Razlika između verzija stranice "Nicolás Maduro"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 1:
{{Infokutija politički vođa
| ime = Nicolás Maduro
| slika = Maduro en el Congreso peruano.jpg
| redoslijed = Predsjednik Venecuele
| vrijeme_na_vlasti = [[19. april]] [[2013]] –
Red 26:
| obrazovanje =
| vjera = [[rimokatoličanstvo]]
| potpis = Nicolás Maduro signature.png
| web_stranica =
}}
Nicolás Maduro, (rođen [[23. novembar|23. novembra]] [[1962]].) je sadašnji predsjednik Venecuele Ii bivši ministar vanjskih poslova u vladi Huga Cháveza.
 
Potiče iz ljevičarske porodice i kao sin vođe sindikata, Maduro je započeo svoju političku karijeru kao predsjednik Unije studenata u srednjoj školi Jose Avalos u El Valle, radničkom dijelu na rubu [[Caracasa]]. Podaci pokazuju da nikada nije diplomirao, ali je bio zapamćen kao zadivljujućadivna osoba spremna na ustupke.
U tinejdžerskim godinama bio je entuzijast [[rock]] muzike, a [[Led Zeppelin]] je bio među njegovim omiljenim grupama; navodno je imao želju za karijerom u rock muzici. Umjesto toga, on se pridružio redovima Socijalističke lige i radio kao vozač [[autobus]]a za autobusno preduzeće iz Caracasa, gdje je krenuo očevim stopama i osnovao jedan od prvih nezvaničnih sindikata preduzeća u vrijeme kada su oni bili zabranjeni.
Tokom ranih [[1990]]-ih Maduro je postao član MBR-200, civilnog krila Chávezovog pobunjeničkog vojnog pokreta, koje je vodilo kampanju za oslobađanje Cháveza, koji je bio u zatvoru zbog predvođenja propalog državnog udara [[1992]].
Maduro je počeo da se sve više uvezuje s drugim članovima rastućeg Chávista političkog pokreta i pomogaže u osnivanju ''Pokreta pete republike'' sa kojim se Chávez kandidirao za predsjednika 1998. Za to vrijeme je upoznao Ciliu Flores, koja je bila na čelu pravnog tima koji je oslobodio Cháveza [[1994]], a ona je kasnije je postala Madurova supruga. Flores trenutno obavlja dužnost državnog advokata.
Nakon što je Chávez došao na vlast 1998 Madurov politički uspon je postao nezaustavljiv. [[1999]]. je bio dio tima koji je izradio novi [[ustav]] i zatim je postao poslanik u Narodnoj skupštini sve do [[2000]], kada je prešao da predsjedava zakonodavnim tijelom.
[[2006]]. Chávez imenuje Madura za ministra vanjskih poslova, pozicija na kojoj je s vremena na vrijeme nastavio Chávezovu zapaljivu retoriku. Na regionalnom samitu [[2007]] je nazvao tadašnjeg američkog državnog sekretara, [[CondoleezuCondoleezza Rice|Condoleezu Rice]], licemjerkom i izjavio je da se strahote koje su počinjene u Guantánamu nisu desile još od [[Hitler]]ovog vremena. Rice je kritikovala Chávezovu vladu zbog zatvaranja privatne [[TV]] stanice.
Ali Maduro je također uspio da popravi inače zategnute odnose sa susjednom [[Kolumbija|Kolumbijom]].
U oktobru [[2012]]. Chávez ga je imenovao je za potpredsjednika neposredno prije njegovog odlaska na Kubu radi hitne operacije [[rak]]a.
Red 42:
Madurova dužnost je bila da [[5. mart]]a 2013. objavi Venecuelancima da je njihov vođa preminuo, i on je organizirao sahranu pokojnog predsjednika.
Tokom predsjedničke utrke on je tvrdio da ga je duh njegovog "oca" Cháveza posjetio u obliku ptice i da je prizvao drevnu plemensku magiju na njegove političke neprijatelje.
Sa malom prednošću dobija izbore i proglašava političku, emocionalnu Ii duhovnu vezu sa svojim prethodnikom Hugom.
Maduro je započeo postčavezovsku eru protjerivanjem američkih diplomata, optužujući ih da su "historijski neprijatelji" Ii da su otrovali predsjednika i nazvao je domaću opoziciju "fašistima" koji žele da podijele zemlju. <ref> http://www.theguardian.com/world/2013/apr/15/nicolas-maduro-profile-venezuela-president </ref>
 
== Reference ==