio mjesto konzula. U isto vrijeme [[Julije Cezar|Gaj Julije Cezar]] se također natjecao za funkciju konzula. Pompej je sa Cezarom i Krasom [[59. p. n. e.]] sklopio prvi [[trijumvirat]]. Pompej i Kras su svojim vezama pomogli Cezaru pri izboru za konzula, a ovaj im je uzvratio brinući se za njihove osobne interese.
 
Pompej je zatim oženio [[Julija|Juliju]], Cezarovu jedinu kćer. Iako je ovo bio brak iz interesa, ljubav između Pompeja i Julije je bila obostrana.
 
Iako je Pompej bio imenovan guvernerom Hispanije, ostao je u Rimu gdje se brinuo za upravu grada. [[56. p. n. e.]] trijumvirski ugovor između Pompeja, Cezara i Krasa je obnovljen. [[55. p. n. e.]] Pompej i Kras su imenovani za konzule a Cezar za [[prokonzul]]a, svi na rok od pet godina. [[54. p. n. e.]] Julija je umrla u toku porođaja. Kras je poginuo u ratu sa [[Parti]]ma u [[bitka kod Carrhae|bitki kod Carrhae]], [[53. p. n. e.]]. Krasova smrt je poremetila ravnotežu moći. U međuvremenu, Cezar je širio svoj uticaj brojnim pobjedama u [[Galski rat|Galskom ratu]].
 
== Građanski rat ==
 
Nakon prekida trijumvirskog ugovora, Pompej je oženio [[Kornelija Metel|Korneliju Metel]], kćer [[Scipio Metel|Scipia Metela]]. Zajedno sa Scipiom, Pompej postaje konzul po treći put. Koristeći svoje ovlasti kao konzul, Pompej je donio mnoge [[zakon]]e u vezi [[sudstvo|sudstva]] i vojske. Brojni zakoni su bili usmjereni protiv Cezara. Pompej je osobno zatražio zabranu produživanja funkcije prokonzula Cezaru u odsustvu, već se trebao vratiti u Rim, a najprije raspustiti vojsku. Cezar je [[49. p. n. e.]] prešao sa jednom legijom rijeku [[Rubikon]] i time započinje građanski rat između Pompeja i Cezara.
 
Pompej je zajedno sa saveznicima napustio Rim i povukao se na jug Italije. Rat je bio neizvjestan sve dok Pompej nije poražen u [[bitka kod Farsala|bitki kod Farsala]], [[48. p. n. e.]]. Pompej je zajedno sa svojom ženom Kornelijom pobjegao u [[Egipat]]. [[Ptolemej XIII]] ga je ljubazno primio i dao mu jedan brod na raspolaganje. Na 59. rođendan, Pompej je pozvan na malu proslavu rođendana. Ubijen je po nalogu Ptolemeja XIII koji je htio time pridobiti Cezara. Pompej je ubijen odsjecanjem glave. Njegov prijatelj ''Filip'' organizirao mu je jednostavan sprovod i kremirao ga. Cezar je u Egipat stigao nešto poslije. Na dočeku je primio Pompejevu glavu i [[prsten]] u košari. [[Plutarh]] tvrdi da je Cezar počeo plakati kada je vidio taj prizor. Cezar je Pompejev prah i prsten dao udovici Korneliji koja ga je sahranila u Italiji.
{{Commonscat|Gnaeus Pompeius Magnus}}